nedjelja, 27.05.2007.
REMONT...
|
Eto, prošlo je. Još godinu dana. Svibanj. Još malo pa gotovo. Kao i već tri godine unazad, bar koliko se sjećam, moje računalo dobije napadaje, koji kulminiraju u svibnju. Baš kad ne treba. Bez obzira na mjere predostrožnosti koje poduzimam. Tu nam se horoskopi jednostavno ne podudaraju. U opoziciji smo. I to traje. "Mene svaki sluša..." veli moj remonteraš. Zavidim mu. Moje dijete je proslavilo 7. rođendan. Eno ga, još se oporavlja u krevetu. Ružilo do 4 ujutro, nakon što je sa svojim prekonoćnim gostom iza divljeg tuluma opuštajući se uživalo u Pink Pantheru, Putovanju u svemir. Nikad dosta. Za to vrijeme majka je dovršavala čišćenje stana, prala preostale prozore, vješala čisto oprane zavjese (da ih ne moramo peglat!). Došlo mi je oko 2 da se prihvatim maljanja, ali tu bi mi trebalo dosta svjetla, a susjedi su ionako kvalitetno pretrpjeli razglas do 9 navečer. Konkurencija "Hladnom pivu" na Šalati. Dakle, vrijeme je bilo da se uzme daljinski u ruke i preuzme kontrola. Sad je dosta. I taman ja zaronila u dubine a kad tamo, škripa stolca, tapkanje. Pogledam na sat - 4 ujutro! Moje dijete zauzelo položaj sa stolcom na terasi. "Ne mogu spavati. Ptice su počele cvrkutati i ne čujem ih dobro u sobi. Hoću ih čuti i gledati zoru". Sjećate se kad ste bili mali, onih uzbuđenja, preumorni ste već, preuzbuđeni, kao da vam se cijeli svijet otvara? Ne želite nešto propustiti ni za što na svijetu? Divno... Vrijeme je da zapakiram računalo. Nadam se da ću se uskoro vratiti. S računalom koje radi. Malo brže. Već mi je prislonilo pištolj. Ok. Idem. Kad ću ja na remont? |
petak, 25.05.2007.
JA NOSIM LAMPICU SVOJU...
|
(njemačka narodna) JA NOSIM LAMPICU SVOJU ŠTO LIJEPO SVIJELTI I SJA NA NEBU BLISTAJU ZVIJEZDE, NA ZEMLJI SAD SVIJETLIM JA, LA, LA, LA, LA; LA, LA, LA, LA LA BIMEL, LA BAMEL, LA BUM! Puno te volim, mala moja lampice, moja zornice! Sretan ti rođendan. |
utorak, 22.05.2007.
TUŽNO...
|
eto, saznah da je još jedan sponzor otkazao - vrijednost 25.000,00 kuna. Godišnje. Promijenio se vlasnik. Tvrtka je inozemna. Kaj bu on tu sad financiral nekaj kaj čitaju Hrvati u promilima? Tko je još vidio čitat? Ionak neka opaljena kategorija ljudi - niš' koristi. Kome, zaista, treba kultura? Ma, jel se to jede, sa senfom ili bez? Svi smo se natezali oko proizvoda. Prepucavali. Kažu, neprofesionalno. Ne plaća se dobro. Svi osjetljivi. Hoće se svadit. Sad je sigurno svima žao. Volonterstva i dobrovoljstva više nema. Ili si za vrhunski sport, ili umri. Diži doma utege. Surfaj. Vježbaj jogu. Budi cool, budi bambucha. "The scientific means of bliss will supersede the human kiss." Uvažavaj raznolikost da bi dosegao uniformnost. Svi će imat dobre kompjutore (iliti kompiće) i bit sretni. Mrak, mrak... Ima i dobrih vijesti. Pokucalo mi na mobitel. Nije slučajno. Nije, nije... Ipak je mobitel korisna stvarčica. Iako preferiram razgovor, oči u oči, ili barem glasovno. A neki drugi sponzor se naljutio na mene, jer ga sponzoriram, ali nisam uvijek na raspolaganju. Ni ne zna da ga sponzoriram, ili ne želi znati. Idem vidjet u čemu je problem. Palo mi je na pamet, koliko bi smajlića trebalo izmisliti da pokriju široku paletu stanja, osjećaja i svega što se u nekome u određenom trenutku zbiva? Uff, koja negativa okolo!!! |
PRIJATELJSTVO...
