FUCK THE POLICE AND GOVERNMENTS
30.07.2006., nedjelja
CRNI SABAT
Posto je molitva poprilicno duga, a isto tako i pripreme za nju i nakon nje izdvojit cu samo neke dijelove. Potreban je oltar (veliki kamen ili drvena ploca), dva crna svijecnjaka s umetnitim svijecama od ljudske masti, magiski bodez sa crnom drskom, posuda s krvlju, kadionica s tamjanom pomjesanim s krvlju jarca, krtice ili sismisa, cetiri nokta pogubljenog kriminalca, glava crne macke koja je pet dana hranjena ljudskim mesom, rogovi jarca i lubanja ubice vlastitih roditelja. Poprilicno morbidno do sad, ali ima jos. Pored oltara treba staviti figuru jarca, podignutu u sjedeci polozaj, sa svijecom postavljenom izmedju rogova, koja ce prestavljati djavola, a to moze biti i velika crna macka s odrezanom glavom i plastom prebacenim preko tijela. Medju noge ovoga lika postavlja se falus. Dvije djevojke trebaju sjesti ispred ovog lika, ostalo drustvo u polukrug, licem okrenuto oltaru. Veliki svecenik zatim nudi figuri djavola bijelu repu moleci ga za pomoc. Nakon toga slijedi kompletna molitva koja bi trebala prizvati Sotonu. |
27.07.2006., četvrtak
Crna misa
|
Za crnu misu, mada predstavlja osnovni sotonisticki obred, ipak postoji vjerovanje da podrijeklo i price o njoj potjecu iskljucivo iz literature i legendi, ciji se korijeni mogu naci u srednjem vijeku kad su ljudi poceli kombinirati krcanske rituale s magijskim. Prema nekim izvorima, danas poznati oblik crne mise razvio se tek negdje pocetkom 17 stoljeca s progonima vjestica. Ponekad sotonisticki svecenik stavlja hostiju u vaginu zene s kojom ce imati spolni odos tokom mise, ili je odnos analan. Rijeci molitve se citaju naopacke, od kraja prema pocetku. Svrha crne mise je svetkovina zla i obicno za cilj ima bacanje uroka u proklinjanje, kao i oslobadjanje tzv. energije nakon spolnih odnosa. Termin “crna misa” prvi put se spominje u Engleskoj 1896, mada je posve sigurno da su se takve crne mise odrzavale i ranije, tokom sedamnaestog stoljeca. Najvjerovatnije su zaceci crne mise nastali kad su carobnjaci i magi poceli koristiti neke dijelove krscanskih rituala da bi ih iskoristili za vlastitu magiju, a kako su u nekim slucajevim ciljevi bili zli, doslo je do perverznog okretanja katolickih rituala. Ali ipak, crna misa, kao svetkovina Sotone i Antikrista, novijeg je doba. Najvjerovatnije su se odrzavale na francuskom dvoru i na okupljanjima engleskog Hellfire kluba, te na ruskom dvoru, a malo je vjerovatno da su templarskog porjekla. Crne mise bile su dio religijske prakse Sotonisticke crkve Antona Szandora LaVeya u Los Angelesu, a sluzile su ne kao parodija krscanskog boga, jer LaVey nije u njega vjerovao, nego kao svetkovina slavljenje Sotone. Medjutim, i u ovoj organizaciji crne mise vrlo brzo su odbacene, jer su okarakterizirane kao zastarjeli oblik stovanja. |
26.07.2006., srijeda
I'm Back
|
Glavnu sotonističku organizaciju, Đavolju crkvu, osnovao je Anton LaVey. Članovi Đavolje crkve ne ubijaju malu djecu, ne kolju piliće. Oni zapravo imaju malo veze s gotskim sotonizmom kakav poznajemo u Europi. Doktrina Đavolje crkve je jednostavna: ljudi su sebične životinje u potrazi za ugodom, pa je beskorisno izmišljati moralna, filozofska ili vjerska opravdanja. Živimo naše žudnje i mržnje bez kompleksa, i sve će biti bolje. Godine 1975. dogodio se raskol u Đavoljoj crkvi, što je dovelo do stvaranja konkurentske organizacije, Setova hrama. Ta se organizacija, više sklona metafizici, posvetila putu lijeve ruke koji štuje izoliranu inteligenciju utjelovljenu u egipatskom bogu Setu. Za setance, mračni put sastoji se u tome da se osigura trajno postojanje ega, za razliku od puta desne ruke čiji je cilj rastvaranje ega u božanskom. Pritom, setanci kao da ne znaju kako je to ustrajavanje na vječnosti sebstva u savršenu skladu s kršćanskom dogmom! Nije li Paul Claudel rekao da je budizam nadahnut Đavlom jer propovijeda nepostojanje sebstva? TEHNIKE: Đavolja crkva često koristi obrede, ali riječ je ponajprije o psihodramama namijenjenim oslobađanju ega od njegovih kulturalnih i društvenih okova. Ona koristi enoške ključeve koje je cijenio već Aleister Crowley, ali im daje posve osobno značenje. Setov je hram podijeljen na pilone, od kojih je svaki posvećen nekoj različitoj grani okultizma. Prema setancima, magija se dijeli na nižu crnu magiju koja služi osiguranju svjetovnog uspjeha, i višu crnu magiju koja služi jačanju ega kako bi ovaj izbjegao rastvaranje koje prati fizičku smrt. POZICIJA: Snažno nadahnuta objektivizmom Ayn Rand i nekim misliocima poput Nietzschea ili Maxa Stirnera, Đavolja crkva je vjersko očitovanje tog desničarskog anarhizma ili libertarijanstva kojim je prožet dobar dio američke kulture, bila ona rubna ili ne. Zapravo, njihovo zagovaranje osobnog egoizma i snažnog društva bez samilosti za zločince, ne razlikuju ih mnogo od njihovih neprijatelja, baštinika moralne većine. Setov je hram još žučljiviji, sa svojom otvorenom naklonošću prema germanskoj "željeznariji" tridesetih godina. On kategorički opovrgava sve optužbe za rasizam i nacizam i tvrdi da u njihovu upravnom odboru ima mnogo Židova. Može biti, dakle, da je riječ tek o žalosnom nedostatku ukusa. Treba zabilježiti da Hram danas vodi pisac znanstvene fantastike Don Webb, i da neki setanci djeluju kao da sumnjaju u djelotvornost same uzvišene crne magije za osiguranje besmrtnosti. Oni radije osmišljavaju "racionalnije" metode transhumanista i ekstropičara. |
23.07.2006., nedjelja
|
Nakon nedavnog "otkrića" piramide u Visokom, nedaleko od Sarajeva, čije postojanje je većina ovdašnjih znanstvenika zanijekala, čini se da novini sličnim pričama o potrazi za "bošnjačkim korijenima" na ovim ... ... prostorima nema kraja. Naime, nedavno je Nenad Filipović, sin profesora Muhameda Filipovića, objavio tekst u kojem tvrdi kako mitska bića poput vukodlaka i vampira vode podrijetlo iz BiH, te da su poslije s ovih prostora preseljena u Podunavlje. Dakle, grof Drakula bi uskoro mogao biti - Bosanac! Prema Filipovićevim tvrdnjama, najpoznatija mitska bića u BiH se većinom nazivaju stuhe, vampiri i vukodlaci. Kada su u pitanju vještice, prema hercegovačkom vjerovanju one mogu biti djevojke, udane žene i udovice. No, s druge strane, vjerovanje o stuhi uči da su stuhe ljudi s nekavim duhom u sebi. I dok su vještice pretežno žene, stuhe su najčešće muškarci, i to stariji od pedeset godina. Prema Filipovićevim tvrdnjama, vampiri i vampirizam nastali su u Bosni kao posljedica dugogodišnjih ratova i razaranja između Osmanlija i Habsburgovaca. Najpoznatiji vampir među bošnjacima navodi se Lampir Meho. Ovaj bosanski vampir bio je paoznat u glamočkom kraju, a predanja o njemu sežu čak i izvan granica BiH do Karlovca. Kako ne bi došlo do zabune, najčešći izrazi za vampira u Bosni su lampir, lampijer, lapir, vukodlak i vukozlačina. Tako je vampir Meho postao lampir. Uz vampira Mehu, drugi najpoznatiji bosanski vampir navodi se Pajo Tomić iz okoline Vlasenice. Kada je u pitanju Hercegovina, vapirima je, čini se, bila draža istočna od zapadne Hercegovina. Tako Filipović navodi i najpoznatijeg vukodlaka iz toga kraja. Riječ je o izvjesnom Korkutu koji se u predanjima spominje kao vukodlak koji je gnjavio nevesinjsku kasabu. Kako je u posljednjih deset godina ustaljena praksa u bh-društvu da se sve društvene pojave i fenomeni politiziraju, od politikantstva nisu ostali pošteđeni ni vukodlaci, stuhe i vampiri. Naime, Nenad Filipović preko bosanskih mitova pokušava postaviti novu definiciju suživota u BiH, prema kojoj se poništava dosadašnja o suživotu jednih pored drugih i prerasta u život jednih s drugima. Ovom konstatacijom Filipović se obrušava na pojedine povjesničare koji, kako kaže, u zadnje vrijeme šire novi mit i ideologiju o "mitologiji komšiluka". Pri tome upućuje oštru kritiku na adresu poznatog i u svijetu priznatog povjesničara iz BiH Srećka Džaje koji prodaje "mit komšiluka" kao civilno-društveni liberalizam, a ideološko ishodište mu je u katoličkom europocentrizmu. Na kraju, povijest BiH bi se po Filipoviću trebala zrcaliti upravo u mitološkim predanjima o vampirima stuhama i vukodlacima i kao takva se suprotstaviti zemljama koje njeguju ideologije da su predziđe kršćanstva, Europe ili kulture zbog osjećaja nesreće da im je netko onemogućio da tamo pripadaju. |
18.07.2006., utorak
Nastavak...
