utorak, 31.07.2007.
Romanca mjesečarka
Zeleno, što volim zeleno
Zelen vjetar. Zelen grane
Lađu pustu na pučini
A i konja u planini...
F.G. Lorca
Prvo bih u uvodu zahvalio pripadnicima svih vatrogasnih postrojbi na području Šibenika i istaknuo da oni svoj posao obavljaju ne dobro nego odlično u postojećim uvjetima. Ono što me frapira je neznanje kojim je danas odisala gradska vijećnica: požari, šume, akcijski plan, sve to se danas spominjalo u toj ustanovi. Vlast je opet dokazala da nema pojma o čemu govori, gradska uprava će ovo, gradska uprava će ono. Vidljivo je da su totalno nepripremljeni za pravu analizu i rješenja, a meni nije jasno kako je to moguće.
Ne znaju da postoji Zakon o šumama gdje je točno definirano tko je odgovoran za preventivu i održavanje šumskog područja, a to je šumoposjednik bilo da se radi o privatnoj osobi ili javnoj ustanovi. Isto tako je definirano što raditi ukoliko se prethodne institucije ili pojedinci ne pridržavaju stavaka dotičnog Zakona.
I sada gradonačelnica govori o nekakvom akcijskom planu, ne uzimajući u obzir da je ona kao predstavnik lokalne vlasti dužna pozvati na odgovornost šumoposjednika ukoliko je svojim nedjelovanjem doveo u opasnost ono što u biti ne pripada nikome od nas već generacijama koje tek dolaze.
Prije točno tri mjeseca osobno sam upozoravao na stanje u šumskom fondu Grada Šibenika i njegove okolice. Govorio sam o jednostavnoj činjenici da zbog klimatskih promjena parazitarni organizmi duže borave na stablima i tako ih dovode u stanje osušenosti. Govorio sam o šumama punih osušenih grana i nepodrezanih stabala do visine od dva metra. Govorio sam o puno toga i imalo je nekakvog učinka. Gradonačelnica je pozvala predstavnika Šumarije i dogovorili se oni da stanje nije kritično. Šume će se čistiti od parazita na jesen, a nitko tada nije niti spomenuo čišćenje šume od već osušenih stabala, podrezivanje grana i sl. što je šumoposjednik morao učiniti prema Zakonu o šumama, a ne zbog toga što on to želi.
Sada kada je izgorjela svima nama draga šuma, sada se svi javljaju, treba ovo, treba ono, a tada, prije tri mjeseca ja sam bio tip koji davi sa nebitnim stvarima. Sada govore o pošumljavanju, čišćenju i kako će Grad to financirati što je nonsens. Grad to može napraviti, ali prema Zakonu o šumama na račun šumoposjednika, a ne na račun poreznih obveznika.
Dobro, ok, možda i mogu razumjeti (mada teško i nemam baš razumijevanja za takve stvari) neupućenost gradske vlasti u probleme okoline u kojoj živimo, ali mi nikako nije jasno da osobe koje pretendiraju na saborska mjesta nemaju pojma ili nemaju nekoga da im objasni tko je odgovoran za šume i šumsko područje. Još mi teže ide u glavu da se svake godine o tome priča za vrijeme sezone požara, pa se ne napravi ništa kad dođe jesen, pa zima, pa proljeće, pa opet požari i tako beskorisna priča ide unedogled...
A za to vrijeme naše šume i dalje gore.
Goran Horvatović
- 19:26 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 30.07.2007.
Đir po rivi
Neku večer skupih obitelj, te krenusmo u đir po gradu. Avanturu traženja parkirališta smo izbjegli tako što smo našli prazno mjestu u Matije Gupca. Nakon što smo se progurali kroz ono nazovi parkiralište na Vanjskom (probajte Vi s dječjim kolicima proći onuda), zaputili smo se prema rivi. Po reklami Croatia osiguranja je bilo laganih 31 stupanj. Nije baš temperatura za šetnju, ali neka.
Dođosmo na poljanu, gdje mi u oči odmah upada ona „buvlja pijaca". Uvijek sam se pitao po čemu je ona primjerena za Poljanu, a sajam antikviteta nije. Na zidu pokraj kazališta, onom gdje je javni wc, stoje grafiti. Brate mili ne uklapaju se nikako sa kazalištem i pitam se hoće li ih se netko više sjetiti oprati. Preko katedrale smo se spustili na rivu. Djeca su se malo poigrala na igralištu ispred muzeja, te smo nakon toga nastavili đir po rivi.