|
Krasna riječ. Pojam. Kao i u svakom odnosu, zahtijeva davanje, razumijevanje, prihvaćanje. Često je takmičenje u pitanju. Nažalost. Često pod prijateljstvo biva uvučena potreba da se drugu osobu mijenja na način kako prvoj bolje odgovara. "Više si mi se sviđala kad si bila onakva...". Pri tom se misli, ajde ostani ista da se ja ne moram prilagođavati tebi i razmišljati što ću sad s tobom. Pa, odnos je tako lijepo formuliran, čvrst, pouzdan, znaš što možeš očekivati – i to si po potrebi uzeti. I tu se veoma često uvlači manipulacija. Ona koja udara na emocije. Tamo gdje si slab. A svi imamo slabu točku. Bar jednu. Često ti prijatelj posluži da se na njega izvičeš jer si nemoćan u situacijama u kojima nisi bio sposoban odreagirati kako treba. Često i vičeš ne na tu osobu nego o onom što te tišti, pa i to treba znati prepoznati i razlikovati. I tolerancija je tu bitna. No, nije dobro kad si jedan to dopušta, a drugi ne. To nije tolerancija. To je otirač. Nema veze s prijateljstvom. Imadoh jednom jednu prijateljicu, bila mi je veoma draga. Mnogo stvari je znala više od mene. Blaga u nastupu, duhovita, bistra. I lijepo smo se družile. Barem je to moj dojam. I dan, danas. Onda je počeo krah. Odjednom. Privlačenje pažnje na sebe, prvo zamolbama, koje su bile korektne, ali ne uvijek i ispunjive. Zatim tihim protestom, pa i smicalicama. Koje su prolazile bezuspješno, bar kod mene, jer sam nastupala čisto i otvoreno. Nema greške. I nije je bilo. Ne u meni. Što reći o osobi koja nakon osam godina odlazi s cigaretom s mjesta na kojem je saznala da će vas zateći? A koja nikad nije htjela razgovarati o odnosu s vama. Nego se povukla i još dan-danas očekujući da vi budete prvi koji ćete pristupiti. Pozdraviti. I nastoji svakako izbjeći susret jer valjda misli da ju mrzite. Ili vas je strpala u koš jadnih običnih smrtnika kojem ona ne pripada. A samo ste ju pročitali. I to joj strašno smeta. Ne volimo se prečesto družiti s ljudima za koje osjećamo da nas mogu mijenjati i da nas čitaju. Nismo uvijek spremni na to. Ja sam bila s druge strane i prihvaćala sve dok nisam shvatila da sam otirač za njene frustracije. Odjednom se blagost pretvorila u ciničan sarkazam, iskrivljenu sliku dojmova o meni, totalno nerazumijevanje okolnosti u kojima se netko može naći i na koje ne može utjecati, barem ne po želji nekog drugog. Neutemeljeno citiranje velikih citata, nepotkrijepljeno djelima. Posesivnost. Stjecala sam dojam da hodamo. A nismo. Znate ono hodanje tipa "pa ti znaš da ja ne volim sama sjediti u bircu..." (netko je zaspao pa zakasnio na popodnevnu kavu koju smatra opuštanjem). Utrpavanje prijatelja u strogi raspored. Ne poštuješ me jer ne završavaš svoj posao tako da bi stigla na kavu sa mnom. I na kraju, pravljenje žrtve od sebe. Zamotano u celofan tipa cijeli svijet je grozan, svaki poslodavac gnjavi, ne zna, neće, nitko nema razumijevanja za kulturu (što je sve ponekad i istina!), a s druge strane nametanje svog viđenja svijeta, beskrupulozno, tvrdo, u mekim rukavicama. S izvučenim oštricama. I kandžama. Ledenom hladnoćom. Pokušaji emotivne manipulacije s negativnim željenim ishodom za osobu kojom manipuliraš a isključivo sebi u korist. Samo da se ne bi morala pozabavit sama sobom. Jer je to zahtjevno, a ishod je uvijek neizvjestan. Nema kraja. Treba se družiti s pozitivnim osobama. Osobama koje imaju duha, njeguju ga ili ga barem nastoje njegovati. Koje nisu takmičarski raspoložene, bar ne uvijek. Kako se možete takmičiti s nekim tko nije isti kao vi niti dolazi iz iste familije, istog miljea? Nit' je isto satkan? Pa, dragi moji prijatelji, koliko god vas ima, bila bi vam ja jako velika konkurencija da imam ono što vi