|
Vukodlak u mitologiji znači osoba koja se mijenja oblik u vuka pomoću čarolije ili kletve. Srednjovjekovni kroničar Gervase of Tilbury povezao je transformaciju s punim mjesecom, no rijetko je korištena sve do korištenja tog načina u modernim književnim djelima. Govori se da se vukodlak može ubiti ako je upucan sa srebrenim metkom, no to je ipak razlika između književnih djela i narodnih legenda. Nekad se držalo da vukodlaci nakon smrti postaju vampiri. Vukodlaci spadaju u skupinu legendarnih zvijeri. Zadnji na našem popisu su krvoločni vukodlaci, tj. osobe koje se mijenjaju pod utjecajem čarolije ili kletve. Mitologija kaže da se osoba može roditi kao vukodlak, ali i pretvoriti se u njega uslijed ugriza drugog vukodlaka ili prokletstva. Strah od punog mjeseca djelo je Gervasea od Tilburyja koji je mijenu povezao s mjesečevim fazama, a bilo je uvriježeno i mišljenje da vukodlaci zadržavaju svoje intelektualne osobine tijekom mijene te da im ona omogućuje i otpornost na bolesti i starenje. Stvorenjima koja se moglo ubiti samo srebrnim metkom kroz povijest se sudilo kao i vješticama, s time da njih nisu bacali zavezane u vodu kako bi smrću dokazali svoju nevinost. Naime, smatralo se da vukodlaci s druge strane kože imaju dlaku, pa su im onda, kako bi to provjerili... Ma, ne želite znati. Vukodlaci ili ne, postoje ljudi koji su uvjereni u svoju dvoličnost pod utjecajem bolesti koja se naziva likantropija. Oboljeli umišljaju da su vukodlaci te se ponašaju kao isti. Oštri zubi, pun mjesec, napadaju žrtve i onda ih... Ma, ne želite znati. Ljudski um opet nas je uspio iznenaditi! Na vama ostaje da vjerujete ili ne, mi toplo preporučujemo da zanemarite indikacije o postojanju ovih stvorenja. Lakše ćete zaspati. :) |
13.07.2006., četvrtak
Vukodlaci
|
Vukodlaci su otporni na starenje i fizičke bolesti. To je posljedica stalnog regeneriranja njihova tijela. Po nekima mogu biti ubijeni samo ako im se unište ili trajno oštete srce ili mozak (npr. pomanjkanje kisika). Dok se nalazi u obliku vuka, Vukodlak zadržava sve intelektualne osobine koje ima kao čovjek. To objašnjava izbjegavanje zamki i prepoznavanje žrtava. Postoje više načina da se postane vukodlak: magičnim stjecanjem likantropije kroz ritual, prokletstvom, ugrizom drugog vukodlaka i rođenjem. U svim slučajevima krv postaje uprljana ili prokleta. U nekim slučajevima sposobnost mjenjanja oblika može biti kontrolirana. To se najčešče izvodi talismanima ili nekim prirodnim napitcima. No transformacija većinom dolazi neredovito. Vukodlaci su uglavnom veći od normalnih vukova i imaju posebnu želju za ljudskim mesom. To su bili izvadci iz Komestorove 'Historice Scholastice' iz 13. stoljeća. Po ovome vidimo da su naši preci čvrsto vjerovali u likantropiju. 1886 godine R. L. Stevenson piše knjigu o Vukodlacima (Dr. Jekyl i Mr. Hyde), u ovome stoljeću ubacuje se Hollywood i likantropija postaje samo bajka i priča za malu djecu. To je razmišljanje koje nam pomaže da mirno odemo spavati ali da li je istinito? Našoj su generaciji od početka pričali da takva stvorenja ne postoje. No te su legende morale početi od nečega. To 'nešto' je sigurno izobličeno i preuveličano kroz stoljeća, ali koliko god to bilo beznačajno ostaje činjenica da današnje društvo u to ne vjeruje. Novine već pola stoljeća pišu o nestalim ljudima ili nerazjašnjenim ubojstvima. Kako bi policija reagirala da im javite da ste vidjeli vukodlaka ili čak vuka u gradu? Smijala bi vam se...  |
11.07.2006., utorak
Idem Na Put
|
Pa ekipo buduči da idem na put neču moč osobno uređivati svoj blog več če mi to radit frendica stoga se nemojte začudit ako blog postane roz a moja najgrupa him. Hate is good & kill all skins-poštujte ovo kao nešto najsvetije |
Vještice 3.dio
|
Deje su rijetki oblik vještičarstva koji se ne producira po svijetu šireći učenja, ili riječi. Dejom se ne postaje pristupanjem u nekakav Krug, Društvo, Sektu, ili Kult. Biti Deja znači biti u prvoj ligi. Pripadati ekskluzivnom klubu u pravom smislu te riječi. Deja nema osobne povijesti. Deja nema osobne važnosti. Deja zauzima svoj prostor, Deja zamračuje svoj prostor, Deja za ljude nestaje po svojem dolasku. Deja je slobodna u svemu i od svih. KAKO SE POSTAJE DEJA Deja se može postati na više načina, ali po točno određenim zakonitostima (pravilima). 0. Deja se može postati rođenjem, ali se ne može to i biti prije tzv. kraljevskog izljeva mjesečnice. Poznatiji je pod nazivom "Crni puls"! 1. Deja se postaje donošenjem odluke o ritualnom upotrebljavanju svjetlosti 2. Deja se postaje polaganjem zakletve o uvođenju u pamćenje svake lovine. 3. Deja se postaje podređivanjem osvojenog Tamnog Roga, simbola muške kreativne energije, a time Rogati Bog Vještica gubi svoju poziciju (postaje na njih slijep). 4. Deja se postaje onemogućavanjem svojeg Anđela Čuvara. (Izraz zapravo nije dovoljno dobar, ali ga koristim u nedostatku boljeg). 5. Deja se postaje uvođenjem u tajnu obožavanja Boginje Četverostrukog Mjeseca (vještice, koje ne poznaju put i načine Deje, Boginju obožavaju kroz obličje Trostrukog Mjeseca i to kroz Djevicu, Majku i Staricu). 6. Deja se postaje gospodarenjem i upotrebom četvrtog aspekta poznatog kao doba Mračnog Mjeseca ili Vladavina Tame. (Kod običnih, uobičajenih vještica, odnosno vještičarstva, se taj aspekt Mjeseca ne slavi i ne koristi u magijske svrhe, već se na njega gleda kao na jedno od doba unutarnjeg previranja, kao doba pripremanja za slijedeći ciklus. To je kod njih doba divinacije, odnosno uranjanja u druge aspekte nesvjesnog kao što su vidovnjaštvo, astralna projekcija i slično). 7. Deje slave sve Sabate, ali se Deja postaje uvidom u tamni, (tajni), aspekt svakoga od njih. Zato se kaže da ih drugačije upotrebljavaju. Deje sve Sabate simbolično vide kao Boginjine (Mjesečeve), Svete Životinje, a Esbate kao Njene Magijske Biljke. Deja se postaje kada se može biti i Boginja i njezino oružje, njezina lovina i hrana te iste lovine. Deja se postaje kada se nauči zamračiti sve te aspekte u jedan, tamni i za druge nevidljiv i neshvatljiv, jer je sveukupnost Tame jedinstvenost sa sveukupnošću Crne Tvari Univerzuma. |
10.07.2006., ponedjeljak
Knjiga Noda
|