Odjednom se ispred nas stvori tip na skuteru, te punom brzinom projuri pokraj nas. Pomislim, majko mila idiota. Triba mu opaliti dvi triske. Prateći ga pogledom kako juri kroz pješake, ustanovim da se radi o malom koji vata konope jahtama. Žurio je napraviti svoj posao. To je OK, ali mu nije nikakvo opravdanje skuterom onako juriti kroz masu pješaka. Ne može li se od strane koncesionara naći nekakav primjereniji način na koji bi se to obavljalo.
Nastavili smo šetnju. Nakon što je vezao jahtu, momak se, ovaj put vozeći sporije, istim putem vrati na svoju osmatračnicu, obližnji kafić.
Naša riva je idealna za šetnju, idealna za učinit prelijepim onaj prvi kontakt stranca, nautičara, sa našim gradom. Prelijepa za navući ga da izađe vanka i ostavi nam novce, koje je ionako imao namjeru potrošiti negdje drugdje.
Međutim, ovdje postoji problem. Našu rivu nema tko učinit takvom. Naša riva je pod koncesijom. Koncesionar u nju ne ulaže ništa. Gradska vlast na takvu situaciju ne može i ne želi reagirati, tako da riva već godinama predstavlja parkiralište za motorine. Pistu za onog malog koji vezuje jahte, a i Mulo Krke je parkiralište, mada nema nikakve logike da to i bude.
Jedan lipi komad zauzima benzinska postaja, a još mi je najdraži onaj dio prema Luci gdje je pola lampi razbijeno, a pola rive nedovršeno. Nadam se da će se bar taj dio urediti, sad kad se već uređuje prilaz tunelu.
Ljuti me ovo. Ljuti me ovaj nemar već odavno, jer kad vidim da se na nekim rivama grade orgulje, na nekima se stavljaju prekrasne tende i u svakom ugostiteljskom objektu isti štekati, a mi našu ne možemo održavati ni čistom i urednom. Bez lokvi vode i gumenih crijeva, te praznih kanti za smeće. Stoga sam odlučio poduzeti nešto u svezi toga. Stoga sam se ponudio, sa svim svojim stručnim znanjem SDP-u, te sam sudjelovao u radu glasovite konvencije. Moje zamisli nisu nikakva novost. Naprotiv, samo sam pokušao iskoristiti sve mogućnosti koje nam naša riva pruža, a pruža ih beskonačno mnogo. Dosadilo mi je čekanje da netko drugi nešto poduzme. Dosadilo mi je čekanje da se neka gradska vlast sjeti kako bi rivu tribalo urediti.
D.H.
- 10:25 -
petak, 27.07.2007.
Kako se gradila Tehnološka cesta?
Anno domini 2005. u vrijeme izbora za Gradsko vijeće i Županijsku skupštinu grupa radoholičara dovede bagere na mjesto gdje je trebalo probiti tunel od luke do Tehnološke ceste. Jasno da su to napravili na najavu oporbe da će na tom već „zahuktalom“ gradilištu održati tiskovnu konferenciju.
Već za sedam miseci, tj. u 12.-om misecu 2005. krene gradnja doista. Krenu i nagađanja o završetku radova, pa je prvi završetak najavljen za deveti misec 2006. Ali kako to već ide u našem gradu otvorenje ceste je prolongirano jer još nisu dovršeni ni radovi na iskopima, a kamoli što drugo.
Uporedo se odvija priča o gradnji trgovačke etaže, koja i danas sjaji punim sjajem u vidu veeelike buže. To je naša gradska vlast vjerovatno prolongirala za iduće izbore i tad će se krenuti sa gradnjom trgovačke etaže. Moš mislit. A tek pristupne ceste do tunela, naročito dio oko autobusnog kolodvora, gdje je sadržana sva kreativnost naše gradske vlasti. Kažem kreativnost jer ne postoji ni jedan jedini papir, ni jedan jedini segment prometnog rješenja već se sve radi na licu mjesta i iz glave. Mudre glave nas vode. I sve to ne bi bilo problem, šalim se to jest problem, da se na taj način ne otvaraju mogućnosti za raznorazne makinacije. Jer kad nema projekta, nema ni troškovnika, nema ni nadzora pa cijene idu u nebesa.