imate, i obrnuto. Valja to uvijek imati na umu. Pa pred kim biste bili toliko pametni i uspješni da nema mene? Publike. Klap, klap. Bravo, very smart, indeed. Excellent, well done! Smatram te takvom i takvom. Ma smatraj. Svak' ima pravo na svoje mišljenje. Imam i ja svoje mišljenje o ljudima koji bi htjeli da im svi budu isti u odnosu na njih i da ih na taj način pokušavaju modificirati. Ma ne bi izdržali ni pet minuta. Garantirano. A da ne kažem da bi, kad bi se to u nekoj utopiji i desilo, zaboravili raditi na sebi. Čista suprotnost onoga u što se zaklinju. Entropija. Ma ljudi moji, tražite drvosječu u sebi, ne u drugima. Samo mi nemojte završiti družeći se s ljudima koji se hvale time da sa svojom kćerkom ne razgovaraju već deset godina jer ih ONA nikad ne nazove. Trebate li publiku ili prijatelje? Ili takmace? Sve u jednom? Vauuu! Prijateljstvo - dva odvojena stabla koja se dodiruju granama i svako isijava svoje boje. Tu već lagano prelazim u područje o kojem sad ne bi. Sve to ima ionak veze s lampicama. Jednom ću se osvrnut na temu komunikacije. Snage riječi. U početku bijaše riječ... Kakve riječi koristite u svojoj komunikaciji s bliskim ljudima? Danas nema šanse za poslijepodnevno nevrijeme, jel' da? No, dobro. Još jedna duga noć... |
nedjelja, 20.05.2007.
JUČER SAM JAHALA...
|
... prrraavog pravatog pastuha! Everfall (tako nešto se zove). Ljudi moji, nije to baš šala. Ali je doživljaj – to zasigurno! Obožavam životinje. Do te mjere da nemam ni jednu u kući. Pa se onda vodi rat. Teško je djetetu objasnit! No, dobro.... Everfall je zaista divan. Iz "opuštenog" čavrljanja s djevojkom koja se o njemu brine i vodi ga na uzdi, dok nevješti ljudi prvi put jašući pokušavaju pronaći drvosječu u sebi, moglo se saznati da, iako je pastuh, ima veoma mirnu narav dok zarađuje za zob. Što mu čovjek ne bi rek'o kad ga vidi kako divlja na livadi u slobodno vrijeme (!?). I da jako kuži kakvu facu nosi na leđima. Što se i pokazalo točnim, jer taman kad se čovjek opusti čavrljajući i stekavši prve natruhe sigurnosti da se neće survat s 3 m visine (na toliko metara je otprilike glava) sa zakvačenim nogama i potrgat se ko kineska igračka, Everfall ima potrebu malo si poravnat leđa, dublje uzdahnut, k'o fol slučajno. Ma nemoj! (Na moje stravom i podrhtavanjem u glasu protkano pitanje kaj mu je sad, kaže djevojka da si sigurno nešto razmišlja i razgovara sam sa sobom, onak' k'o što mi ljudi kad nekaj radimo i da ima na to pravo!) Možda jesam galaksijama daleko od dodira s izvorištima prirode, ali sigurno mogu prepoznati kad te životinja "prca". Dovodi u red! Imajući sve rečeno u vidu, moj je zaključak da je zaista profesionalan. Kad divlja – divlja. Kad radi – radi. Ne maltretira i ne blamira šefove, malo se "pošali" s mušterijama, ali zna granicu. Barem ju je znao kad je mene i moje dijete nosio na leđima. Odvojeno. Čak je i filmska zvijezda. Jahala ga neka Dora iz neke naše serije. Ma sve pet. Nek' je živ i zdrav. I živi i zdravi bili ljudi koji se bave konjima. Mislim na one koji se njima "bave", a ne koji ih samo imaju u vlasništvu. Ja idem dalje tražit' drvosječu u sebi. Treba mi. Nekad više, nekad manje. Valjda ću ga naći. Bar ovaj tjedan, ako već ne zauvijek. I da, sorry, ak' sam krivo zapamtila ime. Ionako su oči ogledalo duše, kad ih judi, zviri i beštimije drže otvorenima. Ovi potonji to rade češće nego judi. Kažu, slijep kraj zdravih očiju. Ne bez razloga. Kako i ne bi, kad su oči kraj njega. Ne držite oči kraj sebe, nego tamo gdje im je mjesto. Idem daunloudat antivirusne programe. Nakrcalo mi se virusa. Bojim se da neću stvar riješit' jednim zamahom sjekire. Ah, Internet! Ah, T-com! Ah.... |
utorak, 08.05.2007.
