nedjelja, 30.09.2007.
HDZ-ov predizborni lunapark
Možda me dosta SDP-ovaca neće javno podržati, ali ja sam se stvarno bio ponadao da će Izbori 2007 biti prvi "nesudbonosni" izbori u Hrvatskoj. Dobro, sad… Nešto korupcije, bahatosti, nesposobnosti da se provede gospodarska reforma… Ali, iskreno rečeno, ipak je to crtani film prema onim hororima kojima su nas na dnevnoj bazi filali kroz devedesete… Ako SDP i ne pobjedi, računao sam, korupciju će pomalo srediti pritisci iz vani, gospodarstvo će se samo po sebi pomalo pokrenuti udaljavanjem od rata i uključivanjem u svjetske gospodarske tokove, a bahatost… Dobro, tu baš nisam imao nekog suvislog odgovora, ali bi se izvlačio okretanjem programa kada bi mi doza Premijerove samodopadnosti i bila prevelika… A mora se priznati da je bilo i veselih stvari. Ako ništa drugo, Kiro je dao izniman doprinos u pokrivanju rupe nastale raspadom Pythonovaca i Nadrealista… Sve u svemu, nadao sam se da bi bez tragičnih posljedica mogli preživjeti još jedan Sanaderov mandat…
A onda je Ivo otvorio lunapark: dionice za male dioničare, naknade za nezaposlene, dodaci za rodilje, isplata duga za penziće, traktori za poljoprivrednike, tipkovnice za programere, halteri za prostitutke, kožne rukavice za provalnike… Navali narode!!! Još malo, pa nestalo!!! Sve dam – samo da rasprodam! Čini se da nema onog tko nije pozvan da se ukrca na ringišpil i uzme svoj komadić Hrvatske na rasprodaji…
I shvatio sam da, na žalost, ispred sebe imamo još jedne "sudbonosne" izbore... Izbore na kojima građani Hrvatske polažu iznimno važan ispit zrelosti. Na kojima smo svi skupa imamo tešku dilemu: da li ćemo realno sagledati situaciju u kojoj se nalazimo i okrenuti smjer u kojem se krećemo ili nastaviti pijanu vožnju na ringišpilu prodajući mamine naušnice za još jedan žeton…Izbor je neugodan iz jednostavnog razloga što je ispravna odluka ona koja je teža. Ali ne siđemo li sami s vrtuljka brkati nabildani cirkuski redar će nas izbaciti kad nam nestane žetona. A taj će pad biti bolan… Jako konkretno bolan.
Recimo da je 2018. godina. Imate iznimno talentirano dijete koje je pobijedilo na županijskom natjecanju iz fizike, ali ga ne možete upisati na fakultet jer nemate 17.000 EUR za godišnju školarinu na privatnom sveučilištu. Državna sveučilišta su, eto, ukinuta 2016. jer ih se nije moglo financirati iz proračuna zbog rata kredita koje su se morale vratiti međunarodnim financijskim institucijama… A i rekli su da su i onako bila neefikasna i proizvodila loše kadrove... Ni lokalna zajednica vam baš nije u mogućnosti dati stipendiju, jer su proračunski prihodi pritisnuti povratom kredita za izgradnju sportske dvorane za tamo neko rukometno prvenstvo koje je bilo prije desetak godina… Istina, naši su tad bili prvaci i cijela se država jako veselila… Proslava na trgu je bila veličanstvena… Iz krasnog sanjarenja lijepim trenucima iz bolje prošlosti trgne vas mobitel… Zove vas brat… Što sad on opet hoće? Zove da vas podsjeti da je vrijeme da mu date vašu polovicu od onih 6.000 EUR-a koju morate platiti za maminu operaciju. Što se može? Žena ima kamenac na bubregu i bol je bio nesnošljiv. Na žalost i ta je operacija skinuta s liste onih koje