četvrtak, 31.01.2008.
Što se događa u lokalnom SDP-u
i koliko je sukob Gradske organizacije Šibenik i Županijske organizacije Šibensko kninske doista sukob organizacija?
Potaknut izjavama „stranačkih kolega“ čija imena neću navoditi jer ne zaslužuju takav oblik osobne promocije, a osim toga i potaknut načinom na koji su ti isti ljudi izišli u medije napadajući, ne samo mene, već i kompletnu Gradsku organizaciju SDP-a Šibenik odlučio sam samo za ovaj put promijeniti svoj stav o neiznošenju stranačkih priča u javnost i nekomentiranju unutarstranačkih događaja. Naime, kao ozbiljan čovjek ne igram se igara „vrati moje krpice“ i „pusti me da prođem“, a još manje igara „iza mene pustoš“. Moj stav je da stranka svoje probleme mora u prvom redu rješavati u „svojoj kući“, odnosno unutar same organizacije, u skladu sa Statutom i drugim odlukama stranačkih organa. To su stvari koje se događaju u svim strankama i ne diraju se interesa građana, pa ih samim time i nema svrhe iznositi van stranke. S druge strane to su one osjetljive stvari koje stvaraju dojam sloge ili nesloge u nekoj organizaciji. I zbog tog stava i tih razloga nikad ne komentiram unutarstranačke stvari u javnosti.
Ali kažem, ovog puta ću napraviti iznimku. Ne zbog sebe, jer kako kaže stara narodna, nije bitno što ti govore, već tko ti je rekao, a ja držim da su naši preci bili vrlo pametni kad su se uspjeli održati na ovim prostorima pa ih i uvažavam. Ovu iznimku pravim zbog organizacije kojoj sam na čelu, zbog ljudi koji su moji suradnici i koji su nesebično sudjelovali u radu organizacije. Ne kalkulirajući o saborskim i inim foteljama, ne štedeći ni sebe ni svoje obitelji, za razliku od "umova" koji nas sad blate po medijima.
Po medijima se javljaju „dušebrižnici“ SDP-a koji većinom pate od amnezije i ne mogu se sjetiti tko je što napravio u SDP-u, pa zasluge pripisuju sebi. Pri tom ne štede savjete i ideje kako dalje. Savjete i ideje koje nisu primjenili na sebe kad je za to bilo vrijeme. To su oni čiju igru „iza mene pustoš“ ne želim i ne mogu igrati. Ne želim jer mi to nije u mentalnom sklopu, a ne mogu zbog odgovornosti koju funkcija predsjednika Gradske organizacije SDP-a Šibenik nosi sa sobom. Zbog odgovornosti prema članovima i prema građanima koji svoj glas daju SDP-u.
Pojedinci iz Županijskog odbora SDP-a također izlaze u javnost , a i u kuloare, sa kojekakvim budalastim pričama. Ti ljudi pričaju sami za sebe i predstavljaju samo sebe, ne SDP. Oni pričaju priču o svojim ambicijama, o svojim nastojanjima da pronađu sebe, da se smjeste negdje u ovom svijetu, da se pokažu u medijima kad ih već nitko ne poznaje. I dobili su svojih pet minuta slave, ali su ih krivo iskoristili. Iskoristili su ih na način da ruše stranku koju nikad nisu gradili. I s ljudske strane ja ih ne mogu ne upitati: „Za čiji račun gospodo? I s kojim pravom?“. To su ljudi koji igraju igru „pusti me da prođem“, ali u kombinaciji sa „vrati moje krpice“. Dakle Gradski odbor SDP Šibenik ih nije pustio da „prođu“, već je imao svoj stav i kriterije i stao iza svojih kandidata. Pa sad takav Gradski odbor treba raspustiti, misle ti pojedinci. Pri tom ljude u Gradskom odboru SDP-a Šibenik i mene treba ocrniti raznim „epitetima“ i tome pridodati more gluposti i laži koje mogu pasti na um samo ljudima koji boluju od najgore bolesti suvremenog svijeta - želje za moći.
