Novi grad, nova iskustva

četvrtak , 27.10.2016.

Pozdrav svima.
Ne znam u zadnje vrijeme o čemu da pišem pa ću u ovom postu pisati o svom studentskom životu i novom društvu.
Danas je bio lagan i opušten dan. Nismo imali predavanje, nego tjelesni. Išli smo na kuglanje. Prvi puta u životu sam danas kuglala i evo sada ne mogu ustati iz kreveta normalno jer polako dobivam upalu mišića. Profesor me čak i pohvalio da sam prirodni talent. 'Ajde da i meni nešto u životu ide. Pokojni djed se profesionalno bavio kuglanjem, možda sam pokupila pokoji gen od njega.

Na faksu sam se sprijateljia s dosta ljudi, ali najviše s ljudima koji nisu iz ovoga grada. Ljudi koji su iz ovog grada nas smatraju manje vrijednima, tj. seljacima i to je nama zapravo vrlo smiješno. Mi koji smo se ovdje doselili smo postali predobri, družimo se stalno i baš nam je lijepo. Kad sam im rekla da ću se ispisati iduće godine ako Bog da, počeli su vikati na mene kako mi to neće dopustiti, jer ne mogu dopustiti da društvo ostane bez nekoga kao što sam ja. Bilo mi je drago kada su to rekli. Predobri su svi.

Nemam neke inspiracije pa ako netko ima želju da pišem o nečemu i kažem svoje mišljenje, slobodno napišite.
p.s. ima netko kakvu knjigu za preporučiti?
Do čitanja!

Napokon saznala sve.

utorak , 25.10.2016.

Pozdrav svima.
Napokon sam saznala koja je procedura ako želim mijenjati fakultet iduće godine. Mogu ostati upisana na fakultetu na kojem sam trenutno dok ne saznam jesam li upala ili ne. To mi jako odgovara jer ako slučajno ne upadnem, iskreno se nadam da hoću, ne gubim tu jednu godinu.
A poslije nove godine polako kreću pripreme za taj prijemni. Ocjene iz srednje škole su vrlo dobre, maturu sam ''sabila'' tako da, još samo taj prijemni moram. Nije to bilo toliko komplicirano, koliko sam se ja uplašila. Iduće godine ću znati koja je procedura i smatram da će biti lakše. A dok ne dođe vrijeme prijemnog, očistit ću ovu godinu sa što boljim ocjenama, samo da pokažem svojima da ja mogu i da im bude lakše kad shvate da za moj fakultet moraju davati više od 5 tisuća kuna. Već su me podržali u tome i zbog toga mi je drago.

Iskreno, ne znam imam li snage opet sve prolaziti kao i ove godine. To su bili dani plakanja, dani nespavanja i dani nadanja. Ljudi kažu da se sve događa s razlogom, možda i ovo ima neki svoj razlog, ne znam, nadam se da je tako. Nadam se da ću iduće godine uspjeti jer želja za tim fakultetom mi je neizmjerna.

Do čitanja!

Oznake: fakultet

Fakultet - zna li netko?

subota , 22.10.2016.

Pozdrav svima.
Čitam forume već sat vremena i ne mogu nikako naći odgovor na moje pitanje pa pišem i ovdje, možda netko zna.
Dakle, situacija je ovakva. Ove godine, obzirom da nisam uspjela upisati učiteljski fakultet, upisala sam menadžment na veleučilištu.
Zna li netko kakva bi bila procedura za sljedeću godinu, tj. mogu li se prijaviti na postani student iako sam još uvijek upisana na fakultet?
Jer, na učiteljskom postoji prijemni, koji bude početkom 7. mjeseca pa me zanima mogu li ostati upisana na fakultet sve dok se liste ne zaključaju?

Ako netko zna, molim Vas, napišite. Hvala. :)

Oznake: fakultet

Evo ne znam

petak , 21.10.2016.