Osim toga uočljiva je još jedna stvar u gradnji umjetnog tunela i pristupnih cesta. Sve ono što je gradila država izvedeno je u predviđenoj dinamici radova i u skladu s projektima. Ono što je trebala odraditi gradska vlast ( dogovor s vlasnicima poslovnih prostora na Tehnološkoj cesti, trgovačka etaža, pristupna cesta kod kolodvora, pristupna cesta sa Krvavica i na njih) nije napravljeno ili barem nije napravljeno u skladu s projektom jer naprosto projekta NEMA.
E sad, kakva je naša vlast zaključak izvucite sami!
Ivan Bašić
- 12:54 -
četvrtak, 26.07.2007.
Zašto se ništa ne vidi?
Sjedio sam na kavi u Grcića. Kao i većina stanovnika našeg grada vezanih za motorizirana sredstva prijevoza, to je jedno od malobrojnih mjesta gdje mogu nakon isrpljujućeg dana sjesti na terasu, a usput je moj ljubimac lijepo i propisno parkiran.
Bila je večer, negdje oko devet sati, nepodnošljivo vruće, sparina u zraku. Pogled mi je sezao sve do Vodica čija su se još samo svijetla u daljini mogla razabrati. Šibenski zaljev je bio neprepoznatljiv, što zbog sparine, a što zbog mraka.
Odmarajući se tako shvatih da u toj bliskoj daljini ne uočavam baš ništa. Već po činjenici što živim u Šibeniku znam gdje se što nalazi, pa onako kroz slijepilo mraka razabirem obale zaljeva, put prema Krki, Šibenski most, pokoji svjetionik, Crnicu, dijelove Martinske.
U tom razgledavanju, nisam toga bio niti svjestan, postavih si pitanje:
- Zašto se ništa ne vidi?.
Pogledam u pravcu mosta, Šibenskog mosta onako skrivenog u mraku. Mosta koji povezuje južno i sjeverno priobalje naše Županije.
Zašto taj portal u ljepoti Krke nitko nije ulaštio i osvijetlio. Možda zato što za tako nešto trebaju dozvole, ili projekti ..... hmmm, ne bih rekao. Dozvola gradskoj vlasti za tako nešto ne predstavlja problem, ako mogu ishodovati dozvolu za dio tehnološke ceste neusklađenu sa projektnom dokumentacijom, onda stvarno dozvola za uređenje tog velebnog objekta koji vapi za sjajom stvarno nije problem.
Onda je valjda problem projekt uređenja.....hmmm. Ma ne, sadašnja gradska uprava u Šibeniku je nadaleko poznata po razno raznim projektima, doduše malo ili ništa od tih projekata je ostvareno, ali priznati ćete uložen je trud, potrošeni su novci i na kraju krajeva projekt je projekt, pa čak i onaj neostvareni.
Onda u čemu je problem. Ne smatram se prepametnim pojedincem, dapače svrstavam se u prosječno inteligentnu masu, a ipak mi je za riješenje ovog ZAŠTO trebalo malo više vremena. Pri tom mozganju na pamet su mi padala rješenja poput financijski prezahtjevnog poduhvata, ili možda nije u vlasništvu grada, možda Hrvatske ceste ne daju da se uredi. Razlozi za ono ZAŠTO slijevali su se sa svih strana i onda kako to uvijek biva najjednostavnije riješenje je uvijek najizglednije, sine mi.
Nema ideje, želje za ljepotom, želje da stanovnici ovog grada zadovoljni navečer šeću rivom, sjede na kavi oslijepljeni ljepotom osvijetljenog i ulašenog portala u ljepote Skradinskog buka. Nema ničega u daljini sadašnjeg mraka osim jednog svijetla u poštenim snagama koje tek dolaze i jednostavno žele.
Goran Horvatović
- 16:36 -
utorak, 24.07.2007.
