Neku večer skupih obitelj, te krenusmo u đir po gradu. Avanturu traženja parkirališta smo izbjegli tako što smo našli prazno mjestu u Matije Gupca. Nakon što smo se progurali kroz ono nazovi parkiralište na Vanjskom (probajte Vi s dječjim kolicima proći onuda), zaputili smo se prema rivi. Po reklami Croatia osiguranja je bilo laganih 31 stupanj. Nije baš temperatura za šetnju, ali neka.
Dođosmo na poljanu, gdje mi u oči odmah upada ona „buvlja pijaca". Uvijek sam se pitao po čemu je ona primjerena za Poljanu, a sajam antikviteta nije. Na zidu pokraj kazališta, onom gdje je javni wc, stoje grafiti. Brate mili ne uklapaju se nikako sa kazalištem i pitam se hoće li ih se netko više sjetiti oprati. Preko katedrale smo se spustili na rivu. Djeca su se malo poigrala na igralištu ispred muzeja, te smo nakon toga nastavili đir po rivi.
Odjednom se ispred nas stvori tip na skuteru, te punom brzinom projuri pokraj nas. Pomislim, majko mila idiota. Triba mu opaliti dvi triske. Prateći ga pogledom kako juri kroz pješake, ustanovim da se radi o malom koji vata konope jahtama. Žurio je napraviti svoj posao. To je OK, ali mu nije nikakvo opravdanje skuterom onako juriti kroz masu pješaka. Ne može li se od strane koncesionara naći nekakav primjereniji način na koji bi se to obavljalo.
Nastavili smo šetnju. Nakon što je vezao jahtu, momak se, ovaj put vozeći sporije, istim putem vrati na svoju osmatračnicu, obližnji kafić.
Naša riva je idealna za šetnju, idealna za učinit prelijepim onaj prvi kontakt stranca, nautičara, sa našim gradom. Prelijepa za navući ga da izađe vanka i ostavi nam novce, koje je ionako imao namjeru potrošiti negdje drugdje.
Međutim, ovdje postoji problem. Našu rivu nema tko učinit takvom. Naša riva je pod koncesijom. Koncesionar u nju ne ulaže ništa. Gradska vlast na takvu situaciju ne može i ne želi reagirati, tako da riva već godinama predstavlja parkiralište za motorine. Pistu za onog malog koji vezuje jahte, a i Mulo Krke je parkiralište, mada nema nikakve logike da to i bude.
Jedan lipi komad zauzima benzinska postaja, a još mi je najdraži onaj dio prema Luci gdje je pola lampi razbijeno, a pola rive nedovršeno. Nadam se da će se bar taj dio urediti, sad kad se već uređuje prilaz tunelu.
Ljuti me ovo. Ljuti me ovaj nemar već odavno, jer kad vidim da se na nekim rivama grade orgulje, na nekima se stavljaju prekrasne tende i u svakom ugostiteljskom objektu isti štekati, a mi našu ne možemo održavati ni čistom i urednom. Bez lokvi vode i gumenih crijeva, te praznih kanti za smeće. Stoga sam odlučio poduzeti nešto u svezi toga. Stoga sam se ponudio, sa svim svojim stručnim znanjem SDP-u, te sam sudjelovao u radu glasovite konvencije. Moje zamisli nisu nikakva novost. Naprotiv, samo sam pokušao iskoristiti sve mogućnosti koje nam naša riva pruža, a pruža ih beskonačno mnogo. Dosadilo mi je čekanje da netko drugi nešto poduzme. Dosadilo mi je čekanje da se neka gradska vlast sjeti kako bi rivu tribalo urediti.
D.H.
Post je objavljen 30.07.2007. u 10:25 sati.