pokriva HZZO i morali ste je poslati u privatnu kliniku. Ali kud baš sad u najnezgodnije vrijeme… Upravo vam je došlo 1.200 EUR mjesečne rate holdinga HVE (Hrvatske vode i elektro privreda)… Prije 2012. su uspješno privatizirani oni… Kako su se zvali? Hrvatske vode i HEP… Ili nešto tako… Dio inicijalnom javnom ponudom na kojoj ste lijepo zaradili oko 1.100 EUR, a većinski paket je prodan Atlantic Investment-u s Kajmanskih otoka i od tad posluju izuzetno profitabilno… Posebno od kad je za predsjednika uprave imenovan Miomir Žužul – jedna od ključnih osoba u spajanju i privatizaciji tih dvaju poduzeća…
Što je? Priča malo boli?? Onda je vrijeme da si postavite pitanje: Tko će sve to platiti? Sve dionice prodane ispod realne cijene, sve lažne invalidske mirovine? Sve plaće nepotrebnih državnih i općinskih službenika kojima je jedina kvalifikacija pripadnost Zajednici? Tko će sve to platiti kad ne proizvodimo dovoljno? Kada nam je produktivnost rada preniska, privreda neorganizirana i neefikasna? I onda kad Ljubo Jurčić postavi takva pitanja i pokuša ponuditi odgovore to je tema od drugorazrednog značaja u usporedbi s njegovim ujacima koji su se u povijesnom vihoru koji je poharao ove krajeve, na žalost, našli na pogrešnoj strani…
E, pa gospodo, uživajte u ringišpilu! Dok ne nestane žetona… I pozdravite brkatog nabildanog redara kad dođe…
Krešimir Šakić
- 23:32 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
četvrtak, 27.09.2007.
Obalna straža
Sutra je nedilja. Po prognozama bit će lip dan. Odlučim ja otić malo na ribe. Idem baciti panulu ili ću zaronit. Možda uloviti koji dobri bokun. Spremit lipu večericu za društvance. Plan je napravljen, sve je spremno. Sutra krečem.
Dižem se rano izjutra. Još je mrak. Dolazim u Mandalinu. Penjem se preko one neuređene obale. Po tko zna koji put opsujem u sebi zbog te rive. Obećavaju nam njezino uređenje ima već 20 godina, od kad sam bio mulac. Bit će valjda i to jedan dan, ako ništa drugo kad mi dođemo na vlast!
Krećem. Odmah bacam panulu. U kanalu se zna svašta ulovit. Nešto me ne ide, pa odlučim zaprašiti put Žirja na svoje sigurne pošte. Za nekih uru i po sam na pošti kod Žirja. Oblačim odijelo. Stavljam bovu i bacam se u more. Brrrr, tribalo mi je nešto vrimena da se prilagodim temperaturi. I krećem u lov. Nema baš nešto ribe, ali evo pada jedan fratar. Lip je. Tu negdi oko po kila. Lipi bokun. Eh da je više takvih.
Nakon nekog vrimena čujem zvuk motora. Da je lito, ne bih se iznenadio. Al zima je. Na moru nema gotovo nikoga. Provirim, ide policija. Prilaze mi. Traže dozvolu. Podižu me iz mora. Prevezu me do moje gajetice. Pokažem im dokumente. Kažu sve je u redu. Pozdravljaju me i odlaze dalje. Ja idem ponovo. Ovaj put na drugu stranu. Padne jedan pic. Manji je od fratra, ali nije loš. Nakon nekog vrimena čujem opet motor. Približava mi se. Provirim. Ovaj put je kapetanija. Nisu me tribali pribacivat do gajete jer sam bio blizu. Bovu imam, al traže papire od broda. Pokažem im. Sve uredno. Odlaze..
I po treći put ja nazad u more. Svi koji su me imali kontrolirati, kontrolirali su me. Sad sam miran. Obilazim ja tako Rasohe i plivam prema Stupici. Tu i tamo se nešto ubije. Bit će za neku večericu.