Pobuna u kokošinjcu
Uvijek mi je bila interesantna nelagoda kojom ljudi reagiraju na uspješne poteze onih koje doživljavaju svojom konkurencijom. Znate onu situaciju kada dvije sestre od, recimo 40 i 45 godina, sjede u roditeljskom domu uz popodnevnu kavu nakon zajedničkog obiteljskog ručka nedjeljom. Muževi im na kauču u dnevnoj gledaju gostovanje Jadranke Kosor u "Nedjeljom u 2" i do zadnje kapi Karlovačke vode rovovsku bitku dokazujući jedan drugom da je za one navodne ratne zločine u Medačkom džepu odgovorniji Ademi od Norca, odnosno obrnuto, te da je sve to igra stranih agenata i udbaša koji su se uvukli u hrvatsku vlast… Djeca su se povukla u sobu, pojačali Faith no more do daske i razvaljuju nedavno kupljeni Play station 2. Sve u svemu – idila. Dakle, nakon što su seke prokomentirale barometar cijena u lokalnim shoping centrima i zgrozile se nad činjenicom da muž one Martinovićke s 2. kata koja radi u Elektri već tri mjeseca ima ljubavnicu od 23 godine, jedna od njih hineći skromnost prozbori: "Znaš da će mi i Lana i Teo proći s pet? Lanu su zvali na županijsko natjecanje iz kemije…" Ova bezazlena rečenica nepovratno je zatrovala atmosferu u kuhinji. "Je… Ja sam čula da u njihovoj školi učitelji dijele petice k'o Kosorica status branitelja… Moj Andrija je ipak u elitnoj školi! Kod njih to ne ide tako…" pravdala je druga svog jedinca koji godinu redovito spašava krajem lipnja na drugom popravnom roku i koja, uzgred rečeno, trećinu kućnog budžeta troši na instrukcije iz matematike i engleskog….
Ili kad mali Stipe zabije tri gola za Kosinac Gornji u odlučujućoj utakmici 3. županijske lige pa ga pozovu na probni trening u Hajduk… Naravno da se u lokalnoj birtiji stvaraju teorije zavjere prema kojoj je taj poziv rezultat činjenice da "Stipin čača Zvonko ima gostionu s najboljim pršutom i janjetinom od Trilja do Knina i u kojoj je onaj menedžer Mate Bajan bija bar osam puta u zadnja dva miseca. A Živko Tudum je čuja da je primija 5.000 EUR-a da progura malog"…
Tako je to u nas… Strašno teško nam je priznati rezultate nečijeg rada i nečiji uspjeh jer nas podsjećaju na naš vlastiti nerad i neuspjeh….
Ova misao mi je ponovo pala na pamet prošli tjedan čitajući reakcije lokalnih političara na pozitivan odjek SDP-ove tematske konvencije o revitalizaciji stare gradske jezgre. "Što mogu misliti o projektu stranke koja u tri godine svog mandata nije ništa učinila za grad?" retorički se pita HDZ-ov Ante Kulušić. Nakon ovakve reakcije čovjek bi pomislio da ja za mandata Kulušićeve stranke Šibenik doživio procvat ravan onome što ga je London imao za Kraljice Viktorije… Ili u najmanju ruku kao Istambul za Sulejmana Veličanstvenog... Gospodine Kulušić kada ste na vlasti morate prvo nešto učiniti da bi imali pravo nekome kazati da nije ništa učinio. A ostavština SDP-ova upravljanja gradom, ma kako mršava bila, još uvijek je kud i kamo veća od onog što je vaša stranka napravila u posljednje tri godine. Ante Tanfara iz HSP-a pak značajno konstatira kako je sve to izvedeno u predizborne svrhe. Prosto je šteta što ne postoji Nobelova nagrada za političke znanosti kako bi kandidirali gospodina Tanfaru u cilju adekvatne valorizacije njegovih značajnih znanstvenih otkrića na spomenutom području. Nakon višegodišnjih napornih istraživanja i predanog rada gospodin Tanfara je došao do revolucionarnog zaključka: "Političke stranke svoje aktivnosti provode u cilju pobjede na izborima!" Istina je, gospodine Tanfara: SDP je ovu temu pokrenuo kako bi pobijedio na izborima i ostvario projekte koje spominje! Možda se to vama čini malo čudno, ali SDP-ov cilj je osvojiti vlast… Nadalje, šjor Ante tvrdi i da ne komentira aktivnosti političkih stranaka jer mu stranački kodeks to zabranjuje. Ništa, predlažemo mu da se prijavi na neki od Internet foruma na kojem se vode žučne rasprave o kukičanju i neka tamo iznese stavove svoje stranke koji je vez najprimjereniji za koju vrstu stolnjaka…
Mislim da je vrijeme da gospodarsko-političku situaciju u gradu prestanemo promatrati na način da "ni jedan projekt ne treba pisati jer se i onako neće ostvariti". SDP je učinio korak u tom smjeru sistematizirajući neke stare i razvijajući neke nove projekte koje držimo važnim za budućnost Šibenika. Od drugih očekujemo da podrže ideje koje smatraju dobrim i kritiziraju one koje im se čine pogrešnim. Ali da ih kritiziraju na način da javnosti kažu kako se nešto može napraviti bolje od načina koji je predložen. To je politički dijalog kojeg želimo nametnuti… A da sve radimo u predizborne svrhe i da nismo učinili onoliko koliko smo htjeli dok smo bili na vlasti već znamo i sami…
Krešimir Šakić
- 10:31 -
nedjelja, 22.07.2007.
