zapazila sam šećući se po blogovima (kojih je, barem u mojoj trenutačnoj domeni interesa, ipak malo) da ima dosta leptira i zapela mi je za oko riječ livada. Dalo bi se zaključit da smo mi svi leptiri na livadi. Evribadi na livadi.
Život gradi
Pa ga vadi
iz kestena u žutoj kadi.
Sjećam se: 5. razred osnovne škole. Napisala ja pjesmu o proljeću. Istekla mi k'o iz rukava. Zgodna, lepršava, dječja. Dobra. Htjela ju raska poslat na natječaj, ali ...
"Pjesma je lijepa, ali ... Nisi možda čitala neku sličnu pjesmu Vesne Parun? Dosta je slična."
Dalje se ne sjećam. WTF (akronim engleske psovke) is Vesna Parun? Pa ja ne čitam poeziju. Bio je tu gotovo pa kraj mog svijeta u umjetnosti. Godinama nisam mogla čitati pjesme. Bar ne one iz školske literature.
Evo nekih meni veoma dragih:
Weep, o mine eyes and cease not,
alas, these your spring tides me thinks increase not.
O when begin you to swell so high
that I may drown me in you?
John Bennet (1570? - 1610)
(Kad je slušate u izvedbi nekog kvalitetnog ansambla i uz predivnu glazbu - ah!)
Wild Nights! Wild Nights!
Were I with thee,
Wild Nights should be
Our luxury!
Futile the winds
To a heart in port, --
Done with the compass,
Done with the chart!
Rowing in Eden!
Ah! the sea!
Might I but moor
To-night in Thee!
Emily Dickinson
Stavit ću ja još neke. Sad moram ić'. Sveta dužnost zove.
Post je objavljen 05.05.2007. u 21:18 sati.