Ne libe se iznositi laži i bedastoće u medije i pri tom ne misle o članovima i glasačima SDP-a. Misle i staraju se samo o sebi i svojim „potencijalima“ za biti „nešto“, a sve to uvijaju u plašt brige za SDP isto kao i igrači igre „iza mene pustoš“.
Moram na kraju reći da znam da pojedincima smeta snaga koja postoji u Gradskoj organizaciji SDP-a Šibenik i da ljuljamo neke interese u gradu, znam da će mnogi znani i neznani biti u ulozi Danajaca i znam da je Gradska organizacija SDP-a Šibenik napravila dobar rezultat na ovim izborima što ne odgovara nekim krugovima u ovom gradu. Znam da SDP Šibenika opet ima saborskog zastupnika u liku moje zamjenice što govori o kvaliteti rada i u prilog mojoj tezi o TIMU. Znam da je GO SDP Šibenik onaj nukleus koji može dati plod na lokalnim izborima. I znam da smo ovih godinu i pol doista krvavo radili. Znam da ovo nije sukob organizacija, već sukob pojedinaca iz županijskog odbora sa cijelom Gradskom organizacijom SDP-a Šibenik. Organizacijom iza koje stoji 7.927 glasova građana ovog grada. I znam da su ti pojedinci željni moći.
Ali znam i da su „krugovi“ u čije interese indirektno diramo moćni, da kontroliraju more malih Danajaca poput igrača „iza mene pustoš“, „pusti me da prođem“ i „vrati moje krpice“ koji će napraviti sve da budu u milosti „velikih“. I koji će se prodati prvom „nalazniku“ za šaku moći, pa makar ta moć bila sadržana u tome da sam odluči u kojem će restoranu ručati.
Franko Vidović
Predsjednik GO SDP Šibenik
- 17:05 -
Komentari (19) - Isprintaj - #
nedjelja, 13.01.2008.
Zašto Sanader voli nesposobne?
TEŠKO je točno definirati koji nas je osjećaj prožimao kad smo gledali kako jedan za drugim u Saboru prisežu ministri nove Vlade: tiha jeza, panika ili podsmijeh?
Dok smo promatrali paradu likova koja je pobjedonosno ustajala sa svojih stolica i predstavljala se hrvatskoj javnosti, a zatim još trijumfalnije međusobno se rukovala, imali smo osjećaj kao da nas je netko dobro nasamario.
Kako je moguće da ljudi koji su protekle četiri godine tako loše funkcionirali u Vladi dobiju povjerenje za novi mandat? Kako je moguće da ljudi koje se prozivalo zbog kriminala, korupcije, nesposobnosti, pa i čistog idiotluka, dobiju priliku ponovno se isceriti u lice hrvatskoj javnosti, naslađujući se s onime što će raditi do idućih izbora? No još je naivnije pitanje: zašto je Ivo Sanader, navodno tako vješt i spretan političar, opet svoj kabinet napunio nesposobnim ministrima?
Ivo Sanader - bez konkurencije najbolji igrač općinske lige
To pitanje ne postavljaju samo Sanaderovi kritičari, nego i njegovi dojučerašnji apologeti, među njima i oni koji čak i danas ne pišu da je Sanader umjesto u Vukovar išao u Veronu, već "umjesto na jednu komemoraciju u Hrvatskoj", otišao na "neki skup u inozemstvu". Svi oni otvoreno se iščuđavaju nad činjenicom da je Branko Vukelić iz gospodarstva prešao u obranu, Berislav Rončević iz obrane u unutarnje poslove, da su fotelje zadržali Ana Lovrin i Damir Polančec, kao da je to nešto nad čime premijer Sanader nije imao nikakve ingerencije. Kao da mu je te likove netko nametnuo, a on s njima nije imao nikakve veze. I kao da premijer ne zna koliko su svi oni, uključujući i Ivicu Kirina, nesposobni.