Prehranimo Šibenik vlastitom hranom
Do ratnih zbivanja tadašnja općina Šibenik je pokrivala sve svoje potrebe za prehrambenim artiklima iz svoje proizvodnje. Većina poljoprivrede zasnivala se na zadružnom djelovanju u smislu uzgoja vinove loze, maslina, voća i povrća. Manji dio te proizvodnje bio je orijentiran kao samostalna poljoprivredno/stočarska gospodarstva koja su pokrivala vlastite potrebe te plasirala jedan dio svojih proizvoda u privatan sektor kao što su restorani, bistroi, konobe itd.
Ratna zbivanja uvelike mjenjaju tu sliku, bilo zbog ratnih šteta, bilo zbog iseljavanja ljudi što je dovelo da neservisiranja poljoprivrednih parcela, te značajnog pada stočnog fonda u privatnom sektoru i zatvaranja jedne respektabilne i isplative farme peradi.
Danas većina poljoprivrednog zemljišta u u zaleđu Šibenika stoji neobrađena, a od ostalog poljoprivrednog zemljišta u postotku od 80,86% koristi se kao pašnjak, samo 2,9% površina otpada na voćnjake, 2,2% na masline i 3,2% na vinograde. Uzrok leži u nekoliko faktora:
1) zemljište je usitnjeno – problem vlasničkih odnosa na nivou države, a povezan je sa neodrživim zakonon o nasljeđivanju koji po defaultu dozvoljava usitnjavanje iskoristivih poljoprivrednih površina što nije praksa nigdje u svijetu
– riješenje komasacija – okrupljavanje poljoprivrednih parcela pravićnom financijskom naknadom vlasnicima te izdavanje koncesijskog prava korisnicima zemljišta uz određene uvijete koji moraju biti zadovoljeni
– mijenjanje zakona o nasljeđivanju kojim bi se ukinila mogućnost raspadanja poljoprivredne površine na manje površine
2) nepovezanost poljoprivredne i pređivačke industrije, te nepostojanje odgovarajućih skladišnih prostora u kojima bi se omogućila veleprodaja poljoprivrednih i stočarskih proizvoda
- izgradnja odgovarajućeg skladišnog prostora sa frižiderima za dugoročno skladištenje, te otvaranje veletržnice
3) nepostojanje odgovarajuće komunalne strukture kojom bi se omogućila visokotehnološka proizvodnja isplativijih kultura
- osiguravanje navodnjavanja , te u tom smislu povezivanje energetskog sektora sa poljoprivredno/stočarskim sektorom i to na način da se izdavanje koncesije za iskorištavanje obnovljivih izvora energije poveže sa iskorištavanjem podzemnih voda/kišnice i opskrbom strujom poljoprivrednih gospodarstava na samom mjestu proizvodnje
- u tom smislu moram naglasiti da se navodnjavanje ne može u potpunosti osigurati iz dviju rijeka koje se nalaze na području županije, razlog za to leži u tome što bi to dovelo do opterećenja istih pa bi im sudbina bila kao i nekim rijekama Europe ( vidi rijeka Po u Italiji)
4) nepostojanje podrške u kupovini sadnica na adekvatan način, naime današnja politika gradske vlasti podržava pokrivanje jednog dijela troškova u kupnji sadnica što nije dobro
- agencija pri gradu bi trebala na sebe preuzeti kupovinu virus free i ostalih visokokvaltetnih sadnica i na taj način osigurati odgovarajuću proizvodnju i olakšati proizvođaču nabavu istih, što je samom poizvođaču do sada znatno povećavalo troškove
5) poticajne mjere nisu omogućavale da se proizvođač osamostali jer su ga trajno vezale za sporu, a vrlo često i nestručnu administraciju
- u tom smislu grad treba iskoristiti INTERREG III , SAPARD ali isključivo u kooperaciji sa proizvođačima i sa projektima u kojima je istaknuta uporaba nove i ekološki prihvatljive podrške proizvodnji
6) nepostojanje odgovarajućeg srednjeg poljoprivredno/stočarskog smjera kojim bi se servisirala i unaprijeđivala sama proizvodnja
- otvaranje odgovarajućeg smjera kao dugoročni plan bi mogao riješiti ovaj problem, ali ciljano i uz analizu potreba u proizvodnji
7) nepostojanje podrške proizvođačima u smislu ispunjavanja uvjeta pri apliciranju za određene kreditne linije, fondove i slično, tj. sami proizvođaći su prepušteni sami sebi pri ispisivanju brda formulara
- uspostavljanje službe pri agenciji koja će se isključivo baviti ovom problematikom, tj prikupljanjem informacija, podrška u ispunjavanju uvjeta i formulara, servisiranje samih proizvođača informacijama , pa čak i djelovanjem u korist proizvođača u smislu plasmana, reklamiranja, sajmova i slično.