Pozdrav svima.
Sjećate se kad sam vam pisala o dečku kojeg sam upoznala na prvom izlasku? Mom motivatoru. eh, kad mislim da će mi krenuti bolje, previše se nadam.

Izađemo šogorica i ja jučer na cugu u klub i vidim njega tamo. Mislila si ja, doći će on i pozdraviti barem, jer je rekao kako me jedva čeka vidjeti bla bla... kad ono ništa.. i ja obzirom da sam malo popila, pravila se ljuta. To je sve bilo rugancija naravno..

Na kraju izlaska sam čak i plakala, očito mi je stalo do tog dečka..
I evo, malo prije pošalje poruku žao mi je, super si cura, ali meni se neka druga sviđa već duže vrijeme.

Evo zadnji atom u meni je ubio. Baš mi je žao, al ispao je kreten.
Nemam volje trenutno ni za što, eto onima koji prate moj blog javljam ovo. Nadam se da će ne brzo proći ovo razočaranje, uživajte.

Zbunjena i bezvoljna..

utorak , 18.10.2016.

Pozdrav svima.
Nije me bilo tjedan dana, a u tih tjedan dana sam redovno čitala postove blogera koje pratim i žao mi je što se jednom dogodila ogromna tragedija.
U ovih tjedan dana sam toliko bezvoljna i toliko zbunjena, kao nikada do sada. Zapravo ne znam što ću sa svojim životom. Upisala sam menadžment i u jednom trenutku sam mislila da je to to, završit ću to te položiti pedagoške predmete. A onda sam razmišljala i shvatila da ja to ne mogu, da se ne mogu, barem ne još, pronaći u tome.. I onda opet razmišljam o učiteljskom i samo suze krenu... Ne znam, da pokušam opet sljedeće godine? Ne znam kako ide procedura, moram to vidjeti, ne znam ništa. Ne znam gdje sam, ne znam što sam.

Javila se moja stara ljubav, koja je zbog posla otišla u Njemačku. On radi, čudim se i ja. Ali čini mi se da je tamo odrastao. Vratili su se stari osjećaji, sada samo želim da je on tu, da me zagrli u ovim teškim trenucima. I on želi da je tu, doći će za Božić, ali opet će morati otići. Onda se sjetim svog Motivatora, koliko je to dobar dečko. Već se zaljubio, svi koji znaju za nas kažu to. Želim se i ja zaljubiti jer znam da je to dečko kojeg svaka može samo poželjeti. Radi, studira, drži do sebe, trenira, ... Ali ne ide, ne znam u čemu je problem.

Ne znam zašto ovo pišem, ali moram negdje prenjeti svoje osjećaje, moram, jače je od mene..
Neki dan sam vidjela onog dečka o kojem sam vam pričala. Dečko koji se zbog posla preselio u grad u kojemu ja sada studiram. Čak je rekao i bok, što me začudilo. Redovno se on meni javi kad ćemo se družiti, ali od toga nema ništa, znam ja takve. Od srpnja mi je svaki dan pisao kako jedva čeka da ja dođem, sad kada sam tu, ništa. Ali nema veze, takav netko mi ni kao prijatelj u životu ne treba.

Nadam se da vama ide bolje u životu, do čitanja!

Nekultura? ili?

utorak , 11.10.2016.

Pozdrav svima.

Prije nego što počnem pisati o ovoj temi što sam ju naglasila u naslovu, želim samo reći onima koji redovno čitaju moj blog da s mojim Motivatorom sve ide odlično. Nasmijem se na svaku njegovu poruku. Danas sam ga vidjela i u menzi (studenski restoran), odmah mu se pojavio osmjeh na licu, neodoljiv je! Znam da trebam pripaziti, ovo je tek početak.

