samo tako...

....moje,moje,moje!!!

Prije točno petnaest godina jedno malo biće odlučilo je pokazati svijetu šta je ljubav i upornost. Prvi zadatak joj je bio meni spasiti život. I ja sam tu. Drugi zadatak naučiti me kako se bezuvjetno voli u svim životnim prilikama. I uspjela je. I nastavila je svojim malim nožicama gaziti kroz život. Na tom životnom putu bitmo joj je da me drži za ruku. Bitno mi je.
Kada ti život servira limun,napravi limunadu.
Napravi je i servira mi u najljepšu čašu,sa najljepšim osmijehom i najtoplijim zagrljajem.
Njezine male ručice su me dizale,oblačile,prale. U tako malo godina puno je toga stalo. A ostala je i dalje djetešce,razigrano,veselo. Još uvijek se ščućuri u moj zagrljaj i tako zaspe.

Pikulice moja...najsretniji rođendan nek ti je . Želje su nam se počele ostvarivati. Neka ti se tako nastavi na tvom putu. Želim da sretneš ljude slične tebi. Onima drugačijima pokaži kako je život lijep a ako ne uspiješ nasmiješi im se i lagano zaobiđi .
Uživaj u ovim ludim godinama.....Volim te do neba i nazad.