Sve gore navedeno je problematika koju današnja ni gradska ni županijska vlast ne razumiju, što je također dovelo do zamiranja većine aktivnosti poljoprivredno/stočarskog sektora. Kao rezultat toga imamo pojedinačnu privatnu proizvodnju, većinom za vlastite potrebe na malim površinama koje nisu konkurente, niti mogu zadovoljiti potrebe stanovništva. Zbog toga veliki trgovački centri, uz zanemarive iznimke, potrebe za voćem, povrćem i proizvodima iz prerade istih zadovoljavaju preko uvoza ili iz drugih regija RH, što dodatno potencira nazadovanje poljoprivrede i ribarstva, te školjkarske industrije na području grada Šibenika i cijele županije.
Projekti koji moraju dovesti do osnaživanja poljoprivredno/stočarsko/ribarsko/školjkarske proizvodnje su kompleksni i uključuju praćenje potrošačkog sektora. Jedan dio problematike vezan je za akcije na nivou države, ali to ne znači da grad Šibenik ne bi mogao u suradnji sa regijama EU članica operacionalizirati enrgetski i ekološki prihvatljive izvore za servisiranje te proizvodnje.
Goran Horvatović
- 15:15 -
petak, 20.07.2007.
Nisu me do sada uspjeli uvjeriti da im je opće dobro osobito pri srcu
Na pisanje ovog posta natjerao me jedan komentar na forumu Radio Šibenika. Napisao ga je stanoviti "weedman". Komentar je glasio:
" U svjetlu izbora taj se problem manifestira kao lista na kojoj je važno biti.
A znaš kakve su izborne jedinice, osobito naša. Vjerojatno su u toku unutarstranački ratovi i ljuto lobiranje...
Po nekoj logici, što više Šibenčana uđe trebalo bi nam biti bolje, samo što nije baš sigurno kakvi su motivi svih pretendenata na saborske fotelje.
Nisu me do sada uspjeli uvjeriti da im je opće dobro osobito pri srcu.".
Ovdje bih se posebno osvrnuo na zadnje dvije rečenice.
Potpuno mi je razumljivo zašto je gospodin/gospođa "weedman" skeptičan kad se govori o motivima pretendenata na saborske fotelje. Na žalost, a govorim o Šibeniku, šibenski zastupnici do sad nisu pokazivali neku osobito veliku zainteresiranost za boljitak ovog grada. Upravo suprotno. Velika većina saborskih zastupnika koji su potekli iz Šibenika nije pokazivala nikakvo zanimanje za probleme grada. Stoga je i njihova pomoć gradu bila minorna. Ovdje kao izuzetak mogu spomenuti pokojnu Snježanu Biga Friganović koja je nastojala učiniti sve što je bilo u njezinoj moći kako bi nama građanima Šibenika pomogla. Međutim, vremena su bila takva da ona kao zastupnica SDP-a i nije mogla puno učiniti. Osim nje, gradu su donekle pomogli i ostali zastupnici, međutim kod njih je situacija u odnosu na Snježanu malo drugačija. Oni su bili i jesu zastupnici u doba kad su njihove stranke bile i jesu na vlasti, tako da se stječe dojam da nisu učinili puno. Obzirom na takav rad svih ostalih zastupnika, ministara pa i pomoćnika ministara (kojima je porijeklo iz Šibenika) vrlo lako se može steći dojam kako su im motivi dolaska u saborske/ministarske fotelje bili rješavanje vlastite egzistencije.
Gospodinu/gospođi "weedman" mogu skrenuti pažnju da proanalizira cjelokupnu situaciju, te uoči iz koje stranke je bila velika većina zastupnika, a koji su potekli sa ovog područja. Nakon toga neka pogleda statistiku njihove angažiranosti u Saboru. Vrlo lako će zaključiti kako HDZ po broju zastupnika uvjerljivo vodi, međutim kad pogleda angažiranost u odnosu na broj zastupnika, također će vrlo lako uočiti da su ti isti HDZ-ovi zastupnici u Sabor došli s namjerom rješavanja vlastite egzistencije, te da su im interesi građana, koje zastupaju i koji su ih izabrali, na drugom mjestu.