Knjiga Noda - izgubljeni dio Biblije (dio za koji Crkva zna, ali ga ne želi priznati); Nod - zemlja istočno od Edena, knjiga o vampirizmu i osnivaču Kamu. Lilith - prva Adamova žena izbačena iz raja, dok drugi mit kaže da je dobrovoljno otišla u nepoznate zemlje. Kad Kajin ubije Abela biva protjeran iz raja te dolazi kod Lilith tražeći od nje da ga probudi, da bude neovisan o Bogu. Zbog toga četiri arhanđela (Mihael, Rafael, Urijel i Gabrijel) proklinju ga da se boji vatre, sunca, da ne može umrijeti prirodnom smrću i da zauvijek pije krv svoje braće. On odlazi u grad Enoch gdje živi s potomcima, uspostavlja hijerarhiju, a njegova djeca su načinila riječ rat. Noin potop je preživio zakopavši se duboko pod zemlju. Djeca su počela ubijati sve starije od 300 godina, dolazi do stvaranja 13 klanova na ruševinama bivšeg carstva, jedan od klanova bijaše Nosferatu - klan skrivenih. Međutim, zabranjeno im je imati djecu, a klan Nosferatu zloupotrebljava pijenje krvi pa ih je Kajin prokleo - njihovi će potomci nositi zloću i biti izopačeni. Tako je sjeme zla posađeno i cvjetalo kao krvavo - crvena ruža. Kršenjem Kainovih zakona nastale su svađe, potomci su se raspršili i tako oslabljeni nisu se ujedinili do danas. Ipak, ostala je kletva: Kad se Kajin probudi iz sna pozvat će GRAD PRAVDE, njihov potpuni Armagedon (konačna bitka između snaga dobra i zla) i to će biti sudnji dan za sve među nama prisutne. |
današnji(jučerašnji) dan
|
ovaj dan je bio za kurac nabrojat ču vam 5 naj blažih stvari koje su mi se desile 1.sjebavanje bicikle 2.Pad na leđa s visine od cca 3 metra ali u vodu 3.Također sam sjebao desno koljeno 4.Ubijanje desnog gležnja 5.zamalo sam pao s bicikle za vrijeme skakanja(1. put u životu) a dan mi je započeo prekidom |
09.07.2006., nedjelja
Vještice 2. dio
|
Slijedi upoznavanje sa tzv. čarobnim vještičjim biljkama koje su poznatije pod nazivom "Magične biljke". Ili otrovne biljke. Da, one su smrt za um onih koji misle da se radi o nekakvoj bedastoći, ili praznovjernim glupostima. Naravno, za one koji to žele i dokazati. Svatko tko se bavi magijom poznaje jednu ili više osoba koje su eksperimentirale sa kužnjakom ili beladonom. Da li netko možda poznaje i nekoga koji je poslije toga ostao u glavi "čist" ako nije poznavao i same magijske postupke? Psihijatri, uvjereni da su u pravu, uglavnom konstatiraju da je osoba već bila takva, a da je biljka bila samo okidač. Neki od nas dobro znaju što se je zapravo dogodilo. Niti smrt nije tako rijetka pojava. Iako oficijelna nauka obično zaključuje da se radi o samo otrovanju, zar mi ne znamo o čemu se zapravo radi? Deje nisu trovačice nego znalci u umijeću. Biti će dani mnogi recepti, a između ostalih i nekoliko različitih vještičjih masti. Moćne će vam biljke otvoriti svjetove "Raja i Pakla" u dosad nezamislivim oblicima, naravno u kombinaciji sa sablasnim ritualima neviđenih mogućnosti i snagama iz crnog Kotla u kojem će se pripremati. Droge, koje su između ostalog kažnjive po zakonu, su smiješna igrarija prema svemu što će ovdje biti izloženo. Moćni seksualni Sabati prema kojima su najperverznije orgije prava dječja igra će također biti nešto što će se ovdje moći naučiti. Riječ perverzija je ovdje upotrijebljena namjerno. Ona ljuti i uznemiruje sve one koji si umišljaju da imaju pravo određivati drugima kako treba živjeti. Duhovno i duševno siromašni su naši najveći progonitelji. Aktualni politički i vjerski vođe su uvijek bili naši krvnici. Ma koliko se trudili i dokazivali da su sve dosad stečene slobode njihova najveća želja i zasluga, mi previše dobro poznajemo povijest, pogotovo povijest slobodarstva duha, a da ne bi znali da su to lažovi najgore vrste i istinski zatornici svega što se može podvesti pod riječ sloboda i moral. Uvijek su tisuće platile životom kada bi takav moral bio na djelu, pogotovo u interesu takve ljudske slobode. Zato, nemojte se uplašiti kada vidite "pastira" ili kojeg od njihovih "pasa". Mi nismo njihovo vlasništvo, niti smo bilo čije vlasništvo. Za nas njihove igre ne vrijede. One su primitivni prikaz dominacije i moći. Dominacija je jeftina. Politička! Moć je prividna. Proizlazi iz nametnutog straha da u šumi žive vukovi. Da je svijet opasno nepoznat i kao takav jako nesiguran. Da vam treba njihova pastirska palica, jer oni znaju kuda treba ići, a ujedi ili palice koje morate trpjeti su nešto što se podrazumijeva kao sigurnost stada, pošto je stado jedino sigurno kada su svi pripadnici na okupu i pod kontrolom, a to je opasna laž! To uvijek znači da se priprema neki zločin. Zaista je to njihova demokracija. Masa puta ubrzanje daje moment sile. Ili stampedo... Tada to postaje kod njih kažnjivo, kazna i za njih same, ali što se može, zato su i izmišljeni zakoni. No, ima jedan veliki problem. Ma koliko se trudili, njihovi zakoni i prave zakonitosti nisu jedno. Logično je da iz toga proizlazi da smo mi neprijatelji. Bez nas bi stvar bila previše providna. Dakle, satanizam je najveći neprijatelj pošto je dijamertralno suprotan njihovim "zakonima" koji su "put u Raj" za sva svjetska stada. Zato upravo nas uvijek najviše progone. Kako dakle puk vidi Deje? U pučkoj predaji ih se često prikazuje kao Satanine pomoćnice i ljudi ih, slijedom negativnih vjerskih iskustava koje im je nametnula crkva, smatraju Crnim vješticama. Povijesno su podijelile zajednički progon sa ostalim grupacijama koje se nazivaju vješticama. Kristove ovčice nisu znale, niti su pravile razliku i sve su bile mučene i spaljivane bez obzira na razlike. Razlike ima iako su s njima podijelile i jedan dio tzv. općeg vještičjeg svijeta, odnosno Prirode koju su različito imenovale, iako se u nekim dijelovima, (naročito Sabatima), gotovo slažu u njihovim vrijednostima. Jedino ih drukčije slave i upotrebljavaju. Deje za razliku od mnogih sličnih grupacija, prema vjerovanju, djeluju i rade isključivo noću. Mrak je njihov glavni saveznik i medij. Ovdje se puk nije prevario. To je istina. Nažalost, vrlo je malo podataka koje se mogu naći o njima kroz povijest. Poslije mukotrpnog višegodišnjeg traganja, sakupljanja dijelova, pa čak i dijelova nekih biografija i autobiografija, uspio sam dobiti glavne obrise tog u sebe zatvorenog svijeta i sada će to biti ovdje prikazano, u koliko je to uopće moguće prikazati na ovaj način. Pokazalo se je da nije glavni problem stupiti sa njima u kontakt, iako nisu baš čest primjer u literaturi, ili prisutne na nekim općim i poznatim okupljalištima ili Sabatima. Daleko je veći problem dobiti relevantne podatke i rituale koji bi trebali opisati njihov svijet na način da si ljudi mogu barem djelomično predstaviti sadržaj o kojem se tu uopće radi, odnosno materiju o kojoj se radi. Slijedeći problem koji se je pojavio je bilo donošenje odluke o tome kako započeti takav tekst? Poznato je da Satanističko Sestrinstvo, za razliku od nekih paganskih i neopaganskih kultova vještica, nije nešto što bi se rado izlagalo pogledima i da nerado sudjeluje u bilo kojoj vrsti svjetlosti koje treba, uvjetno rečeno, neuvježbanim ljudima da bi mogli i nešto vidjeti. Zapravo, ljudi ih ne zanimaju niti ih one trebaju. Istina, one jesu lovci, ali njihove šume sjaje drugačije, a što ljudima izgleda kao tama. Jednako tome drugačije sjaji i njihov plijen. Deje su vještice. Deje su Sestre. Deje su čarobnice. Deje su samosvojni satanizam na ženski način. Deje su gotovo religiozne. Deje su ženska srž specifičnih satanističkih principa proživljavanja svijeta. Deje su tamna svjetlost. Deje su još mnogo toga i vrlo je teško govoriti o tome što sve jesu. |