DOK SU LAMPICE JOŠ U PRIPREMI...
|
... evo jedne iskonski strastvene, sebične, ekstatične, tamnolilitski požudne, iskvareno aristokratske, vrele, vapeće... svepristune. Bez prigovora. I love it!!! MINE by the right of the white election! Mine by the royal seal! Mine by the sign in the scarlet prison Bars cannot conceal! Mine, here in vision and in veto! Mine, by the grave’s repeal Titled, confirmed,—delirious charter! Mine, while the ages steal! Emily Dickinson |
Evo primjera idealnog razgovora u braku iliti sličnoj zajednici dvoje slobodoumnih, samosvjesnih ljudi, širokih spoznajnih pogleda na život i zanemarivog ega – gotovo viših bića...
|
Uloge u ovoj crtici podijeljene su prema tradicionalnim spolovima, iako se situacija ne odnosi samo na parove različitih spolova. Jednostavno - ljudi: - Barbara, čuj, danas imam čvenk s Monikom (to je ljubavnica) u 18 sati. Daj, molim te pokupi djecu iz škole. Ručak sam skuhao jučer navečer (kad je Barbara bila na mjesečnom partyju svoje firme do ranih jutarnjih sati, gdje se izdivljala do jaja) - - Nemaš brige, Ivane. Dogovoreno. Imamo danas turnir u tabliću. Čuj, ja bi u subotu otišla s Markom (to je Barbarin ljubavnik) na izlet u Krapinske toplice. Buš uzel decu i otišel s njima u zoološki. Čujem da su tuljani počeli jesti mrkvu. Ja ću sad malo popravit tanjur na krovu. - - No frks, mila, obožavam tuljane koji jedu mrkvu. Malo ću i pomaljat stan. Znaš da deca to vole. - - Ifči, obožavam te. E, pozdravi Moniku. (Rošt, rošt, namješta tanjur). E, Marko ti je rek'o da su ti super nove rejbanice. (Cangrl, pao je crijep s krova). Kad ćemo pozvat Marka i njegove na ručak? Monika se zahvalila na rođendanskim poklonima za svoju djecu. Baš lijepo od nje. Dobro si izabrao. - Ivan, skupljajući ostatke crijepa s balkona: - Marko je fakat kul frajer. Svaka ti čast. E, vi'š, mogli bi ga zamolit da nam presloži crepove na krovu." ... and they lived happily ever after. True or false? U ovome tekstu krije se jedna mala ispuštenica (ISpuštenica, a ne RASpuštenica!). OVIME RASPISUJEM NAGRADU ZA NAJORIGINALNIJI NASTAVAK PRIČE KOJA OBVEZNO NOSI NASLOV (KO ŠKOLSKA ZADAĆA) ILI TRUE, ILI FALSE. NEMA BRKANJA. NAGRADA JE TAJNA. I NEMA VEZE S T-COMOM. BAR SE NADAM. |
ponedjeljak, 07.05.2007.
Malo o istini sa Sokratovog gledišta...
|
U staroj Grčkoj Sokrat je bio na glasu kao čovjek koji iznimno cijeni znanje. Jednog mu je dana prišao poznanik i rekao mu: - Znaš li što sam upravo čuo o tvom prijatelju? - Stani malo - odgovori Sokrat. - Prije no što mi išta kažeš, želim napraviti mali test. Zove se 'Test trostrukog kriterija'. - Trostrukog kriterija? - Upravo tako - nastavi Sokrat - prije nego što počneš pričati o mom prijatelju, mogao bi trenutak razmisliti zadovoljava li to neke kriterije. Prvi kriterij je istina. Jesi li potpuno siguran da je to što mi želiš reći istina? - Ne - odgovori poznanik - zapravo sam to tek čuo i... - Dobro - veli Sokrat - znači nisi potpuno siguran je li to istina ili nije. Da vidimo sada i drugi kriterij, kriterij dobra. Je li to što želiš reći o mom prijatelju nešto dobro? - Ne, naprotiv... - Dakle - nastavi Sokrat - želiš mi reći nešto loše o njemu, a nisi čak ni siguran je li to točno. Još uvijek možeš proći na testu, jer je ostao još jedan kriterij, kriterij koristi. Hoće li to što mi želiš reći o mom prijatelju biti meni korisno? - Ne, ne baš. - Pa - opet će Sokrat - ako to što mi želiš reći nije istina, nije dobro i nije korisno, zašto bi mi to uopće rekao? Eto zašto je Sokrat bio veliki mislilac i cijenjena osoba stare Grčke. Ali to također objašnjava zašto nikad nije saznao da mu prijatelj j**e ženu. Prodigal Mum, fala. O lampicama će biti riječi nekom drugom prilikom. |
nedjelja, 06.05.2007.