Ovakvo mišljenje, koje ima gospodin/gospođa "weedman" , je u stvari prevladavajuće kod građana. Nad tom konstatacijom bi se trebali svi mi u politici trebali zamisliti. Za mene, a koliko znam i za većinu mojih stranačkih kolega, sumnja u motive je vrlo zabrinjavajuća teza. Ona znači da ne dopiremo do svijesti građana grada. Ona znači i da sav naš trud oko poboljšanja života u gradu ne nailazi na očekivan odjek, a što je u stvari velika šteta.
Što nam dakle preostaje. Preostaje nam da upremo još jače u radu i sa prijedlozima, projektima i planovima pokušamo razuvjeriti skeptike, te im dokažemo kako su naši motivi časni i pošteni. Ako to zahtjeva još veći rad i angažiranost u svim problemima grada onda neka tako bude, jer građanima treba dokazati kako nismo svi isti. Napokon, mišljenje građana nam je najvažnije. Poradi građana i postojimo, a među tim građanima su i naše obitelji i prijatelji.
Stoga, "wedmane" zahvaljujem na smjernicama. Prati naš rad. Ukazuj nam na pogreške i probleme. Bit će nam neopisivo drago ako budemo uspjeli promijeniti kako tvoj tako i stav svih ostalih građana koji imaju mišljenje kao ti.
Na kraju, mogu slobodno, bez ikakve dvojbe kazati kako kod nas ne postoji nikakav unutarstranački rat oko pozicija na listama. Vjerovao ili ne, uopće ne razmišljamo o tome, već radimo i nastojimo se dokazati na svojim poljima, kako bi došli u poziciju da pomognemo svima.
Ivan Bašić
- 16:34 -
četvrtak, 19.07.2007.
SDP za sve građane
Od prethodnog posta izdvojio bi misao" Ekipa ide dalje." Kao što često ističe i predsjednik Zoran Milanović, SDP zaista funkcionira kao tim. Ekipa. I to sastavljena od ljudi koji nisu svi članovi stranke. Zato što je SDP otvoren. možete doći i ponuditi suradnju. Pomoći u stvaranju programa razvoja zajednice. Zato jer taj program nije samo predizborni, on je postizborni, on gleda u budućnost dulju od 4 godine, on se gradi na čvrstim temeljima. On ne obećava...on je argumentiran, točan. Jer se u njega ulaže trud. E, da..nitko od vas neće tražiti da potpišete, gurati vam iskaznicu u džep. Da li ćete biti članovi, to ovisi o Vama. Ako i niste, SDP je, vjerujte, stranka koja se smatra strankom svih građana.
Ja sam također član, neke tri godine, i zaista mogu reći da je jedna od stvari koje me vesele, visoka profesionalnost rada. Nema politikanstva, koje osobno mrzim, već se gleda kako će se problem riješiti stručno, a u sve ste se mogli uvjeriti na konvenciji o revitalizaciji povijesne jezgre grada Šibenika, gdje ste mogli čuti mnoštvo stručnih podataka i vidjeti jedan konkretan i utemeljen projekt. Projekte u SDP-u rade ljudi koji ZNAJU, i što je još važnije, ŽELE JOŠ UČITI.
Morate se ljutiti jer oni koji ne rade dobro svoj odgovoran posao, pretvaraju državu u blato korupcije i Hrvatsku žele uvesti u Europu kao sluškinju, privjesak, već prodanu, koji vas lažu i varaju, uzimaju od vas daće za usluge koje vam pripadaju jer za njih već plaćate ili ste plaćali godinama, koji smatraju da se u Hrvatskoj mogu školovati samo materijalno dobro potkovani, ne nužno i sposobni za školu koju žele pohađati, koji smatraju da država ne treba intervenirati u tržište-već pustiti da po "zakonima tržišta" gospodarstvo vode koncerni koji ne haju puno za prava radnika ili imaju "sindikate" koji su tu samo kao šminka, na koncu kojima su bolesni ljudi očito teret države.
Zato iziđite na izbore u studenome, nemojte dozvoliti da drugi odlučuju umjesto Vas.
- 08:36 -
Komentari (25) - Isprintaj - #
utorak, 17.07.2007.
