četvrtak, 28.08.2008.
Kud plovi ovaj brod?
Slušajući i gledajući što se događa s našim gradom, gledajući najave vlasti koje nemaju veze sa stvarnošću ja se ne mogu oteti pitanju kud plovi ovaj brod?. A vjerujem da to pitanje sebi postavljaju i građani Šibenika.
Obnova Starog pazara ide ustaljenim ritmom i bez nekog reda. Radi se i tijekom sezone. Krši se zakon koji je donio Hrvatski sabor, isti onaj u kojem sjedi gradonačelnica. Krše se i odluke Gradskog vijeća. Sad se već vide i konture budućeg izgleda te lokacije. Možda se aktualna vlast mogla zapitati prije ulaska u projekt zašto ga nije realizirao onaj tko ga je naručio, zašto ga je ostavio sa strane, možda su mogli pozvati tog bivšeg gradonačelnika pa pitati njega u čemu je problem tog projekta, umjesto da srljaju. Ali ova vlast ne surađuje ni sa kim, pa tako ni s njim. Sad se vidi sva nefunkcionalnost tog projekta, velik novac je uložen u uređenje Starog pazara, nogostupa u ulici Kralja Zvonimira i dalje nema, fasade su i dalje neuređene. Još samo da kamen počne tamniti nakon 2-3 mjeseca kao na novonapravljenoj šetnici na Obali. Građani Šibenika će tad vidjeti blijedi sjaj ove vlasti na tamnoj podlozi.
Ali nije to jedino u šta je, na žalost, HDZ-ova vlast srljala u ove četiri godine. Posebice veliko srljanje, ono kroz projekt Šibenik, ovih dana dolazi na naplatu. Čuveni i pompozno najavljivani projekt Šibenik se nije realizirao. Projekt koji je okosnica djelovanja vlasti u protekle četiri godine. Od projekta ni „P“. S Obonjanom i s cijelim projektom se događa ono što je SDP predvidio još prije godinu i pol dana. Ulazak u takav projekt bez jasnih strateških ciljeva, bez jasne vizije što se dobiva, a što gubi tim projektom, kolika je cijena toga, koji je vremenski rok potreban za realizaciju projekta je unaprijed osuđen na propast. Svi smo svjedoci niza pitanja i problema koja su se svakih toliko otvarala u javnosti, što također govori o nepripremljenosti tog projekta.
Mi u SDP-u tvrdimo i danas ideja kao ideja nije loša, ali izvedba ove vlasti je jako traljava, da ne upotrijebim neku težu riječ. I moram reći da smo do sad u vezi projekta Šibenik sve pogodili, na žalost. Tvrđave nisu polučile nikakav interes investitora, vojarna Bribirski knezovi također, pa je opet izvršena prenamjena prostora. Od glasno najavljivane najveće sportsko rekreacijske zone u regiji koja će Šibenik preorijentirati na sportski turizam, pretvorena je u lokaciju za bolnicu i vatrogasni dom, te katoličku školu. Hoteli Šibenik na Kulinama i dalje čekaju strateškog investitora. Jedini sretan i zadovoljan akter cijele priče jest ona tvrtka koja je i osmislila cijeli projekt. Oni su ubrali za tzv. Projekt Šibenik 600.000 laganih kunića, laganih kunića koji su teško zarađeni od strane građana ovog grada na rubu siromaštva. Plus milijun i pol eura koliko iznosi ostatak iznosa koji im treba biti isplaćen za projekt Obonjan Rivijera. Prvo pitanje koje mi se nametnulo čitajući ugovor Grada Šibenika s Orco grupom je to koji je to posao koji je tvrtka Sinergijske solucije d.d. odradila, a da je njegova vrijednost 1.500.000 EUR?
Nepoznata tvrtka, koju 2005. godine osnivaju i vode dva mlada poduzetnika bez ozbiljnih referenci u poslovnom svijetu, dvije godine nakon osnutka dobiva posao čiji je samo jedan segment vrijedan 1.500.000 EUR, a da se materijalni rezultati tog rada ne prezentiraju javnosti? Zanima nas što su to Sinergijske solucije odradile što nije mogao odraditi sam Grad Šibenik, a da vrijedi 1.500.000 EUR?