Nakon nekih tri sata ronjenja čujem opet motor. Ovaj put je malo jači zvuk. Pomislim prolazi neki brod. Provirim i u daljini vidim nešto sivo. Ok, Ratna mornarica. Nastavljam, međutim zvuk mi je sve jači i jači. Odjednom utišava. Provirim iz mora i vidim da se zaustavio na nekih sto metara od mene. Sad sam zainteresiran. Stojim u plićaku, virim iz mora i promatram. Spuštaju gumenjak. U njega ulaze tri mornara. I idu pravo na mene. Što sad ovi hoće. Prilaze mi. Pokazuju mi oznake Obalne straže, te kažu kako su došli napraviti kontrolu. Kažem im da su mi svi dokumenti u gajeti. Kažem im da su me dva puta već kontrolirali i da nema smisla to raditi i treći put. Dajte ljudi pustite me na miru. Oni ostaju pri svom. Moram uć u gumenjak, što i činim, naravno gunđajući i prosvjedujući. Procedura ista. Dođemo do gajete, pokažem im sve dokumente. Pregledaju ih, doduše malo sumnjičavo, al utvrđuju da je sve ok i puštaju me. Odlazim kući jer kako su krenuli još će me netko izvaditi iz mora. Zar nisu mogli osnovat jednu službu koja bi kontrolirala sve na moru. Ne nego su dodali još jednu, Obalnu stražu. Ka da nam dvi nisu bile dovoljne.
Ova priča je naravno izmišljena. Ali od 01.01.2008. godine i vrlo moguća. Jer, ako Sabor izglasa novi prijedlog Zakona o Obalnoj straži, onda ćemo umjesto dva subjekta za kontrolu na moru imati tri. Svi oni koji plove i rade na moru znaju cjelokupnu apsurdnost situacije oko nadležnosti tih službi. Tako Vam se danas događa da Vas u pola sata može kontrolirati barem dva broda, policijski ili Lučke kapetanije. E, od 01.01.2008. godine to će moći napraviti tri broda.
Zakon o Obalnoj straži će se izglasati. U to uopće ne sumnjam jer ga je predložio HDZ-a, a poznato nam je da Sabor služi samo kao institucija za dizanje ruku.
Taj Zakon ide u hitni postupak. Objašnjenje za hitni postupak je što će 01.01.2008. godine stupiti na snagu Uredba o ZERP-u koja će od tog datuma vrijediti i za članice EU. Sad je to hitno. Prošle i pretprošle godine nje bio hitan. Tad je klub zastupnika SDP-a predlagao Zakon o Obalnoj straži. Taj prijedlog stoji u Saboru dvije godine međutim pošto je to prijedlog SDP-a nikako ne ulazi u saborsku proceduru. Ne može ni u normalnu proceduru. Kamo li u hitnu.
Ako se sjećate, gradska organizacija SDP-a je prije otprilike godinu dana imala prezentaciju tog Zakona. Zakon o Obalnoj straži, koji je predlagao SDP je bio potpuno suprotan ovom. Predviđao je jednu instituciju koja bi obavljala sve poslove na moru. U tu instituciju bi ušla i policija i Lučka kapetanija, ribarska inspekcija, zaštita mora, a i mornarica. Predviđao je i osnivanje dobrovoljne Obalne straže. Predviđao je sjedište Obalne straže u Šibeniku kao prirodnom centru naše obale Jadrana. Ali, taj Zakon nije nikako mogao ući u proceduru. Bez obzira što ga je podržala i u njegovoj izradi sudjelovala struka. Nije mogao ući u proceduru. Samo zbog toga što je to bio prijedlog SDP-a , a ne HDZ-a.
HDZ-ov Zakon struka ne podržava. Osim mornarice kojoj je ovo spas. HDZ-ov Zakon duplira nadzor mora bez ikakve potrebe. HDZ-ov Zakon ništa bitno ne mijenja u odnosu na stanje na moru kakvo je danas. HDZ-ov Zakon je rađen po uzoru na Norveški model. Netko je očigledno zaboravio da Norveška nije članica EU, stoga može staviti vojsku na granicu. Bitniji razlog zbog kojeg Norveški model nije za nas pogodan jest to što Norveško more nije zatvoreno. Norveško more je ocean. Nadzor za takvo more je potpuno drugačiji od nadzora u zatvorenim morima kao što je naš Jadran.