Osvrt jednog člana
Nisam rođen u Šibeniku, ali ga beskrajno volim i želim da bude najbolji grad na svijetu. U njemu sam proveo predivno i bezbrižno djetinjstvo. Za njega sam ratovao i napokon u njemu sam stvorio svoju obitelj.
Od devedesete na ovamo, Šibenik je grad koji se na ljestvici gradova Lijepe naše nalazi na jednom od posljednjih mjesta. Najžalosnije u svemu tome jeste to što se to ne mijenja. Do prije četiri godine nisam bio član nijedne stranke. Međutim, uvidjevši kako se bez politike u ovom gradu (kao uostalom ni u drugim gradovima) ne može ništa pametno napraviti, odlučih se učlaniti u SDP. Naravno da sam se u SDP učlanio jer je ta stranka najbliža mojim uvjerenjima. Jedan od razloga ulaska u SDP je i taj što sam poznavao neke članove SDP-a, a te ljude duboko cijenim jer su čestiti i pošteni. Sad svim srcem nastojim učiniti sve kako bih pomogao svim građanima grada da se mrdnemo s mrtve točke. Jer ako to ne napravimo, budućnost nam nije svijetla. Još je lako za našu budućnost. Mene više brine budućnost naše djece. Jer ako ovaj grad ne bude jak i stabilan, perspektivan sa razvijenim gospodarstvom, onda naša djeca neće imati što raditi u njemu. Posljedica toga će biti da će poslove pronalaziti po Zagrebu, Splitu, Zadru i drugim gradovima koji nisu upali u bezdan u kojem se Šibenik trenutačno nalazi.
Grad ima masu problema koje treba riješiti. Dosadašnje gradske vlasti nisu pronalazile načine kojima bi riješile te probleme. Ako su i postojala neka rješenja, najčešće se događalo da bi se napravila polovično ili bi proces rješavanja bio dugotrajan i mukotrpan. Razlog je vjerojatno taj što se svemu prilazilo površno, a možda je razlog baš u tome što se nikad za ništa nije pitalo struku, već se sve rješavalo preko politike.
Mislim da se u GO SDP-a stvorila jedna ekipa, tim stručnih ljudi koji su spremni pokrenuti ovaj grad. Formiranje tog tima nije bilo lako. Trebalo je proći puno vremena dok su se neke stvari posložile. Ali, prvenstveno trudom nekolicine pojedinaca na čelu sa predsjednikom gradske organizacije tim je ipak stvoren. Taj tim je prije nekoliko mjeseci započeo sa ozbiljnim radom i prvi rezultati su se mogli vidjeti na prvoj tematskoj konvenciji. Nije to sve. Bit će toga još. Ekipa ide dalje. Pokušat će objediniti sve u jednu veliku strategiju razvoja grada. Stoga samo da znate, krenulo je.
- 15:35 -
Komentari (20) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 16.07.2007.
Zašto službeni blog?
Radi toga što je to puno bolji način komuniciranja sa ljudima koje interesira na koji način funkcioniramo, a donekle i radi toga što službene web stranice služe prvenstveno za vijesti i informacije u kojima je ponekad nemoguće potpuno opisati cijeli problem.
Međutim glavni razlog je u stvari naša velika želja da Vi građani našeg prelijepog Šibenika uvidite kako nismo svi isti. Želimo da vidite na koji način mi članovi Gradske organizacije SDP-a razmišljamo i koje ideje su nam zvijezde vodilje. Želimo da uvidite kako pokušavamo uložiti sve što je moguće u budućnost ovog grada, u našu budućnost, u budućnost naše djece.
Želimo da se složite s nama kako se u ovom gradu može živiti puno bolje. Želimo da budete s nama u nastojanjima da taj boljitak i ostvarimo. Želimo da nam pomognete da Šibenik pretvorimo u biser Mediterana.
Naravno da očekujemo Vaše kritike. Naravno da želimo i po koju pohvalu. Želimo da nam ponudite svoja promišljanja i svoje ideje, jer svako od nas ima neko razmišljanje ili ideju koja može pomoći da učinimo našu okolinu boljom i kvalitetnijom za život. Očekujemo da nas pitate, zatražite našu pomoć. Očekujemo da nam kažete sve što Vi mislite da nam treba reći.
Očekujemo da od nas zatražite da postavimo Vaša pitanja onima koji Vas ne čuju.
Sve ovo mi možemo sami pokušavati učiniti, ali smo mišljenja da ćemo zajedno s Vama puno više postići.
Eto zato je otvoren ovaj blog.
- 12:18 -
