samo tako...

.....je jesen u meni.
Onako....pomalo....miruje sve....
Nikada mi jesen nije bila draga. Do nedavno. Počela sam uživati u šetnjama, bojama,mirisima. Počela sam duboko disati i čistiti misli. Jesen mi dođe kao novi početak.



Počela sam raditi. Jedno vrijeme sam išla na edukaciju,radila po dva-tri sata. Doktore sam obavljala kada je trebalo. Još uvijek imam slobodu kreirati si radno vrijeme kako mi odgovara radi kontrola. I onih dana kada se ne mogu pomaknuti. Najbolje od svega je što radim u uredu i imam vikende slobodne. Ili si mogu spojiti i napraviti produženi vikend .



Moje cure i ja smo iskoristili slobodan petak i otišli do Mirogoja podsjetiti moju majku, njihovu baku. Izgleda čarobno to mjesto u jesen. Sjedile smo ispod drveta ,na jednoj klupi tik do groba kad su zazvonila zvona. Na to je moje najstarije čudo reklo " to nam se baka javlja,sretna je što smo svi zajedno došli". A ja sam sretna što sam odgojila tako divnu dijecu koja u sitnicama vide razlog za sreću..



Stol sam obojila jesenjim bojama. Balkon također. Vikend smo proveli veselo,slaveći rođendan našeg velikog dečka. Mali stan bio je pun ljudi koji šire ljubav,radost. Obitelj nam čekaju novi izazovi. Netko odlazi,netko dolazi....život čini svoje.
Najbolji je komentar Malenove šogorice" meni je ovo tak super,ko u američkim filmovima"