Kad nas glazba dirne do suza, naizgled bezrazložno, ne plačemo zbog, kako to *Gravina pretpostavlja, 'prevelikog užitka', nego zbog prevelike nestrpljive i grozničave tuge zbog toga što, kao obični smrtnici, još nismo u stanju blagovati nadzemaljske ekstaze, od kojih nam glazba daje tek nagovještaj beskrajnog. (slobodan prijevod, koji i dalje podliježe promjeni; hvala Pablu iz "Zimogroznog pingvina"; živjela dječja literatura; i Vesna Parun).
Post je objavljen 06.05.2007. u 11:31 sati.