VjEšTiCe 1. diO
|
Dio Satanističkog Sestrinstva se prepoznaje pod službenim i stvarnim imenom Deje. One su suprotnost eskaliranog Satanističkog Bratstva. Kada bi ih htjeli prikazati općom simbolikom prikazali bi ih kao 999 nasuprot opće simbolike Bratstva koje se prikazuje kao 666. Jednostavna inverzija za koju mnogi i premnogi traže ključeve pošto shvaćaju inverziju, ali nemaju rješenja. Sada će to ovdje biti izloženo pred Vas. Naravno, radi se samo o općoj simbolici i Prvoj inverziji. No, već je i to nešto gdje padaju mnogi koji se danas predstavljaju ritualnim satanistima. Ne rugam se, ali je zaista vrlo malo ljudi izvan "Sablasnog" čulo za to ime. Oni vještiji u traganju, čak su i oni u većini slučajeva čuli samo lovačke rogove. Nemojte ovo shvaćati doslovno. Simbolizam neizrecivoga je radi nesavršenosti jezika uvijek zatvoren u dvostruke kutije. Uvjetno rečeno, jednako tom počelu i satanizam je uvijek zatvoren u više kutija. On je višeznačan. Nije da se sprdam, ali mnogo ljudi danas misleći da šire satanizam ne znaju da zapravo propovijedaju ambalažu u koji je on iz različitih razloga zapakiran. Moć uvida i razumijevanja nije dana svakome. Poglavito ne pomodarskim načinima promišljanja svijeta. Biti drugačiji, to može označavati gradove, kuće, ili drugačiji način života. To može biti označeno i kao Satanizam, ali to ne znači i da se radi o temeljnoj filozofiji iz koje je kadra proizaći mudrost na način spoznavanja unutrašnjih tajni. Jest, Satanizam ima svoje unutrašnje tajne, ali kao i kod ostalih bitnih stvari čovjeka, rijetki su ti koji ih uspiju percipirati na način da ih uspijevaju održati u svijesti dovoljno dugo da bi ih to promijenilo u tolikoj mjeri da bi se promijenio i svijet. Da bi sve postalo jedna velika čarolija u kojoj se nastavlja živjeti. Biti mag, postati i biti mag je ono što je unutrašnja težnja svake osobnosti koja teži Istini. Tko u tome uspije, stigao je na početak puta koji je samo njegov iako i drugi njime idu. Mag je najveći Veliki putnik. Tako je i sa Dejama. Zanimljiv put, iako na oko, putovanje na taj način izgleda zanimljivije od samog puta. Zato postoji veliki problem kako o njima nešto reći, a da se istovremeno ne uništi ljudima najzanimljivije, tajanstvenost. Tajanstvenost, koja je nevidljivi dio tog svijeta, a radi koje je velika većina ponajviše svemu tome privučena i zbog čega ih zanima taj svijet koji je u ovom slučaju već dio folklora. Biti dio nečeg nepoznatog, to je za mnoge veliki izazov, čak veći i od same eventualne svrhe. Zato i samo zato ima mnogo lažnih Deja. Ne može se odoljeti eksluzivitetu i/ili bisnisu. Lažne Deje se prepoznaju po reklami, jer se prave nikada ne reklamiraju. Naprotiv, gotovo da nema načina dobiti potvrdu da je netko Deja. Slijedeća još prozirnija stvar su "bussines Deje". Mislim da nema smisla govoriti o tome zašto je to tako. U svakom slučaju bussines Deje ne postoje. Tko su i što su zapravo Deje? Najbolje bi bilo da se u tu materiju krene sa jednostavnijim pučkim prikazima umjesto osvjetljavanja na način magičara. Tako će biti najlakše shvatiti, jer tko nije slušao o dobrim vilama i o onoj jednoj lošoj? O vješticama iz Starih šuma? No, nemojte se žalostiti i misliti da će to biti još jedno predavanje o magiji, odnosno satanizmu na granici dosade. Vrijeme je da ove stranice uđu u drugu fazu pravog i nepatvorenog Satanizma. Nije slučajno da se to događa kroz Sestrinstvo, zapravo, kroz priču o Dejama. Vrijeme je da se polako skinu maske u ovom nadasve okrutnom svijetu i da se pokaže Znanje u svoj svojoj punoći. Ovdje će biti taj početak stvarnog učenja o onome što laici nazivaju crnom magijom. Dolazi vrijeme da svi koji traže podatke o toj vrsti magije i te podatke dobiju. Ako je suditi prema njihovim pismima to je očekivana top-tema ovakvih stranica kao što su ove ovdje. Kada stado završi na klaonici, ostaje bez krzna, potomaka, ili bilo čega što proizvodi, zar se pastir pita da li je ispravno postupio? Sjetite se svih ljudskih klaonica kroz povijest. Navodno je u pitanju bio viši cilj, uglavnom ovaploćen u nečijem interesu, ali nikad u interesu stada ili njegovih pripadnika. Politički i vjerski pastiri uvijek imaju opravdanje za svoje postupke prema narodu kojem bi navodno trebali služiti. Himbom i lažima se pokušava sakriti neljudski element pastira. O čemu se tu zapravo radi? Radi se o nemilosrdnom svijetu obilježenom razbojničkim crtama u kojem nema milosti za nikoga. Pred vas će biti izložen sablasni svijet Crnih vještica i vještaca sa izuzetno ubitačnim arsenalom i molim vas, kada to kažem, shvatite me bukvalno. |
08.07.2006., subota
SuDnjI DaN
|
Hinduizam: Šiva je u južnoindijskim izvorima prikazan kao Gospodar plesa, dok je u sjeveroindijskim tekstovima Šiva neprijatelj plesa. Mudraci (koji su živjeli u Borovoj šumi i nisu razumjeli veličinu Šive koji je došao da ih pouči) naljutili su se na njega, stvorili malog demona, po čijoj glavi je Šiva počeo plesati i pri tome se svemir tresao i kovitlao u kaos. Mudraci se uplašiše i moliše Šivu da prestane s plesom, te on pristade odgoditi ples do Sudnjeg dana, kada će zaplesati ples sveopće smrti. Zoroastrizam: neprestana borba dobra i zla dovešće do pobjede zla, zavladat će Velika i strašna zmija, a najstrašnjije čudovište Dahak (Azi Dahaka) pobjeći će iz svog planinskog zatvora i pustošiti zemljom. Tada će djevica koja se kupa u jezeru i Zaratrustra (prorok) roditi konačnog spasioca Saoshyansa, koji će oživjeti sve umrle i okupiti sud za Posljednji sud. Demoni će žrtvovati posljednu životinju u tom obredu, a ljudi će primiti napitak besmrtnosti. Tada će svi ljudi zauvijek živjeti u skladu i savršenstvu s Ormuzdom. Islam: spominje se dan Posljednjeg suda. Kršćanstvo: postoji Sudnji dan Egipat: Sudnji dan individualan je za svakog umrlog i kada umre sudi mu se pred Ozirisom i ostalim bogovima. Skandinavija: kraj svijeta nagovijestit će tri zime rata, potom