Ima još nekoliko nelogičnosti u samom HDZ-ovom Zakonu. Proučavajući HDZ-ov prijedlog Zakona o OS primijetio sam kako je, u svakom poglavlju gdje se spominju nekakvi poslovi ( morsko ribarstvo, sigurnost pomorske plovidbe, traganje i spašavanje i dr. ), navedeno kako će Obalna straža taj posao obavljati u suradnji sa nadležnom službom. Ovdje se postavlja logično pitanje. Za koje poslove je onda nadležna ta ista Obalna straža bez nadležnih službi?
Druga nelogičnost je to što će se za pomoć u obavljanju nekog posla na moru morati slati zahtjev zapovjedniku Obalne straže. To isto će on morati napraviti ukoliko želi pomoć nadležne institucije u obavljanju nekog posla. Bit će braco papirologije. Ne bi li ovo završilo kao i priča o DUZS-e.
Po mom mišljenju Zakon HDZ-a nije dobar. Nije dobar za nas male ljude. Sad će nas kontrolirati jedna služba više. Nije primjeren za naše more. Više će nas koštati. Efekt će biti nikakav. A jesmo li dovoljno bogati da trošimo novce na četiri službe na moru.
Osim toga, za nas Šibenčane nije dobar iz još jednog razloga. Izgubili smo zapovjedništvo. Ono neće biti u Šibeniku. Već u Splitu. A Šibenik? Pitanje je što će Šibeniku ostati.
Zakon će proći. U to ne sumnjam. A mi mali ljudi? Nastradali smo. Kontrolirat će nas tri službe, različitih boja, različitih zahtjeva, različitih nadležnosti.
- 22:39 -
ponedjeljak, 24.09.2007.
Promet u Šibeniku
Otvorila se napokon tehnološka cesta i tunel, bili glavešine, pojeli i popili i dobio Šibenik nakon dvije godine gradnje (toliko se gradilo pola autoceste od Zg do St) novu prometnicu. Cestu „koja će rasteretiti grad od nesnosnih gužva“. Ideja dobra ali sad smo dobili čep kod kolodvora i taman kad prođete tunel i mislite da ste prošli „lišo“-kolaps. Autobusi, turisti, kamp-kućice…ni vamo ni tamo. A s druge strane kolona preko hotela (hm) Krka pa do Poljane. Uvidjeli to i gradski oci pa počeli razmišljati o preseljenju kolodvora. Ovim tempom to ćemo doživit otprilike za 10-15 godina..a dotle građani Šibenika i dalje svake sezone od Vidika do Poljane uru vrimena. A da ne govorimo o tome da lokalni autobusi sad putuju duže prema Srimi, Vodicama i dalje. Nije ni to problem ali nema nijednog stajališta kroz čitav grad preko tehnološke pa dalje. I onda šoferi krše propise, staju po magistrali kako se kome prdne. Dok se ne dogodi neko veliko sranje i neko ne nastrada. I tako uvjek kod nas. Dok se nešto ne dogodi-nitko ništa ne poduzima.
Koliko ste puta za volanom opsovali češku, talijansku ili neku drugu mater i izderali se nešto tipa „jel tako i kod sebe doma voziš??!!!“? Ja bar jednom dnevno. A probajte samo jednom doći u Šibenik u ulozi potpunog stranca. Ne znate di je Split, di Zadar, di NP Krka a di neki dućan..i probajte se snaći samo prateći znakove. Kunem vam se nećete nigdi doći. Totalni kaos. Istina, prije mjesec dana su, nakon što ih je prozvalo u novinama, Hrvatske ceste postavile nekoliko novih znakova ali sve skupa jako, jako loše. I zato treba priznati-nisu samo turisti loši vozači. Krivi smo mi. Od onih na vlasti preko svih onih poduzeća državnih ili gradskih koje ne rade svoj posao. I tako uvjek kod nas. Dok se nešto ne dogodi-nitko ništa ne poduzima.