Nego da se vratim na temu današnjeg posta. U stanu, osim mene i moje šogorice, je i još jedna cura koja ide na faks sa šogoricom. Curu se nikad ne vidi i ne čuje. OSIM, kada dovede dečka. Onda dolazi kaos. Malo je nekulturno što ona nikoga ne pita smije li dovesti dečka da on prespava u njenom stanu. U kućnom redu, a i ugovori kojeg smo potpisivali s vlasnikom stana stoji da se nikoga ne smije dovoditi ako se prije toga ne pita gazda. Naravno, ona ga ne pita. Mislim da je to jako nekulturno i da bismo sve tri mogle imati problema, zbog njene ''pameti''. Sutra ujutro imam predavanja, a znam da do minimalno 3 ujutro neće biti mira jer će se oni smijati, vikati i ostale gluposti. Mislim da je to velika nekultura i nepoštovanje. Inače imam velik prag tolerancije, ali mislim da ovo neću još dugo moći trpiti. Mogu i ja dovesti sebi nekoga, ali ne želim iz poštovanja prema drugima, bar ne navečer kada se svi trebamo odmoriti za fakutet.

Idem pokušati spavati, ako mi neodgojeni par dopusti, poz.

Moj motivator

ponedjeljak , 10.10.2016.

Pozdrav svima.
Ljudi moji, što je danas divan dan. Obožavam kišu! Iako sam ustala u pola 5 ujutro da bih stigla na bus i faks, osjećam se toliko odmorno. Kiša je čudo.
Kao što sam pisala u prethodnom postu, moj motivator me pozvao na kavu. I otišla sam. Prvi puta u životu da nisam odmah nakon poziva 'spalila' nekoga.
Dogovorili smo se kad i gdje, a ja po prvi puta u životu nisam bila nervozna. Totalno opuštena. Pričali smo o svemu, faksu, životu, dečkima, djevojkama, ... Otrkio mi je da volontira, tako da kada se upišem, volontirat ćemo zajedno. On je peta godina fakulteta, sve daje u roku i ne znam zašto, ali meni to dosta govori. Nisam već duže vrijeme upoznala zanimljivijeg dečka. Možda se rodi neka ljubav iz ovoga svega, tko zna. Bilo bi mi drago jer bi uza se imala nekoga tko će mi uvijek pomoći, barem mi se sada tako čini.

Sada je vrijeme za učenje, polako krećem. Do čitanja

Studentski život i planovi za dalje...

nedjelja , 09.10.2016.

Pozdrav svima.
Evo, prošao mi je prvi tjedan fakulteta i moga samostalnog života u drugome gradu.
Fakultet mi je odličan, ekipa još bolja, profesori mogu i bolje. Sprijateljila sam se s dosta ljudi, dečki i cure su stvarno super. Već idemo zajedno na kave, van, pomažemo si već sada i zbog toga mi je jako drago.
Na sreću, nisam baš baš sama u nepoznatom gradu. Sa mnom je bratova cura u stanu pa mi je lakše. Tako da sam u četvrtak već bila vani, da malo upoznam i noćni život novoga grada, a i mogu izlaziti dok ne počne učenje.

Vani sam upoznala jednoga zanimljivoga dečka, peta godina fakulteta. Baš mi se svidio. Razmijenili smo imena, brojeve i idući dan je odmah počelo dopisivanje i poziv na kavu. Ne znam što će se dalje odvijati, ali javljat ću vam.
Uglavnom, pričali smo o svemu i dosta smo slični. On je meni ispričao što će poslije faksa. Kaže da želi raditi s djecom. Želim i ja. Pričala sam mu kako nisam uspjela upisati fakultet koji želim i kako su mi svi planovi propali.
Predložio mi je da završim tih 5 godina fakulteta, a onda, obzirom da mi je želja da radim s djecom, da položim pedagoške predmete. Iskreno, nisam ni znala da se to može. Malo sam googlala te vidjela da je polaganje tih predmeta 12 tisuća kuna. Tako da već počinju planovi da idem raditi na more preko ljeta jer mi je želja za to jako velika. On je odjednom postao moja prevelika motivacija i jako sam mu zahvalna na tome. Nepoznati dečko, a toliko mi je lijepih riječi rekao i toliko me motivirao - kao nikada do sada. Ne znam, mislim da je vrijedan, vidjet ću vremenom.


