četvrtak, 07.08.2008.
OTOČKA KOORDINACIJA - ŠOLTA ' 08
NAZIV PROJEKTA: "Otočka koordinacija, Šolta ' 08"
VRIJEME ODRŽAVANJA: 08 – 10. kolovoz 2008.
MJESTO ODRŽAVANJA: Koordinacija otoka održava se u Nečujmu, na otoku Šolti, jer kapacitetom pogoduje svim organizacijskim uvjetima za održavanje istog na visokom nivou. Gosti, predavači i polaznici time su cjelodnevno orjentirani isključivo na otok Šoltu.
KAPACITETI: Predviđeno ukupno oko 150-200 sudionika koja su dio osnivačke kordinacije otoka u Šolti, koji uz navedeno objedinjuje i radionice (problematika otoka).
OPIS PROJEKTA: Koordinacija otoka općenito ima zadatak okupljanja članova iz postojećih i novoosnovanih organizacija Foruma mladih na otocima, sa ciljem rješavanja problema stanovnika otoka, prvenstveno mladih ljudi.
U posljednjih desetak godina koliko se priča o vladinom programu razvitka otoka, popularnoj „revitalizaciji“, nije se napravilo gotovo ništa. 1998. Vlada je donijela Nacionalni program razvitka otoka čija je provedba trebala unaprijediti život na otocima. 11 godina poslije, život na otocima je teži nego ikada u povijesti.
Revitalizirati, znači nešto oporaviti ili nečemu udahnuti novi život. Revitalizacija se trebala dogoditi i našim otocima, ali samo trebala jer se nije dogodila. Otoci, pogotovo oni mali su veliku većinu godine mrtvi.
Kriva je nesustavna politika koja se temelji na obećanjima, asfaltiranju, betonizaciji i tu i tamo izgradnji nekog trajektnog pristana. To bi trebalo značiti da se ulaže u otoke, a to što su naši otoci mrtvi, što je mortalitet dvostruko veći od nataliteta i što mladi ljudi ni u primisli nemaju živjeti na otoku samo je mrtvo slovo na papiru. A od 2005. do danas bilo je i vremena i prostora za djelovanje. Nažalost napravljeno je nešto malo po pitanju infrastrukture, ali po pitanju povratka mladih i oživljavanja otoka nije napravljeno baš ništa.
Kolika je naša svijest o tom »biserju Jadrana«, ali i Europe?
U posljednje vrijeme često slušamo o aferama vezanima uz naše otoke, a jedna od najnovijih zabrinjavajućih pojava je i prodaja otoka. To zapravo znači prodaju »hrvatskoga prirodnog bogatstva«, kako su otoci nazvani u Zakonu o otocima, izglasanom u Hrvatskom saboru. Hrvatska se naziva i turističkom zemljom. Kad se govori o otocima, o kakvom turizmu onda treba govoriti? Što turizam donosi, a kako može pridonijeti razvoju i demografskoj slici naših otoka? Demografska »katastrofa« našega otočja možda samo pridonosi razvoju novoga trenda u Hrvatskoj - prodaji i rasprodaji. Hoće li Hrvatskom zavladati novi trend s parolom: Što će nam otoci, kad nitko na njima ne živi?! Potreba oživljavanja, sve je jasnija kad bi bila glasnija...
«Hvali otok, drž'se kopna«
Prema posljednjem popisu stanovništva na našim jadranskim »biserima« živi gotovo jednak broj ljudi kao prije stotinjak godina. Od otprilike 116 000 stanovnika na 60-ak naseljenih hrvatskih otoka, većina ih živi na onim većima: Krku, Rabu, Lošinju, Pagu, Ugljanu, Murteru, Braču, Hvaru i Korčuli. Prema višekriterijskom instrumentariju nacionalnoga programa, kojim su otoci grupirani po stupnju razvijenosti, izračunato je da je 13 naših otoka razvijeno, dok 34 naseljena otoka zavrjeđuju državnu skrb.
Na ljestvici »najnedemografskijih« otoka vode naravno pučinski otoci (s prosjekom godina iznad 60), zatim sjevernodalmatinski, naročito udaljeniji zadarski otoci, koji imaju realno smanjenje broja stanovnika, veoma nizak natalitet, visoku stopu umiranja i veliku stopu iseljavanja. Ništa se bolje ne »osjećaju« niti šibenski otoci. Podatci govore da je, osim na Lošinju, na svim ostalim našim otocima u posljednjem desetljeću prošloga stoljeća više stanovnika umrlo nego se rodilo, a prosječna starost otočana ne spušta se ispod brojke 43. Hrvatski otoci tako postaju mjestima starenja, izumiranja i nedostatka mladih. Neki će reći da je jedan od uzroka negativnoga populacijskog trenda i taj što je veliki broj »starih cura i dečki«, na što se posebno žale Pažani.
Svijetli primjeri, gdje se povećava broj stanovnika s visokom stopom useljavanja, uglavnom su veliki kvarnerski otoci, posebno »premošteni« otoci poput Krka, Vira i Čiova.
Iseljavanje s otoka »trbuhom za kruhom« počelo je još u XIX. st. i to zbog velike gospodarske krize uzrokovane propadanjem vinograda. Danas bismo mogli navesti mnogo razloga i »opravdanja« zbog čega ljudi, posebno oni mlađi, iseljavaju »trbuhom za boljim standardom«: ubrzaniji stil života, prometne »zapreke«, problem infrastrukture, promjene u gospodarstvu i nedovoljno obradive površine, bolje perspektive za napredak u poslu, bogatiji kulturni i društveni sadržaji... Zar sada nije jasno koji bi smjer trebala zauzeti strategija oživljavanja otoka?
Bez mladih na otoku, nema ni otoka…
www.otockakoordinacija.bloger.hr
- 15:17 -