Neki dan mi na Brodarici skoro ispred auta izleti par kupača i pretrči cestu. Opet ja po razno-raznim europskim materama i tražim pješački. Od zebre ni z. Vjerovali ili ne: od Šibenika prvi pješački prijelaz je kod Feroterm-a na Brodarici a sljedeći u Rogoznici!! Ni na drugu stranu ništa bolje. I probajte vi sad prijeći cestu u recimo Žaboriću. Prvo kršite propis i možete dobiti kaznu, drugo riskirate da vas (opet po njima al jebiga) neki čeh ili poljak zvizne škodom fabijom. A cestu moraš prijeći. Ako ćeš po zakonu: iz Žaborića do Feroterma na pješački pa nazad u Žaborić po kruv i mortadelu u dućan. Dotle tvoji večeraju već.
Ljudi moji, ni pješačkog ni nogostupa ni rasvjete a sve su to turistička mjesta. I šta se čudimo onda? I tako uvjek kod nas. Dok se nešto ne dogodi-nitko ništa ne poduzima.
- 09:50 -
utorak, 18.09.2007.
Hrvatska turistička zajebnica
U Slobodnoj Dalmaciji od 16.09.2007. saborski zastupnik HSS-a i predsjednik Saborskog odbora za turizam Ante Markov oštro je napao Hrvatsku turističku zajednicu i njenog predsjednika Niku Bulića. Gospodin Markov je dobro detektirao da je Hrvatska turistička zajednica predstavlja jedan glomazan mehanizam koji u prevelikoj mjeri sam sebi svrha i koji ne reprezentira hrvatski turizam primjereno dinamičnim uvjetima današnjeg turističkog tržišta. Takav birokratski pristup može se uočiti i površnim uvidom u rad njenih pojedinih segmenata…
Tako je, npr. ured TZ-a u Vodicama ovo ljeto više nalikovao matičnom uredu u vrijeme kad su se počele izdavati Domovnice nego turističkom informativnom centru koji bi bio na usluzi gostima koji borave u mjestu: vikendom, a nerijetko i drugim danima, bio je zakrčen redovima iznajmljivača koji bi čekali i preko sat vremena ne bi li prijavili goste. A nekako mi se ne čini da bi to trebala biti funkcija ureda TZ-a u turističkim mjestima…
Ipak, g. Markov u svom istupu ne iznosi smjernice na koji način kvalitetno reformirati Hrvatsku turističku zajednicu. Dapače, jedina konkretna iznesena ideja pokazuje opasno nerazumijevanje potrebe za ravnopravnom tržišnom utakmicom i uloge države u stvaranju ravnopravnih uvjeta na tržištu. Markov ističe prijedlog da se uredima turističke zajednice koji posluju u turističkim mjestima "omogući operativno uključivanje u prijem gostiju" kako bi oni mogli "odigrati ključnu ulogu u boljem punjenu privatnog smještaja čija sezona traje kraće od 35 dana". Apsurdno je da se turističkoj zajednici, koja se financira iz boravišne pristojbe i turističke članarine koje plaćaju i komercijalne putničke agencije, dozvoli da postane izravni tržišni konkurent istim tim agencijama koje je dijelom financiraju. Pored toga, Hrvatska turistička zajednica je svoju infrastrukturu izgradila dobrim dijelom na prihodima koje su putničke agencije morale izdvajati i sada dozvoliti da se ta infrastruktura upotrebi za smanjenje tržišnog udjela putničkih agencija kosi se s temeljnim načelima ravnopravne tržišne utakmice. Hrvatska turistička zajednica, uz to, ne posluje kao organizacija čiji je cilj ostvarivanje profita i opstanak na tržištu te bi bila u apsolutno privilegiranom položaju po pitanju određivanja cijena za svoje usluge posredništva i na takav način ugrozila egzistenciju velikog broja, posebno manjih putničkih agencija.