Kroz par dana ću se prijaviti u volonterski i u studentski centar. Krećem polako s volontiranjem i naći ću si neki posao. Sve se može kad se hoće. Motivirana sam jako i nadam se da ću uspjeti u svemu. Držite mi fige! ;)

Oduševljena Carlom!

subota , 08.10.2016.

Pozdrav blogeri.
Želim zahvaliti Geomiru koji mi je u komentaru na predhodnom postu ostavio link jedne online knjige. Pročitala sam poglavlje vezano za temu o kojoj se na mom blogu posljednjih dana vode bitke i oduševljena sam. Pa, eto, u ovom postu ću malo prokomentirati neke stvari, nadam se da ovaj puta neću izazvat internet rat kao neki dan.
Autor knjige je Carl Sagan, a knjiga se zove Koliko sunaca, koliko svjetova -- > LINK

Pročitala sam 15. poglavlje knjige kojemu je tema abortus. Autor je iznio argumente za dva stajališta, onih koji su za život te onih koji su za pravo na izbor. Autor je jako dobro objasnio stajalište osoba koje smatraju da je pravo na život veće od prava na izbor i suprotno.

E moj Carl, kako si ovo dobro rekao. I sad se ja eto pitam, zašto se zagovornici prava na život pridržavaju prava na život kada je riječ samo o nama, ljudima. Zašto se ne pridržavaju kada su svi organizmi u pitanju? Zašto smatraju životinje manje vrijednima od nas? Zašto se u današnje vrijeme smatra da bi se trebao cijeniti samo ljudski život?
....

Dakle, ako se samo osoba može ubiti, kad plod postaje osobom? Kada mu lice postaje posve ljudsko, krajem prvog tromjesečja trudnoće? Kad plod počne reagirati na podražaje - i opet na kraju prvog tromjesečja? Kada postane dovoljno aktivan da se opazi kao ''oživljavanje'', obično polovicom drugog tromjesečja? Kad se pluća toliko razviju da plod, ako baš ustreba, može samostalno disati u vanjskom zraku?

Slažem se i s ovime. Smatram da plod ne postaje osobom, živim bićem, dok ne poprimi neke karakteristike živog bića. U prvom tromjesečju tih karakteristika još uvijek nema. Tu su samo neke naznake da će možda biti, da se počelo razvijati, a svi dobro znamo da i to može propasti, zar ne?


Znam da ću zbog ovog posta opet biti napadnuta od pojedinaca, ali ja sam napisala svoje mišljenje i smatram da bi ga svi trebali poštivati, čak i ako se ne slažu sa mnom. Svima preporučam da pročitaju barem ovaj odlomak vezan za abortus. Ja ću definitivno pročitati cijelu knjigu, nadam se da ću imati vremena. I dalje smatram da bi žene trebale odlučivati žele li zadržati dijete ili ne, ali to je samo moje mišljenje, ja sam samo jedna nebitna sitnica ovoga svijeta, ništa više.

Lijep pozdrav.

Mišljenje, svatko ima pravo izreći ga.

četvrtak , 06.10.2016.

Pozdrav svima,
pišem i danas jer sam digla neke tenzije na jučerašnjem postu pa da prokomentiram to malo. Uvijek imam komentar na sve, većinom ga zadržim za sebe, ali danas ću ga ipak napisati.

Baš je lijepo ovo izrekao Francis Scott Fitzgerald u jednom od svojih romana, zar ne?

