Kao prvo: pogledaj kako munje sjevaju nad Zagrebom i bit će ti jasno da je moguće nevrijeme. Kao drugo: dugo ti je trebalo da shvatiš da su prijateljstva danas postala korist. Mnogo puta sam bila u situaciji da me se pita "joj, znaš kak je mojoj frendici grozno na poslu, pa ak čuješ negdje nešto...". Dlake mi se dižu od takvih pitanja, pa kaj sam ja humanitarac? Imam jednu poštapalicu "biram društvo s kojim kavu pijem". Smatram da prijatelj može i trebao bi pomoći prijatelju, ali da prijatelj pomaže prijateljevom prijatelju to je apsurd. A gdje si ti pogriješila u svom odnosu? (možda imaš bolje cipele, bolji posao, bolje...bilo što. To je onda zavist a ne prijateljstvo). Bolje je i biti sam nego u društvu u kojem te onako poprijeko gledaju ili ti zabiju nož u leđa čim se okreneš. Drži se ti konja (iz predhodnog posza), konj, pas, mačka,papagaj pa i kokoš su bolji prijatelji od večine onih koji nam se smiješe-prijateljski.
22.05.2007. (21:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ma nije sad riječ o traženju posla. Ionako bih preporučila samo one osobe za koje sam svojim očima vidjela kako rade i procijenila da su kvalitetne, ne samo kao radnici nego i kao osobe. Uputiti nekoga eventualno u smislu, gle otvara se tu novo mjesto, pa pokušaj, da. Ali s preporukama - tu sam oprezna. Tim više što je u mojoj firmi upravo zbog pogrešne procjene osobnih karakteristika jednog djelatnika došlo do novinarskog skandala. Iz puke osvete. No, tu je bila riječ o osobi koja je inače bila sklona skandalima. I prijetnjama. Mene je, hvala Bogu, izostavila iz reda ljudi koje bi zvala u pol noći i prijetila da će se ubit i sl. Po meni je normalno tražit novo radno mjesto ako negdje nisi zadovoljan. No, dobro. To ionako nije bila tema mog posta. Već prijateljstvo. Odnos izvan toga, koji uključuje prisnost. Bar s moje strane. Dokle god ju ja osjećam. Životinje, ah, životinje nisu prijatelji, one žive ipak svoj život. Samo nam pomažu da se osjećamo veći i traženi. Da nas bar netko sluša! Da se održimo fit na neki način. Imala bih kućnog ljubimca kad bih mu se mogla posvetiti barem onoliko koliko ja mislim da bih trebala. Recimo, afričkog tvora. Skroz je kul. Ničeg se ne boji. To će biti jednog dana moj kućni ljubimac. Da, nevrijeme je došlo, ali po noći.
23.05.2007. (09:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ANCHI, i to je život !
Kao prvo: pogledaj kako munje sjevaju nad Zagrebom i bit će ti jasno da je moguće nevrijeme.
Kao drugo: dugo ti je trebalo da shvatiš da su prijateljstva danas postala korist. Mnogo puta sam bila u situaciji da me se pita "joj, znaš kak je mojoj frendici grozno na poslu, pa ak čuješ negdje nešto...". Dlake mi se dižu od takvih pitanja, pa kaj sam ja humanitarac? Imam jednu poštapalicu "biram društvo s kojim kavu pijem". Smatram da prijatelj može i trebao bi pomoći prijatelju, ali da prijatelj pomaže prijateljevom prijatelju to je apsurd. A gdje si ti pogriješila u svom odnosu? (možda imaš bolje cipele, bolji posao, bolje...bilo što. To je onda zavist a ne prijateljstvo). Bolje je i biti sam nego u društvu u kojem te onako poprijeko gledaju ili ti zabiju nož u leđa čim se okreneš. Drži se ti konja (iz predhodnog posza), konj, pas, mačka,papagaj pa i kokoš su bolji prijatelji od večine onih koji nam se smiješe-prijateljski.
22.05.2007. (21:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
samohranamajka
Ma nije sad riječ o traženju posla. Ionako bih preporučila samo one osobe za koje sam svojim očima vidjela kako rade i procijenila da su kvalitetne, ne samo kao radnici nego i kao osobe. Uputiti nekoga eventualno u smislu, gle otvara se tu novo mjesto, pa pokušaj, da. Ali s preporukama - tu sam oprezna. Tim više što je u mojoj firmi upravo zbog pogrešne procjene osobnih karakteristika jednog djelatnika došlo do novinarskog skandala. Iz puke osvete. No, tu je bila riječ o osobi koja je inače bila sklona skandalima. I prijetnjama. Mene je, hvala Bogu, izostavila iz reda ljudi koje bi zvala u pol noći i prijetila da će se ubit i sl. Po meni je normalno tražit novo radno mjesto ako negdje nisi zadovoljan. No, dobro. To ionako nije bila tema mog posta. Već prijateljstvo. Odnos izvan toga, koji uključuje prisnost. Bar s moje strane. Dokle god ju ja osjećam. Životinje, ah, životinje nisu prijatelji, one žive ipak svoj život. Samo nam pomažu da se osjećamo veći i traženi. Da nas bar netko sluša! Da se održimo fit na neki način. Imala bih kućnog ljubimca kad bih mu se mogla posvetiti barem onoliko koliko ja mislim da bih trebala. Recimo, afričkog tvora. Skroz je kul. Ničeg se ne boji. To će biti jednog dana moj kućni ljubimac.
Da, nevrijeme je došlo, ali po noći.
23.05.2007. (09:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...