Takav potez bi, nakon što nismo bili u stanju očuvati domaće turoperatore, bio "posljednji čavao u lijesu" organiziranog posredovanja u privatnom smještaju. A bolju popunjenost privatnog smještaja neće osigurati ni putničke agencije, ni turoperatori, ni "operativno uključivanje turističke zajednice u prijem gostiju" nego restrukturiranje i povećanje kvalitete samog privatnog smještaja. Davno su prošla vremena kada se naš privatni smještaj punio zbog činjenice da smo blizu emitivnim turističkim tržištima i da ljudi dolaze kod nas jer nemaju gdje drugo. Svake godine širom svijeta se napravi na tisuće kvalitetnih turističkih kreveta i odavno je prebačena točka u kojoj je turistička potražnja veća od turističke ponude te se bolja popunjenost može postići samo većom kvalitetom usluge, a taj dio posla su ipak najodgovorniji sami vlasnici privatnog smještaja. Uloga koju bi u toj priči trebala imati reformirana Hrvatska turistička zajednica sigurno nije ona kakvu ima danas, ali niti u tome da sa bavi turoperatorskim ili posredničkim poslom.
Uloga Hrvatske turističke zajednice trebala bi biti dvostruka: u Hrvatskoj je kvalitetan destinacijski management koji stvara pretpostavke za uspješno poslovanje komercijalnih turističkih subjekata, a u svijetu promocija Hrvatske kao turističkog odredišta i pomoć komercijalnim turističkim subjektima u promociji. A ako to ne razumije osoba koja inicira reformu Hrvatske turističke zajednice bojim se da od te reforme nećemo imati mnogo koristi…
Ivan Bašić
- 14:40 -
subota, 15.09.2007.
Vozači i bossovi
Pratim ovih dana zbivanja koja su se događala na Kornatima. Ne znam kako Vi, ali cijela ta situacija oko istrage i ispričana nam priča o tome kako su nesretni vatrogasci stradali meni se ništa ne sviđa. Prepustimo to ipak stručnjacima. Oni će nam temeljito objasniti kako je moguće da trinaest ljudi izgori u travi do gležnja.
Ja bih se opet malo dotakao najboljeg turističkog djelatnika Bajića i njegovih zasluga za ovaj grad i državu.
Kako mi se čini u HDZ-u postoji epidemija općeg neznanja. Prije nekoliko mjeseci nam je Kalmeta objašnjavao kako pojma nije imao da se njegov vozač bavi reketarenjem. Ministar koji nam je prodavao priču kako je dao više love Šibeniku nego Zadru je izjavio da NE ZNA čime mu se vozač bavi, odakle mu pare i što sve posjeduje. Prodao nam je tu priču i naravno ostao ministar.
Bajić tvrdi kao nije znao čime se njegov boss bavi. On je samo brinuo o Bagarićevim kockarnicama , služio mu kao nosač pištolja. Ali NIJE ZNAO za bossovu bilo kakvu nezakonitu djelatnost. Da, pištolj mu je nosio onako zabave radi. :)
Znači u Kalmetinom slučaju onaj kojeg vozaju nije znao što mu radi onaj koji ga voza. U Bajićevom slučaju onaj koji voza nije znao što radi onaj kojeg vozaju. He he, kako sam ovo samo složio. :)
Čudno je da je to tako. Kod nas u stranci imamo povjerenja jedni u druge i ne skrivamo puteve kojima se krećemo. Logično je da naši vozači znaju kuda nas voze. Kako znaju kuda nas voze onda znaju i čime se bavimo. I obrnuto. Pogotovo ako smo zajedno u autu godinama, da ne kažem desetljećima. Imamo potpuno povjerenje jedni u druge. Mi smo TIM.
HDZ ne funkcionira tako. Jedni drugima ne znaju pute. Nemaju povjerenja jedni u druge. Nisu tim. Svako je za sebe. Feudalac na svom feudu! A kralj premijer na tronu!
- 13:01 -
srijeda, 12.09.2007.
Kuda plovi ovaj brod
Dužnost mi je kao čelniku najjače oporbene stranke obratiti se javnosti i upoznati s pravom slikom gospodarske situacije u našem gradu i županiji.
Naime, dok slušamo priče o smanjenju broja nezaposlenih u gradu i županiji i obećanja kako će nam sutra biti bolje, statistika kaže nešto sasvim drugo.
Vjerovali ili ne, dok se Hrvatska proglašava turističkim biserom i dok broj turista iz sezone u sezonu raste, jedina županija koja ne bilježi porast posjetitelja je Šibensko-kninska čiji su rezultati za 5% lošiji nego lani. Niti ne stagniramo, nego smo sve lošiji.
