samo tako...

....i gotovo. Neću više. Pustite me da u miru isplačem svoju bol.
Volim te najviše na svijetu i sretan Božić majko....stigla je poruka netom iza ponoći,na sam Božić. Upravo sam gledala suznih očiju( od sreće) u poklon koji mi je Deda Mlad stavio pod bor kad je poruka došla. Progutala sam one radosnice mješajući ih sa onim tužljivicama i boreči se za zrak jer sam mislila da će mi se grudi od boli rasprsnuti. Ali moje dvije patuljčice mi nisu dale pravo da plačem. One su pored mene,trebaju me sretnu.
Božićni ručak,naša djeca,rodbina,pokloni...sve puno smijeha,divna obiteljska slika ali ne stanemo svi u kadar :))). Onda ja progovorim " cure,da vas fotkam da braco vidi kak ste lijepe " i....raspad sistema. Ali ,ni za boga suzu spustiti, puna je kuća. Gutaj suze,skrivaj...kuhinja,kupaona,vamo-tamo. Ok,prošlo je....osmijeh na lice. Vrijeme za neki alkohol. Grozno je i to što mi osim vode ništa ne paše...sve nekak onak...nemreš se više napit ko čovjek
I to je prošlo,hebi ga...sve prođe. I život isto tako u očekivanju nečega.


Dvije najmlađe...toliko različite a toliko ljubavi međusobne


Moj mladi djedica je pogodio točno " u sridu". Svijetli,svira,šljašči....obožavam to jer bi i život trebao biti takav.

Dragi moji , blagoslovljeno vam bilo sve što vam je drago,blagoslovljeni vam svi dani. Mir i dobro u duši vašoj nek vlada.