slijede tri strašno hladne zime, potresi, dolazi do borbe između bogova i sila zla, stradat će čak i Odin, zemlja će potonuti u more. Jednoga dana pojavit će se iz mora nova zemlja. Odinovi i Thorovi sinovi će preživjeti, doći će i Balder Prekrasni koji će se vratiti iz mrtvih, rodit će se nova ljudska bića (Lif i Lifthrasir), čiji će potomci naseliti svijet. Za Sudnji dan je predskazana obnova odabranog naroda. Ako su zaista poruke u Svetim knjigama date u usporedbama, ništa nas ne spriječava da na mjestima na kojima se u Knjigama spominje izraelski narod pretpostavimo prikrivenu poruku, i da usporedbom tekstova iz Svetih knjiga i poznate sudbine nekog drugog naroda - otkrijemo na koga se pretskazanja zaista odnose. Dosljedni ovom kriteriju moći ćete prepoznati da se u Svetim knjigama opisana sudbina izraelskog naroda do detalja podudara sa sudbinom bošnjačkog naroda. Mi stvarno imamo "izlazak" bošnjačkog naroda iz neke države (Jugoslavije) u kojoj je vjerovanje u Boga smatrano nepoželjnim. Imamo također, sprečavanje tog izlaska i veliki broj potvrda u događanjima vezanim za izlazak Bošnjaka iz Jugoslavije, koji se do detalja podudaraju sa opisom izlaska izraelskog naroda iz Egipta. Ja ću u svom tumačenju koristiti citate i iz Biblije i iz Kur'ana, jer smatram da je u njima zaista riječ Božja i da su čista istina. |
07.07.2006., petak
SotoNizAm u HrvaTSKoJ
|
Crkva na starom splitskom groblju osvanula je prekrivena crvenim grafitima koji veličaju Sotonu te pozivaju na progon kršćana - "Kill the christians", "Dark funeral", preokrenuti križ i pentagrami s tri šestice samo su neki od napisa i simbola koje su za sobom ostavili vandali - Fra Žarko Mula, župni vikar Meja: Tragovi blasfemije i crnog okultizma su očiti. Ne može se kazati da su to napravila djeca - Fra Filip Musa, gvardijan franjevačkog samostana na Obali: Split je, na žalost, poznat po sotonskim pokretima Čujte, to je jednostavno nevjerojatno, stravično. Radi se o očitim tragovima blasfemije i crnog okultizma, a vjerojatno su se tu odigravali i nekakvi obredi. Najviše mi je, međutim, čudna nevjerojatna preciznost kojom su ispisivane poruke na engleskom, latinskom i grčkom, pa se ne može kazati da su to napravila djeca, nego netko tko se vrlo dobro razumije u sotonizam i crnu magiju. Primjerice, pojavljuje se simbol kozoroga na jednom grobu, što je oznaka Sotone, koja nije baš svima poznata. Potom izraz Satyricon abyssos, u prijevodu: Kozorog (Sotona) vladar podzemlja. Za ovakve stvari se vani, a osobito u Americi, ide i na višegodišnju robiju jer je to čisti rasizam i veličanje vjerske netrpeljivosti, što je očito iz napisa "ubijte kršćane" — govori nam fra Žarko Mula, župni vikar Meja, koji je trinaest godina pastoralno djelovao u Americi te je dobro upoznat s djelovanjem okultista. On navodi kako i ostale riječi, primjerice mayhem, helvete, immortal, vikernes, pa čak i maja imaju veze s vještičjim i sotonskim obredima. Fra Žarko smatra kako je sotonistima ovo mjesto zanimljivo zbog groblja, crkve i mraka, a "dark funeral", što u doslovnom prijevodu znači tamni sprovod, kazuje kako se tu obavljaju i njihovi obredi. |
Magija
|
Doista, može se postaviti jako mnogo pitanja o postanku i prvim početcima magije. U samom nastanku ljudske vrste, odnosno iz jednog stoljeća u drugo, ljudi su otkrivali i spoznavali najrazličitije metode da bi pomogli sami sebi a i svojim najbližima. Naravno, sve te metode koje su tada radile određene ili predodređene osobe su se razliovale po psiho nivou čovjeka, odnosno iz koje epohe taj čovjek potječe. Stručnjaci i znanstvenici su vrlo često pronalazili potvrdu o magijskom radu na prastarim predmetima i stijenama. To još nije bilo neko formirano, izoblikovano pismo, ali kroz svoje slike dobro su prikazali najrazličitije magično – ritualne seanse. Ako samo pokušate zamisliti ljude iz tog perioda npr. 2000. godina prije Kristovog rođenja, kako su se oni mogli osjećati ? Ljudi su se osjećali nezaštićeno, usamljeno, jer je njihov život bio izuzetno težak, surov - vrebale su krvoločne životinje, nisu znali liječiti bolesti, nisu znali tumačiti vremenske nepogode. Tada je bilo previše nerješivih nepoznanica za jednog zemaljskog čovjeka. U to teško vrijeme od koga je tada čovjek mogao tražiti pomoć i zaštitu ? Brza pomoć u koju su se mogli uvjeriti da pomaže je stizala jedino iz njihove duhovne, spiritualne snage vjerovanja u nešto. Birane misli ( vizualizacija ), a kasnije i riječi upućivali su svojim zažtitnicima, odnosno BOGOVIMA. Okultne nauke i magija, stoljećima su djelovale iza očiju javnosti, radi progona crkve i nerazumijevanja okoline, ali iznad svega sa razlogom, pošto bi javno objavljivanje značilo degradaciju i nerazumijevanje tih svetih nauka, što se upravo dešava posljednjih trideset godina. Nekada je to bilo znanje privilegiranih, mnogi renesansni umjetnici, koji su svojim djelima povukli Svijet iz mračnog srednjeg vijeka i crkvene dogme, ali i veliki filozofi (Spinoza), bili su članovi i inicijanti tajnih okultnih organizacija. Tajna okultna društva (npr. masoni), bila su jezgra tadašnje intelektualne i duhovne elite, koja je na temeljnim idejama slobode, jednakosti i bratstva, izvela Francusku revoluciju, i uvela Svijet u demokratsko i naučno društvo. Sa druge strane, u narodnim masama srednjovjekovne Europe, postojali su razni kultovi vjerovanja u vračeve, čarobnjake, vještice, vjerovanja u njihove čarolije i vradžbine. Čaranje, vračanje, čitanje sudbine bilo je oduvijek popularno medju ljudima, svaki čovjek želi svjesno ili nesvjesno dotaknuti "vraga", barem jednom u životu. Ta znatiželja prema nadnaravnom i nevidljivom, data je u prirodi svakome ljudskom biču. To je arhetip. Sa treće strane, takvi kultovi i vjerovanja održali su se do danas, i ne samo to, već su posljednjih tridesetak godina postali vrlo popularni, upravo dok Svijet doživljava svoj tehnološki i naučni zenit, i želi sve matematički modelirati. Ta pojava je vrlo zanimljiva, sa višeg gledanja, i dokaz je da se nešto ozbiljno događa u planetarnim tokovima energija (promjena Aeona). Naglašavam!, crna magija, kako je prosječan čovjek percipira, tj. kakva je kolektivna slika o tom pojmu, nema nikakve veze sa istinskom magijom i svim okultnim naukama, čiji je smisao sasvim drukčiji i daleko dublji. O tome vidi osnove I, osnove II. Upravo zbog te krive slike, i radi mistificiranja nečega, što je obavijeno tajnama i nerazumijevanjem, riječ magija, i sve okultne nauke došle su na crni glas, došlo je do degradacije i krivog razumijevanja, pošto