Ali tako to ide s ovom vlasti koja nema ni viziju ni strategiju. Gradonačelnik Hvara tvrdi da je Orco grupa u Sunčanom Hvaru smanjila broj noćenja za duplo u dvije godine i videći što se događa na tržištu traži razgovor i sa Vladom RH i sa Orco grupom. Gradonačelnica Šibenika nasuprot tome tvrdi da ima dobru suradnju s Orcom i da nema potrebe da ih pita za njihovo poslovanje vezano uz Obonjan. U toj tvrdnji se ogleda sva nebriga ove vlasti za Šibenik i njegove resurse. Kao da to nije otok građana Šibenika i građana Republike Hrvatske. Kao da njoj nije povjeren mandat da upravlja tom imovinom. I kao da nema obvezu kao gradonačelnica zastupati interese građana i grada Šibenika.
Drugi problem vezan uz projekt Šibenik jest uvid javnosti u taj posao. Vlast sustavno uskraćuje i otežava dostupnost ugovora vezanih uz projekt Šibenik. Zbog čega se ugovor u integralnom obliku ne pusti u javnost sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama. Ja predlažem da vlast omogući uvid u ugovor cijeloj javnosti preko web sitea grada Ne izazivaju se novi troškovi i svatko tko želi može u svojoj kući pročitati i analizirati što je to vlast potpisala u vezi projekta Šibenik. U konačnici zašto ne možemo isti preslikati, ako već zakon kaže u članku 10. da na to imamo pravo.
Umjesto da je četiri protekle godine radila na boljitku građana Šibenika, vlast se uhvatila realizacije megalomanskih projekata. I što su napravili za četiri godine? Gdje su tisuće radnih mjesta koje su obećali. Što je sa prigradskim naseljima Brodaricom i Zablaćem iz kojih dolaze sve jači glasovi o formiranju vlastite općine. A da gradska vlast promišlja potrebe i tih dijelova grada to tako zasigurno ne bi bilo. Dokle će se rastakati i osipati tkivo koje čini ovaj grad. Kažu da nismo ništa izgubili. Ništa osim vremena, a upravo to vrijeme tako grčevito treba Šibeniku.
I tim izjavama se potvrđuje teza mog kolege da je Šibenik grad čekaonica, grad na čekanju. I bit će takav sve dok je HDZ na vlasti. Umjesto da je Šibenik krupnim masnim slovima upisan na turističkoj karti, ta slova su nikad manja. I u konačnici, što sad s turističkom orijentacijom grada koji nema nijednog hotela s četiri zvjezdice u centru. Mi nismo nikakav turistički centar, već smo tranzitno čvorište. I ništa drugo. A gospodarstvo sve više stagnira i ono što se i događa događa se stihijski, bez utjecaja vlasti. Oni samo idu kako ih voda nosi, obzirom da nemaju vlastitog toka. Nisu oni krivi za krizu, nisu krivi za sve loše u gradu, nisu krivi što pada kiša. Ali zasigurno su krivi što nisu ponijeli kišobran.
SDP će po dolasku na vlast zatražiti reviziju svih ugovora sklopljenih u vezi projekta Šibenik, a isto tako će i javnosti omogućiti uvid u sve poslove gradske uprave i u sve sklopljene ugovore. Jer građani imaju pravo znati!
- 15:48 -
četvrtak, 07.08.2008.
OTOČKA KOORDINACIJA - ŠOLTA ' 08
NAZIV PROJEKTA: "Otočka koordinacija, Šolta ' 08"
VRIJEME ODRŽAVANJA: 08 – 10. kolovoz 2008.
MJESTO ODRŽAVANJA: Koordinacija otoka održava se u Nečujmu, na otoku Šolti, jer kapacitetom pogoduje svim organizacijskim uvjetima za održavanje istog na visokom nivou. Gosti, predavači i polaznici time su cjelodnevno orjentirani isključivo na otok Šoltu.
KAPACITETI: Predviđeno ukupno oko 150-200 sudionika koja su dio osnivačke kordinacije otoka u Šolti, koji uz navedeno objedinjuje i radionice (problematika otoka).
OPIS PROJEKTA: Koordinacija otoka općenito ima zadatak okupljanja članova iz postojećih i novoosnovanih organizacija Foruma mladih na otocima, sa ciljem rješavanja problema stanovnika otoka, prvenstveno mladih ljudi.
U posljednjih desetak godina koliko se priča o vladinom programu razvitka otoka, popularnoj „revitalizaciji“, nije se napravilo gotovo ništa. 1998. Vlada je donijela Nacionalni program razvitka otoka čija je provedba trebala unaprijediti život na otocima. 11 godina poslije, život na otocima je teži nego ikada u povijesti.