Upravo suprotno. Sanader, kao "vješt i spretan političar", vrlo dobro zna zbog čega je sve te likove zadržao u Banskim dvorima. Prvi je razlog onaj kojeg su mnogi konstatirali već u prve četiri godine mandata: Sanader želi biti okružen nesposobnjakovićima jer u tom društvu on izgleda moćniji, upečatljiviji, sposobniji. Nešto poput ocvalog prvoligaškog centarfora u općinskoj ligi: dok svi bezglavo trčkaraju uokolo, on jednim udarcem u rašlje oduševi publiku. I novine zabilježe da je on, "bez ikakve konkurencije", najbolji igrač na terenu.
Žrtveni janjci
No, ta fora samo je jedan razlog zbog kojeg u Vladi još uvijek sjede ti pajaci. Drugi su mnogo važniji. Naime, svi oni Sanaderu trebaju u ulozi žrtvenih janjaca. Trebaju mu da se javnost zabavlja Kirinovim maloumnim gafovima, da debatira o tome je li Vukelić Jugoslaven ili shizofreničar (a ne lopov), da se pita je li Rončević doista šarlatan ili se samo takvim uspješno predstavlja...
Dok se po tim ministrima pljuje, ispisuju dušebrižnički komentari, brusi oporbenjačka mudrost i snimaju filmići za You Tube, istovremeno se zamagljuju mnogo veći problemi: kamo ide novac iz proračuna, kako se krpaju proračunske rupe, kako teče privatizacija, koliki je vanjski dug, kako se primjenjuje ZRP, ima li plina i pošto je benzin... Jasno, skriva se i odgovor na pitanje otkud Sanaderu satovi, tko je Maestro, gdje je novac iz Brodosplita, tko je platio predizbornu kampanju i još milijun mnogo važnijih pitanja.
Po sličnoj matrici godinama funkcionira, primjerice, američki predsjednik George W. Bush. Dok se mediji naslađuju njegovim idiotarijama i lapsusima, američke korporacije na Bushovim ratovima zarađuju milijarde. Na domaćoj sceni, svi se rugaju bolesnim akrobacijama Zdravka Mamića, umjesto da dobiju odgovor na pitanje kako ulazi novac u Dinamo, kako izlazi, koliko u transferu dobiju igrači, koliko klub, a koliko sam Mamić, te zašto direktor Dinama jednom proda Eduarda iako se kune da neće, a ne proda Modrića iako se kune da hoće. I naravno, strašno smo zabrinuti činjenicom da Milan Bandić psuje, urla, laže i trči na Sljeme, dok se gradski proračun ruši, a Zagreb se našao u raljama građevinske (i svake druge) mafije.
Što poluintelekti zaseru, premijer će ispraviti
Sanader voli poluintelekte, jer se po njima pljuje dok se premijera u njegovoj mudrosti štedi. Ako oni nešto zaseru, premijer će ispraviti. Oni će šutjeti i trpjeti, bez pogovora gurnuti glavu u giljotinu da spase premijera, a on će ih u svojoj milosti zaštiti i podviti pod svoje skute. Zato je Kirin do zadnjeg trenutka bio tu, zato su u Vladi ostali Vukelić (s teretom Brodosplita, KIM-a, kupovine mandata na lokalnim izborima) i Rončević i Lovrin, jer je uz njih lakše skrenuti pažnju s Kalmete, Šukera, Polančeca, Dropulićke i drugih "sposobnih" ministara. Nažalost, u zemlji gdje su oni sposobni, bolje je biti nesposoban.
Konačno, ovu Sanaderovu vladu najbolje bi bilo okarakterizirati kao idealnu mješavinu lukavih manipulatora i izmanipuliranih poslušnika. Zbog svega toga, među onim pomiješanim osjećajima koji su nas prožimali dok smo promatrali nove ministre, sve manje dominira podsmijeh (jer to više nije smiješno), polako nestaje i tiha jeza, a sve jače nas obuzima panika. Bit će to najduže četiri godine u našim životima.
Tomislav Klauški
http://www.index.hr/vijesti/clanak/zasto-sanader-voli-nesposobne/370788.aspx
- 20:10 -