je u kolektivnoj svijesti čovjeka, usađena slika "vraga koga priziva čarobnjak ili vještica", iza čega se krije strah od samoga sebe, pošto svaki čovjek ima vraga u sebi, što je opčeznana uzrečica. To je dokaz više, koliko dogmatsko neznanje ograničava čovjeka u duhovnom napretku (naučni pogled na Svijet, postao je sa druge strane dogma 21 st., naglašavam, krajnje opasna dogma). Sa druge strane, neke istočne meditacione grupe nude "romantična" prosvjetljenja, ali skrivaju svoju pravu prirodu iza prekrasnih slika punih cvjetova i riječi "ljubavi", ali, meditacija je čista magija i evokacija! Magija je nauka o mudrosti, razumijevanje najdubljih zakona prirode i duha. Magija graniči sa religijom, filozofijom i mistikom, usko je povezana sa astrologijom, Kabbalom, biblijom, mitologijom, opčenitio, svim naukama. Za razliku od današnjeg filozofskog koncepta gledanja na Svijet, koji je ograničen u materijalnim okovima uma i tvrdih naučnih autoriteta (koji već graniče sa srednjovjekovnom crkvenom dogmom), sa druge strane, mistikom, gdje se čovjek prepušta prauzroku, i luta nebeskim sferama bez kontrole, prepušten idealima i emocijama; religije, gdje vjernik ne dira u nepoznato, već slijepo sluša čvrste naredbe viših autoriteta, magija je upravo metoda istraživanja duha, put u nevidljive dimenzije, upotrebom simbola, mantričkih formula, pokreta, koji čine u svojoj ukupnosti, magijski ritual. Vježbama magije se dostiže, razumijevanje mentalne i emocionalne energije, razvoj i kontrola duhovnih moči, transformacija energije i uspješna realizacija, bilo na "nebeskom" ili "zemaljskom planu". Ritualima magije, može se, primjerice, patnja transformirati u kreativnu, npr. intelektualnu energiju, ili seksualna energija sublimirati i transformirati u neki drugi vid energija. Magija je srodna Indijskoj Tantri i Kundalini Yogi. Sa druge strane, strpljivim vježbanjem magije, mogu se dostići magijske moči, koje se ipak previše mistificiraju. Drugim riječima, magija je praktična tj. iskustvena metoda spoznaje nevidljivog, tj. instrument spoznaje filozofije. Napomena! Okultne nauke slične su filozofiji. Dokaz tome je starogrčka filozofija iz koje izvore zapadna civilizacija. Temelji zapadne civilizacije, načina razmišljanja ljudi, govora, razumijevanja, kretanja i djelovanja je logika i matematika. Pitagora je dvadeset godina proveo u Egiptu, bio je inicijant Egipatskih misterija, istinske evokacija Atzilutha, što je šifrirano u Egipatskoj religiji. Filozofija i matematika Pitagore je Kabbalistička, duboko okultna. Aristotel je tvorac logike, načina kako funkcionira um. Današnja nauka, koja se voli hvaliti svojim dostignućima, npr. astro fizika, nije se previše odmakla od ta dva mudraca čovječanstva, koji su bili istinski Adepti magije. Ovaj primjer autor navodi, pošto je osjetio "bijes Atzilutha na čovjeka", koji se ponaša doslovce, poput urbanog barbarina koji gazi svetinje drevnih bogova! Sa treće strane, pojam magijskog rituala se previše mistificira. Mistificira se nešto što je nepoznato, nepoznato izaziva strah, strah je mehanizam prirode koji svaki čovjek nosi u podsvijesti. Ukoliko čovjek dira u nepoznato, sudbinu, prauzroku, nadnaravno, strah se pojačava, naročito ukoliko se dodirnu moči duha. Da bi netko postao Mag, ili Čarobnjak, potrebne su godine strpljivog rada, napornih i krajnje dosadnih vježbi disanja, ponavljanja riječi, vizualizacija, pokreta, kontrole tijela, crtanja sigila, Enohijanskih tabela, alfabeta, traženja formula i dr. Magijske vježbe su sveobuhvatne, filozofske, mistične, religijske, matematičke, dok se "spektakularne čarolije", događaju rijetko, ili gotovo nikada. |
SpiRiTiZaM
|
Preporučam da se na sebi ima nešto crveno jer ta boja štiti od zlih utjecaja. Dozivanje neće uspjeti ako je u grupi netko tko ne vjeruje u to, a najbolji znak je gašenje svijeća prije početka. Potrebno je razmisliti čiji duh treba zvati i zatim osmisliti čarobnu formulu. 5 svijeća je na vrhovima pentagrama i 1 je u sredini, a iznad središnje svijeće je visak tj. igla. Znakovi prisustva duha su neobične sjene, neobično gorenje svijeća, uznemiravanje igle, čudni zvukovi, puhanje vjetra u zatvorenom prostoru ili gašenje središnje svijeće. Ako se prvo ugase svijeće na vrhovima pentagrama, duh je uplašen i odlazi! Vojnik Nolan u jednoj seansi prizivanja duhova, ovako je objašnjavao » Čini mi se kao da sam se probudio iz nekog sna, možda malo dužeg sna. Vrlo čudno, ali nisam se više osjećao bolestan. Taj nadasve neobičan osjećaj da me ništa ne boli u trenutku me oduševio, jer poslije tolike neljudske patnje, tolikih bolova u cijelom tijelu, nisam mogao vjerovati da je to doista stvarno. U isto vrijeme kroz cijelo moje biće provlačila se neka čudna slutnja, neki čudan strah. Sasvim neočekivano na jednoj poljskoj ležaljci ugledao sam svoje mrtvo, beživotno tijelo. Zurio sam u njega. Prvo što sam pomislio - ovo je neki fenomen ! Što se to meni događa? Tu, pored mene stajala su još tri vojnika koji su nedavno bili ubijeni. Oni su me srdačno pozdravljali govoreći – dobro nam došao u svijet duhova. U momentu sam osjetio snažne, nasilne osjećaje, te povikao - nisam ja MRTAV !!! Jedan od tih vojnika odgovorio mi je da sam sada živ više nego prije. Svijet duhova u tom trenutku je bilo moje boravište. Da bi me u to uvjerio jedan od vojnika rekao mi je da samo promatram dolje na poljskoj ležaljci moje beživotno tijelo. Doista, moje beživotno - ohlađeno, zaleđeno tijelo još je uvijek dolje ležalo. Nedugo nakon toga dva nepoznata čovjeka moje nekadašnje tijelo odgurali su i bacili u već iskopanu rupu. Što sam mogao tada napraviti, baš ništa. Ja sam tada bio jedina zainteresirana osoba koja je pratila moj pogreb ». OUIJA je tehnika gdje drvenasta, trokutasta naprava sa rolinima ( pomični kotačići ) donosi poruke sa onog svijeta. Na tu spravicu stavi se jedna ruka. Ta spravica i ruka vođeni su nekom neobjašnjivom, misterioznom silom, te svojim pomicanjem i dodirom s vrhom drvene naprave određuje pojedina slova abecede i brojeve. Na taj vrlo jednostavan način stvaraju se kompletne riječi i rečenice. To su poruke. Kod plankete na drvenu napravu stavi se olovka koja piše po već pripremljenom papiru ( automatsko pisanje ). I naravno, treća tehnika je papir, a tu se koristi čaša okrenuta naopačke. Svatko od prisutnih stavi po jedan prst na čašu i uz prizivanje određenog duha čaša počinje sama da se kreće do slova i brojeva koji su stavljeni u široki krug. U tom magičnom krugu trebaju biti ispisane riječi - DA i NE. U prostoriji uvijek mora