Kako je to moguće?!
Po ko zna koji put upozoravamo da nemamo dovoljno sadržaja koji će zadržati gosta nego da je Šibenik tranzitni grad koji i to prestaje biti. Gradska jezgra je sve sablasnija, sve više izloga zjapi prazno.
Ovakvi porazni rezultati objavljeni su u trenutku kad se u naše susjedne gradove u infrastrukturu ulažu milijarde kuna i kad se obaraju rekordi posjećenosti.
Po tko zna koji put Šibenik i županija Šibensko-kninska su zaboravljeni.
I zato gospodo gradski oci koji držite kormilo u rukama imamo pravo pitati „Kuda plovi ovaj brod?“
Franko Vidović
Predsjednik GO SDP Šibenik
- 20:33 -
četvrtak, 06.09.2007.
Preminuli vatrogasci Karlo Ševerdija i Marinko Knežević
Uslijed komplikacija kao posljedica teških opeklina, tijekom noći preminula su još dvojica vatrogasaca: u Klinici za traumatologiju u Zagrebu i Marinko Knežević u Kliničkoj bolnici Dubrava u Zagrebu, priopćilo je jutros Ministarstvo zdravstva. Time se broj žrtava u najvećoj tragediji hrvatskog vatrogastva popeo na jedanaest.
- 09:42 -
srijeda, 05.09.2007.
Preminuo Josip Lučić, deveta žrtva požara na Kornatu
Nakon neuspjelog pokušaja reanimacije u 16:30 sati u KB Dubrava preminuo je vatrogasac Josip Lučić. On je deveta žrtva tragičnog požara na Kornatu.
- 23:31 -
utorak, 04.09.2007.
In memoriam
Šibenik, 03. rujna 2007.
Tuga! Oprašta se moj Šibenik od vatrogasaca. Oprašta se od momaka koji su ode izrasli, u ovom gradu stasali. Oprašta se od mladih ljudi, sinova, muževa, očeva, djece… Tuga!
Neman riči kojima mogu opisati sve ono što se prelama u duši čovika kad vidi, čuje, opipa tugu koja se izliva ulicama Šibenika. Da baš opipa jer to je ona količina boli i jada, nevolje, žala koja se da opipati u zraku, koja je tako stvarna da sama njena stvarnost boli! I stra me da nas ta tuga ne potopi, da nas ne zadavi sve skupa u boli i grču.
Nema ih više. I sad kažu heroji. A ja bi volija da nisu ušli ušli u helikopter i da nisu postali heroji.
Jer kome tribaju heroji?
Puno ih je da ovi grad i ova zemlja, a ništa se prominilo nije.
I zato ne zovimo ih herojima. Zovimo ih njihovim imenima, imenima koje su in mater i čača dali, imenima s kojima su živili i koja vridi pamtiti. Cijenimo ih kao ljude, kao mlade ljude koji su dali najvridnije šta su imali. Cijenimo ih kao kolege, susjede, prijatelje. Cijenimo ih iznad svega.
Ali ne zovimo ih herojima, ne zovimo ih tako za ime božje.
Jer ja bi tija da su živi!
A heroji na kraju uvik umiru!
Dinu, Ivanu, Ivici, Gabrijelu, Marku, Hrvoju, Anti, Tomislavu
Franko Vidović
- 12:46 -
ponedjeljak, 03.09.2007.
Preminuo ozlijeđeni Tomislav Crvelin, osma žrtva Kornata
Vatrogasac Tomislav Crvelin, koji je stradao prigodom gašenja požara na Kornatu, danas je uslijed teških opeklina preminuo u zagrebačkoj Klinici za traumatologiju, čime se broj poginulih u najvećoj tragediji u povijesti hrvatskog vatrogastva popeo na osam.
- 14:26 -
subota, 01.09.2007.
Preminuo vatrogasac Ante Crvelin
Jutros u 2,45 sati, uslijed zadobivenih teških opeklina pri gašenju požara na otoku Kornatu, u Klinici za traumatologiju u Zagrebu preminuo je Ante Crvelin, priopćilo je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi.
- 10:19 -
