samo tako...

....za ovu moju staru? Bilo je svega! Lijepog,manje lijepog,ružnog i tužnog. Al'.....nemrem ja drugačije nego li pamtit samo sretne daneeeee....
No, ono po čemu ću je najviše pamtiti je da sam (napokon) naučila nešto iz svojih grešaka,pokupila polomljene dijelove duše i srca,posložila se i saznala što želim od života. Na pragu čtrjespete godine mislim da sam tek sada izašla iz puberteta i našla put kojim želim kročiti.
Ljude koji su ušli u moj život prigrlila sam raširenih ruku i srca. One koji su otišli ili su se nečkali malo sam tresnula nogom u stražnjicu (juuuu...što sam ove godine pristojna) da brže dođu tam kam sam im poželjela.
Naučila sam reći Ne i Neću ili Ne želim. Naučila sam koliko vrijedim,koliko je život lijep i koliko sam sretna i blagoslovljena sa svim sto u životu imam. Ono što nemam....ak se bz toga i dalje smijem i dišem znači da mi i nije neophodno.
Nešto se to moralo dogoditi da bi naučili cijeniti sve što nas okružuje.
Zato dragi moji...Osmijeh na licu,mir u srcu i sreću u duši uz obilje zdravlja od srca Vam svima želim!!!