biti neparan broj prisutnih. U lagano zatamljenom ambijentu kada se završava seansa, duha se mora obavezno sa zahvaljnošću ljubazno pozdraviti. Sa ovim mističnim stvarima bolje se ne igrati. Mora se točno znati redosljed u seansi jer u protivnom možete snositi i neke čudne posljedice. Vjerovanje u mogucnost komunikacije s dusama mrtvih je drevno, a prakticiralo se u Perziji, Grckoj, Kaldeji, Kini i Egiptu. Zaista se cini da je spiritizam bio prakticiran, u jednom ili drugom obliku, od strane ljudi koje su dobrano dijelili prostor, vrijeme i kulturu. Medjutim, moderna faza spiritizma datira od 1848. godine iz iskustava obitelji Fox u Hvdesvilleu, a kasnije u Rochesteru, drzava New York. Neobjašnjiva "kuckanja" u kuci, micanje namjestaja kao uz pomoc nevidljivih ruku i zvukovi koji su postali tako nezgodni da je i spavanje bilo nemoguce. Uvjerene kako kucanje dolazi od duhova umrlih koji s njima zele stupiti u kontakt, dvije Foxove kceri, Catherine i Margaret, pronasle su kod tih signala i postavljale pitanja "duhu" koji je odgovarao kuckanjima. Njih smatraju prvim "medijima" modernih vremena. Spiritizam je nauka t.j. istrazivanje da li zaista postoji "zivot" poslije zivota. Spiritizam je jedini nacin da stupimo u kontakt sa umrlima koji se sada nalaze u drugoj dimenziji. Vjerujem da ce se neki od Vas naci u ovim redovima da su bez razmisljanja prizivali "duhove" nemajuci bas nikakvog iskustva. Sam ritual prizivanja mrtvih moze biti iznimno opasan, jer Vam se mogu javiti zle duse, a ne oni koje ste ocekivali. Manifestacije (fenomeni) - Fenomeni vezani uz spiritizam mogu se podijeliti na fizicke i psihicke. Fizicki fenomeni ukljucuju: 1. Pojavu neobicnih kuckanja i drugih zvukova; 2. Telekineza - micanje, podizanje ili premjestanje objekata (stolova, stolica) bez dodirivanja ili s dodirivanjem koje je nedostatno da objasni micanje; 3. Aporti - pojavljivanje ili nestanak objekata, ponekad kroz zatvorena vrata; 4. Otisci napravljeni na parafinu ili slicnim supstancijama; 5. Svijetlece pojave - zracenje svjetla od medija ili iskri ili maglovitih formi (ekto-plazme); 6. Levitacija objekata ili samog medija; 7. Materijalizacija ili pojava duha u vidljivom ljudskom obliku; 8. Duhovna fotografija u kojoj se obiljezje ili oblici preminulih osoba pojavljuju duz ploce nalik na zivo fotografirani subjekt. Psihicki fenomeni su oni koji izrazavaju ideje ili sadrze poruke: 1. Kuckanje po stolu kao odgovor na pitanje; 2. Automatsko pisanje; pisanje po ploci; 3. Govor u transu; 4. Vidovnjastvo; 5. Opisi duhovnog svijeta; 6. Komuniciranja s pokojnicima. Ako budete upraznjavali spiritisticke seanse, po gornjim i nize navedenim pojavnostima znati cete da li vam se je javio duh kojeg ste zvali: 1. Pokretanje teskih predmeta dodirom (ali bez upotrebe mehanickih sila) 2. Udarci i drugi zvuci iste prirode 3. Promjena tezine tijela 4. Kretanje teskih predmeta na odredjene udaljenosti od medija 5. Lebdenje stolica i stolova u zraku (bez dodirivanja) 6. Podizanje ljudskih tijela 7. Kretanje razlicitih sitnijih predmeta bez kontakata. 8. Svijetlece pojave 9. Pojave ruku koje istovremeno svjetlucaju (i onih koje su vidljive i na obicnoj svjetlosti). 10. Direktan rukopis, ali ne pripada Vama 11. Razni oblici i prikaze svjetlecih pojava 12. Posebni slucajevi koji mogu ukazivati na djelovanje neke vanjske inteligencije 13. Razlicite pojave kombiniranog karaktera, sudionika, spiritistickog rituala |
EgZoRCisTi I SoToNa
|
Sveti Otac prošlog je tjedna neplanirano izveo cin egzorcizma nad 19-godišnjom djevojkom koja je za audijencije u Vatikanu pocela izvikivati uvrede glasom dubokim kao iz bunara Unatoc velikom trudu Pape i njegova glavnog borca protiv vraga, fra Gabrielea Amortha, djevojka je i dalje ostala opsjednuta. Sotonin se glas "prezirno iz nje smijao" Papinim neuspješnim pokušajima da ga otjera. "Vrag je stigao u Vatikan", objavio je talijanski list Il Messaggero u clanku u kojem se opisuje dogadaj. Amorth je izjavio da je to Papi treci cin egzorcizma u njegove 22 godine u Vatikanu. Iako su osobe opsjednute davlom možda vec i ranije dolazile u Vatikan, stoji u clanku, prošlotjedni je dogadaj bio doista spektakularan jer je sotona jasno pokazao svoju snagu. Do incidenta je došlo u srijedu, kad je za audijencije na pretrpanom Trgu sv. Petra djevojka iz Monze pocela urlati neprirodno dubokim glasom, kao u napadu bijesa. Kad su je stražari pokušali obuzdati, djevojka im se otela natprirodnom snagom. Intervenirao je biskup Gianni Danzi, glavni tajnik Vatikana, i htio je smiriti pokazujuci joj raspelo. Ali djevojka ga je pocela vrijedati, izgovarati nepovezane recenice i govoriti nepoznatim jezicima. Biskup Danzi o dogadaju je izvijestio Papina osobnog tajnika, msg. Stanislava Dziwisza, koji je o tome obavijestio Papu. Ivan Pavao II. dovezao se na Trg u papamobilu te porazgovorao s djevojkom, egzorcirao je i ostao s njom još pola sata. Pomolio se za nju i obecao joj da ce sutra odslužiti misu "za njezino potpuno oslobodenje". No, Papina je intervencija imala samo privremeni djelovanje na djevojku koja je navodno opsjednuta od svoje 12 godine kad ju je netko ukleo da napakosti njenim roditeljma. Oni su je i doveli u Vatikan u nadi da ce joj pomoci Papin blagoslov. Fra Amorth tvrdi da Vatikan pokušava zataškati cijeli dogadaj. - Osobno sam dan ranije s fra Giancarlom Gramolazzom izveo cin egzorcizma nad tom djevojkom koja je cista i dobra duša. Strašno je kako je sotona opsjeda - izjavio je Amorth. Kada Crkva javno i mjerodavno, u ime Isusa Krista traži da neka osoba ili predmet budu zaštićeni od opsjednuća Zloga i oslobođeni njegove vlasti govori se o otklinjanju (egzorcizmu) (Katekizam Katoličke Crkve). Egzorcizam smjera izgonu zloduha ili oslobađanju utjecaja zloduha i to duhovnom vlašću koju je Isus povjerio svojoj Crkvi. Prije nego se stvarno pristupi egzorcizmu treba provjeriti je li doista riječ o opsjednuću ili se radi o bolesti koju treba prepustiti medicini. Prema katoličkoj nauci egzorcizam može vršiti samo svećenik koji je dobio posebno odobrenje od mjesnog biskupa, a ima za cilj osloboditi opsjednutoga. Egzorcista treba biti čovjek duboke vjere, odlikovati se pobožnošću, znanjem, razboritošću i neporočnošću života (Kanon 1772). I kao što je opsjednuće krajnji oblik djelovanja sotone, tako je egzorcizam krajnji oblik djelovanja u ime Božje, jer je egzorcizam javna molitva Crkve, učinjena s autoritetom Crkve, jer ju čini svećenik kojeg je imenovao biskup. Za vrijeme vršenja egzorcizma potrebno je stalno moliti kako bi