Sjedio sam na kavi u Grcića. Kao i većina stanovnika našeg grada vezanih za motorizirana sredstva prijevoza, to je jedno od malobrojnih mjesta gdje mogu nakon isrpljujućeg dana sjesti na terasu, a usput je moj ljubimac lijepo i propisno parkiran.
Bila je večer, negdje oko devet sati, nepodnošljivo vruće, sparina u zraku. Pogled mi je sezao sve do Vodica čija su se još samo svijetla u daljini mogla razabrati. Šibenski zaljev je bio neprepoznatljiv, što zbog sparine, a što zbog mraka.
Odmarajući se tako shvatih da u toj bliskoj daljini ne uočavam baš ništa. Već po činjenici što živim u Šibeniku znam gdje se što nalazi, pa onako kroz slijepilo mraka razabirem obale zaljeva, put prema Krki, Šibenski most, pokoji svjetionik, Crnicu, dijelove Martinske.
U tom razgledavanju, nisam toga bio niti svjestan, postavih si pitanje:
- Zašto se ništa ne vidi?.
Pogledam u pravcu mosta, Šibenskog mosta onako skrivenog u mraku. Mosta koji povezuje južno i sjeverno priobalje naše Županije.
Zašto taj portal u ljepoti Krke nitko nije ulaštio i osvijetlio. Možda zato što za tako nešto trebaju dozvole, ili projekti ..... hmmm, ne bih rekao. Dozvola gradskoj vlasti za tako nešto ne predstavlja problem, ako mogu ishodovati dozvolu za dio tehnološke ceste neusklađenu sa projektnom dokumentacijom, onda stvarno dozvola za uređenje tog velebnog objekta koji vapi za sjajom stvarno nije problem.
Onda je valjda problem projekt uređenja.....hmmm. Ma ne, sadašnja gradska uprava u Šibeniku je nadaleko poznata po razno raznim projektima, doduše malo ili ništa od tih projekata je ostvareno, ali priznati ćete uložen je trud, potrošeni su novci i na kraju krajeva projekt je projekt, pa čak i onaj neostvareni.
Onda u čemu je problem. Ne smatram se prepametnim pojedincem, dapače svrstavam se u prosječno inteligentnu masu, a ipak mi je za riješenje ovog ZAŠTO trebalo malo više vremena. Pri tom mozganju na pamet su mi padala rješenja poput financijski prezahtjevnog poduhvata, ili možda nije u vlasništvu grada, možda Hrvatske ceste ne daju da se uredi. Razlozi za ono ZAŠTO slijevali su se sa svih strana i onda kako to uvijek biva najjednostavnije riješenje je uvijek najizglednije, sine mi.
Nema ideje, želje za ljepotom, želje da stanovnici ovog grada zadovoljni navečer šeću rivom, sjede na kavi oslijepljeni ljepotom osvijetljenog i ulašenog portala u ljepote Skradinskog buka. Nema ničega u daljini sadašnjeg mraka osim jednog svijetla u poštenim snagama koje tek dolaze i jednostavno žele.
Goran Horvatović
Post je objavljen 26.07.2007. u 16:36 sati.