Izmjena i dopuna prijevoda
|
Kad nas glazba dirne do suza, naizgled bezrazložno, ne plačemo zbog, kako to *Gravina pretpostavlja, 'prevelikog užitka', nego zbog prevelike nestrpljive i grozničave tuge zbog toga što, kao obični smrtnici, još nismo u stanju blagovati nadzemaljske ekstaze, od kojih nam glazba daje tek nagovještaj beskrajnog. (slobodan prijevod, koji i dalje podliježe promjeni; hvala Pablu iz "Zimogroznog pingvina"; živjela dječja literatura; i Vesna Parun). |
subota, 05.05.2007.
Zanimljivo...
|
zapazila sam šećući se po blogovima (kojih je, barem u mojoj trenutačnoj domeni interesa, ipak malo) da ima dosta leptira i zapela mi je za oko riječ livada. Dalo bi se zaključit da smo mi svi leptiri na livadi. Evribadi na livadi. Život gradi Pa ga vadi iz kestena u žutoj kadi. Sjećam se: 5. razred osnovne škole. Napisala ja pjesmu o proljeću. Istekla mi k'o iz rukava. Zgodna, lepršava, dječja. Dobra. Htjela ju raska poslat na natječaj, ali ... "Pjesma je lijepa, ali ... Nisi možda čitala neku sličnu pjesmu Vesne Parun? Dosta je slična." Dalje se ne sjećam. WTF (akronim engleske psovke) is Vesna Parun? Pa ja ne čitam poeziju. Bio je tu gotovo pa kraj mog svijeta u umjetnosti. Godinama nisam mogla čitati pjesme. Bar ne one iz školske literature. Evo nekih meni veoma dragih: Weep, o mine eyes and cease not, alas, these your spring tides me thinks increase not. O when begin you to swell so high that I may drown me in you? John Bennet (1570? - 1610) (Kad je slušate u izvedbi nekog kvalitetnog ansambla i uz predivnu glazbu - ah!) Wild Nights! Wild Nights! Were I with thee, Wild Nights should be Our luxury! Futile the winds To a heart in port, -- Done with the compass, Done with the chart! Rowing in Eden! Ah! the sea! Might I but moor To-night in Thee! Emily Dickinson Stavit ću ja još neke. Sad moram ić'. Sveta dužnost zove. |
|
@ treba mi sklonište od buke: Ha, ha, ha! Shvatit ću ovo kao najiskreniji izraz naziva tvog bloga. Nema bojazni! Ionak mi je pukla veza sa svemirom. I to mi je već bio dovoljan znak. Može i čelo, što se mene tiče. @i to je život: čuj, mogu ti ja tu razne prevode bacat. C,c,c u globalnom svijetu a ne pokazujemo ni najmanje poštovanja prema globalnom jeziku. |
T-com faza...
|
Što da kažem... Ulovilo me T-com. Znaš, ono, T-me j...e šef, itd. Zapreka odasvud. Kao i obično. Ili neobično. Već dugo imam na umu postirati nešto. Naime, obožavam glazbu. Nije sad bitno koju. Ona mi je prozor ka .... svemiru (divne li riječi, sveprisutan mir, ah, kako poželjno ponekad u ovom instant-svijetu). Ovaj citat već dugo čuvam. I želim ga podijeliti s kim god ga pročita. "I to je život" sorry, čini se da ćeš morat' obnovit svoj engleski. I to je život. When music affects us to tears, seemingly causeless, we weep not, as Gravina* supposes, from 'excess of pleasure'; but through excess of an impatient, petulant sorrow that, as mere mortals, we are as yet in no condition to banquet upon those supernal ecstasies of which the music affords us merely a suggestive and indefinite glimpse. E. A. Poe Talijanski pjesnik i filozof, kojeg je E. A. Poe očito čitao. Kad nas glazba dirne do suza, naizgled bezrazložno, ne plačemo zbog, kako to Gravina pretpostavlja, 'prevelikog užitka', nego zbog prevelike nestrpljive tuge zbog toga što, kao obični smrtnici, još nismo u stanju blagovati nadzemaljske ekstaze, od kojih nam glazba tek daje nagovještaj beskrajnog. (slobodan prijevod, koji podliježe promjeni). Želim u idućem životu biti pjevačica. Halo! Ima koga gore? Mogu li prijavit' svoju želju? Halo! Halo!! HALO!!! J...š taj T-com! |