Prije svega, želim se zahvaliti svima na pozitivnim komentarima na prethodnom postu. Drago mi je što postoje ljudi koji razmišljaju kao i ja, realno, te da su ono shvatili na isti način kao i ja.
Želim se zahvaliti i onima koji su me napali, osudili moje mišljenje, kao i samu situaciju o kojoj sam pisala. Nije ih bilo puno, ali bilo ih je. Uvijek se nađe netko. Imam svoje mišljenje i mrzim, ali mrzim kada mi se netko počne praviti pametan.
Također, nemam poštovanja prema osobama koje osuđuju druge bez da znaju pravu stranu priče. Takve ljude smatram ograničenima. Čuju da je netko nešto loše napravio (u jučerašnjem postu to je bio abortus), a ne razmišljaju na način da je to možda bilo najbolje rješenje u trenutku. Ne želim da ispadne da ja prihvaćam abortus, baš suprotno. Ali, smatram, da je u nekim situacijama on najbolja opcija. Poštujem život te smatram da je svet, ali nekada je pobačaj možda najbolje rješenje. Žao mi je što je ovaj svijet toliko ograničen, što se ljudi osuđuju sve više i više... Ne želim nikoga prozivati, ali znam da će se pronaći pojedinci.

Naša populacija se u zadnje vrijeme sve više vraća u nazad, svojim razmišljanjem i načinom života. Žalosno je što neki ljudi ne shvaćaju da je ovo 21. stoljeće i da ne vrijedi živjeti u prošlosti, nego se treba okrenuti budućnosti. Stvari nisu kao što su nekada bile. Vrijeme je da neke teme prestanu biti tabu, o njima se treba pričati. Ali, prije svega, treba poštovati tuđe mišljenje, a ne ga smatrati glupim i zaostalim.
Do čitanja! ;)

Šokirana...

srijeda , 05.10.2016.

Pozdrav svima.
Znači, ostala sam bez teksta danas. Došla sam kući s predavanja i gledam po naslovnici facebooka što ima novo te naletim na ovo.

Ne mogu vjerovati što naša ''draga'' država dozvoljava crkvi. Kakve su ovo gluposti? Gdje je ljudima ove zajednice mozak?
Inače, stranica na facebooku se zove 40 dana za život . Vidim da se članovi ove zajednice protive pobačaju i misle da će se taj problem riješiti molitvom. Veći je problem što oni rade, nego zapravo sam taj čin pobačaja.
Također mi nije jasno kako je u javnost došla vijest da dotična žena dolazi na pobačaj. Očito doktori nisu čuli za privatnost pacijenta i da se ovakve stvari ne smiju stavljati u javnost. Tko zna zapravo zašto ova žena odlazi na pobačaj. Možda je silovana, možda neće imati novca da othrani to dijete... Fetus još nije živo biće i ne znam čemu panika oko toga.

Objasnio je sve to jedan čovjek, a to je George Carlin. Link na youtubeu GEORGE CARLIN

Želim Vam svima ugodan dan te Vas molim, ne osuđujte prije reda. Poz!

Faksić

utorak , 04.10.2016.

Pozdrav svima.
Nije me bilo dosta dugo, počeo je fakultet i polako upoznajem grad i ljude. Za sada sam baš zadovoljna, osim s jednom profesoricom. Čini mi se loša i sama sebe uzdiže u nebesa. Ne volim takve profesore. Čak je i rekla da ju 95% studenta mrzi. Još se hvali s tim. Meni bi bilo sramotno da me toliko učenika mrzi, ali njoj to očito ništa ne znači.

Prvi dan na faksu je prošao i bolje nego što sam mislila. Svi smo bili zbunjeni, skoro nitko nije nikoga znao. Sprijateljila sam se odmah prvi dan s jednom curom i bilo mi je lakše. Sad je već lakše, više ljudi se upoznalo, atmosfera je već opuštenija. Nadam se da će tako ostati i da će se bar većina slagati (uvijek ima izroda), ali mislim da čim krenu kolokviji i ispiti da će svatko gledati samo na sebe.
S blog challengeom ću nastaviti, samo ne znam kada jer trenutno nemam baš vremena.

Kako ste vi, dobri ljudi?
Lijep pozdrav!