samo tako...

....samo sitnica je dovoljna da se izmami osmijeh na lice. I pomladi te za puuuuuno godina.
Danas je na poslu bilo puno komentara o mom izgledu. Tipa-evo,opet je ona stara. Gle ju kak blista. Kako se ona zarazno smije. A meni osmijeh ne silazi sa lica. Bila mi je dosta sitnica da legnem,mirno zaspim i zadovoljna se probudim. Odlazak na posao sam odradila pjevajući. Posao kao posao ali ja ga radim s ljubavlju i sretna sam.
OK...još da i plaču dobim bilo bi super. Ali,s obzirom na moje bolovanje malo su ljuti pa sad odugovlače. Ma ko ih šiša,živi smo i zdravi svi skup i nekak bumo. Samo polako
Onda obavimo i maškare. Moja najmlađa ima pik na jednu kuću gdje teta radi najbolje krafne (inače ih ne voli jesti) i već petu godinu za redom mi prvo tam idemo. E kad se dobije ta krafna više ništa drugo bitno nije Ovi veliki svak na svoju stranu....i na kraju otišli na burek i hamburger. Mamina djeca- samo da je papati !!!
I onda poziv na kavu-"Čuj stara,imaš sat vremena"? "Imam" Odem.
A on-frend iz škole,u panici. Rastavljen je,dobrostoječi (mislim financijski) boji se svake naznake osjećaja i intimnosti. A osjeća da bi se mogao zaljubiti u kolegicu s posla. Ili ona u njega. Ma niš ga nisam skužila ali tak je bil u strahu da sam ja plakala od smijeha. Na kraju se i on počel smijat pa mi kaže" Bože ženo,pa od kud ti ta snaga i taj optimizam"? Hihihihihihi......da mu odam tajnu??? Da mu odam ovaj svoj mali svijet gdje punim baterije??? Ili da vas još malo čuvam samo za sebe?