Revitalizirati, znači nešto oporaviti ili nečemu udahnuti novi život. Revitalizacija se trebala dogoditi i našim otocima, ali samo trebala jer se nije dogodila. Otoci, pogotovo oni mali su veliku većinu godine mrtvi.
Kriva je nesustavna politika koja se temelji na obećanjima, asfaltiranju, betonizaciji i tu i tamo izgradnji nekog trajektnog pristana. To bi trebalo značiti da se ulaže u otoke, a to što su naši otoci mrtvi, što je mortalitet dvostruko veći od nataliteta i što mladi ljudi ni u primisli nemaju živjeti na otoku samo je mrtvo slovo na papiru. A od 2005. do danas bilo je i vremena i prostora za djelovanje. Nažalost napravljeno je nešto malo po pitanju infrastrukture, ali po pitanju povratka mladih i oživljavanja otoka nije napravljeno baš ništa.
Kolika je naša svijest o tom »biserju Jadrana«, ali i Europe?
U posljednje vrijeme često slušamo o aferama vezanima uz naše otoke, a jedna od najnovijih zabrinjavajućih pojava je i prodaja otoka. To zapravo znači prodaju »hrvatskoga prirodnog bogatstva«, kako su otoci nazvani u Zakonu o otocima, izglasanom u Hrvatskom saboru. Hrvatska se naziva i turističkom zemljom. Kad se govori o otocima, o kakvom turizmu onda treba govoriti? Što turizam donosi, a kako može pridonijeti razvoju i demografskoj slici naših otoka? Demografska »katastrofa« našega otočja možda samo pridonosi razvoju novoga trenda u Hrvatskoj - prodaji i rasprodaji. Hoće li Hrvatskom zavladati novi trend s parolom: Što će nam otoci, kad nitko na njima ne živi?! Potreba oživljavanja, sve je jasnija kad bi bila glasnija...
«Hvali otok, drž'se kopna«
Prema posljednjem popisu stanovništva na našim jadranskim »biserima« živi gotovo jednak broj ljudi kao prije stotinjak godina. Od otprilike 116 000 stanovnika na 60-ak naseljenih hrvatskih otoka, većina ih živi na onim većima: Krku, Rabu, Lošinju, Pagu, Ugljanu, Murteru, Braču, Hvaru i Korčuli. Prema višekriterijskom instrumentariju nacionalnoga programa, kojim su otoci grupirani po stupnju razvijenosti, izračunato je da je 13 naših otoka razvijeno, dok 34 naseljena otoka zavrjeđuju državnu skrb.
Na ljestvici »najnedemografskijih« otoka vode naravno pučinski otoci (s prosjekom godina iznad 60), zatim sjevernodalmatinski, naročito udaljeniji zadarski otoci, koji imaju realno smanjenje broja stanovnika, veoma nizak natalitet, visoku stopu umiranja i veliku stopu iseljavanja. Ništa se bolje ne »osjećaju« niti šibenski otoci. Podatci govore da je, osim na Lošinju, na svim ostalim našim otocima u posljednjem desetljeću prošloga stoljeća više stanovnika umrlo nego se rodilo, a prosječna starost otočana ne spušta se ispod brojke 43. Hrvatski otoci tako postaju mjestima starenja, izumiranja i nedostatka mladih. Neki će reći da je jedan od uzroka negativnoga populacijskog trenda i taj što je veliki broj »starih cura i dečki«, na što se posebno žale Pažani.
Svijetli primjeri, gdje se povećava broj stanovnika s visokom stopom useljavanja, uglavnom su veliki kvarnerski otoci, posebno »premošteni« otoci poput Krka, Vira i Čiova.
Iseljavanje s otoka »trbuhom za kruhom« počelo je još u XIX. st. i to zbog velike gospodarske krize uzrokovane propadanjem vinograda. Danas bismo mogli navesti mnogo razloga i »opravdanja« zbog čega ljudi, posebno oni mlađi, iseljavaju »trbuhom za boljim standardom«: ubrzaniji stil života, prometne »zapreke«, problem infrastrukture, promjene u gospodarstvu i nedovoljno obradive površine, bolje perspektive za napredak u poslu, bogatiji kulturni i društveni sadržaji... Zar sada nije jasno koji bi smjer trebala zauzeti strategija oživljavanja otoka?
Bez mladih na otoku, nema ni otoka…
www.otockakoordinacija.bloger.hr
- 15:17 -