se dogodila Božja pobjeda i prisjetilo se vjernike da je njihov cilj trojedini Bog, a ne idoli i da je sva sotonina moć podvrgnuta Kristovoj vlasti. Egzorcisti prije samog čina otklanjanja moraju stupiti u kontakt s demonima – moraju znati broj demona u osobi, njihova imena i razlog ulaska u čovjeka, moraju saznati vrijeme njihova izlaska iz čovjeka. Tada, ako je više demona u osobi treba svakoga istjerati posebno, što može produžiti vrijeme egzorcizma u kojima se mogu zbivati strašni prizori puni mračnih neugodnosti. Zato je potrebna čvrsta vjera egzorciste, jer ako je nema znalo se dogoditi da demoni napadnu tu osobu jer nije bio dovoljno osposobljen za vršenje te službe. Po svjedočanstvima, demoni u takvim trenucima recitiraju Sv. pismo na stranim jezicima, osobe urliču i nekoliko ih osoba ne može zadržati da se ne opiru i budu mirni, a demoni progovaraju dubokim, zastrašujućim glasom. Donosim jedan primjer iz Amerike po svjedočanstvu pastora koji je izvršio egzorcizam. Taj pastor Prince je za vrijeme propovijedi osjetio snažnu prisutnost Duha Svetoga, a pijanistica, za koju se kasnije doznali da u braku vodi perverzan život, počela je otegnuto zavijati, dizati ruke u zrak i pala je kao mrtva na zemlju. Prince je pozvao demona da mu otkrije svoje ime, a on je rekao da se zove Laž. Nakon duge bitke demon je izašao, žena je hroptala, ispao joj je jezik iz usta, boja njezine kože poprimila je plavičasti ton i ona se bacakala. Ali u njoj je ostao još jedan demon i nju je kasnije spopao napad bjesnila. Trgala je odjeću s tijela i pokušala razodjenuti prisutne ljude. Ljudi su je čvrsto držali i vezali konopcima, ali ona je sve to nadvladala. Nakon dvosatne borbe demon je izišao, a ona je zahvaljivala Bogu za oslobođenje. Egzorcizam je prije svega molitva za nekoga, a ne magični čin svećenika koji želi zadiviti zajednicu i napraviti spektakl. Obred koji se vrši samo nad krštenom osobom započinje znamenovanjem križem, škropljenjem blagoslovljenom vodom – to su elementi krštenja koji je prvi egzorcizam koji se vrši nad čovjekom da bi se kao novom članu Crkve od njega odmaknulo djelovanje sotone. Nakon toga slijedi litanijska molitva kojom se zazivaju sveci, mole se psalmi, evanđelje. Moli se također i vjerovanje ili Obnova krsnih obećanja i "Očenaš". Na opsjednutoga se polažu ruke što je još od vremena prve Crkve simbol za silazak Duha Svetoga. Egzorcist se u imperativu obraća zapovjednim tonom zloduhu najčešće riječima: "U ime Isus Krista izlazi iz ove osobe". Taj zapovjedni ton i rečenica oslonjeni su na iscjeliteljsku Božju snagu. Razlog je u tome što egzorcist u prvom redu ne zapovijeda sotoni da odstupi, već je srž u dolasku Duha Svetoga. Krist je taj koji izgoni po služenju Crkve i po zaređenim ovlaštenim službenicima. Još jednom treba napomenuti kako treba biti jako oprezan jer pravih opsjednuća ima zapravo jako malo i treba najprije proučiti medicinske i psihološke fenomene te «opsjednute osobe» i tek onda kada znanost više ne može dati odgovor pristupiti egzorcizmu. |
SoToNiZaM
|
Poznat je po razlicitim imenima od kojih su najpoznatija Sotona, Lucifer, Iblis, Belijal, Belzebul i Belzebub . Mefisto ili Mefistofeles je njegov najcesci literarni naziv. Dvije vazne niti upletene su u zapadno vjerovanje u Đavola. To su - njegova uloga i njegove moci. Monoteisticke religije (zaratustrizam, judeizam, hriscanstvo i islam) podrzavaju tradicionalno vjerovanje o ponosnom andelu, Luciferu, koji je zbog neposluha i prkosa vrhovnoj moci Boga, izbacen iz Nebeskog kraljevstva i otjeran u Pakao. Na kraju vremena bit ce osuden na vjecnu vataru Pakla, ali za sada jos uvijek ima znatnu moc na Zemlji. Gospodar zla U ovom tradicionalnom vjerovanju, on se konstantno bori kako bi covjeka odvukao sa staze spasenja i vjecnog zivota na staze grijeha, smrti i unistenja. On se moze da pojavi kao zmija ili kao zena ili (u slucaju Fausta ili na drugim mjestima) kao elegantan gospodin bjelosvjetskih manira. Milton ga u "Izgubljenom raju" opisuje kao lik koji u sebi sadrzi andeosku ljepotu i plemenitost drzanja. Pojam ?avola kao boga zla vjerovatno se pojavio u periodu izmedu sestog i cetvrtog stoljeca prije nove ere, kada su Jevreji dosli pod uticaj Zoratustranaca. Kada je pocela da se uspostavlja ideja o jednom bozanstvu - svemocnom i aposolutnom dobru - osjetila se potreba, da bi se objasnilo postojanje zla, da se vjeruje i u bice koje predstavlja - apsolutno zlo. Vidi se da u svojoj nedokucivoj mudrosti Bog za sada tolerise ovaj arhitip, ali je osuden na krajnji poraz i unistenje. U apokalipticnom periodu judeizma, koji pocinje negdje oko 100 godina prije Krista i traje do 70 godina poslije Krista, sa padom Templa, Sotona postaje veoma izrazen u jevrejskoj misli. Poslije pada Templa, istakla se sekta farizeja, koji su vjerovali da je Templ bio centar vjere. Bili su veoma moralni i eticni, i osnivaci su rabinske i talmudske tradicije, koja dominira modernim judeizmom. Farizeji gotovo da nisu pridavali nikakvu vaznost Sotoni. U Starom zavjetu, Sotona nije protivnik Boga, nego nemilosrdan tuzitelj Nebeskog suda, koji tjera Boga da bez milosti kazni gresno covjecanstvo. U postbiblijskom judeizmu i krscanstvu Sotona postaje Princ zla, ali njegova ranija uloga moze objasniti zasto on, iako otjelotvorenje svih grijeha, u Paklu nadgleda kazne gresnika. U Knjizi o Jovu, Sotona raspravlja sa Bogom o odnosu prema Jovu, a u prva dva stoljeca nove ere zabiljezene su cak tendencije da se od Sotone nacini vazna bozanska licnost. Vrijeme inkvizicije Mnogi smatraju da su dvije glavne cinjenice razlikovali templare od drugih srednjovjekovnih redova: odanost borbi i savrsena tajnost o unutrasnjoj strukturi i funkcioniranju reda. Sve do 14. stoljeca imali su skromne vojne funkcije, ali su zato bili mocni bankari i vjesti trgovci. Specijalizirali su se za transfer novca s jednog na drugo mjesto. To ih je ucinilo neobicno vaznim u historiji bankarstva i financija. Niko danas sa sigurnoscu ne moze tvrditi da li su templari potpisali Ugovor sa ?avolom, ali je francuski kralj Philipe IV, u 14. stoljecu, odlucio da povede istragu o njima. Historicari smatraju da je francuski kralj htio da ih unisti kako bi se dokopao njihovog bogatstva i napunio kraljevsku riznicu. U toku, istrage, posto su templari podvrgnuti teskim mucenjima, inkvizitori su uspjeli da iz njih izvuku priznanja koja su, izgleda, ukazivala na bavljenje Sataninim kultom i homoseksualnoscu Postojala je optuzba (a i priznanja!) da su se templari molili zlom Bafometu, koji je opisan kao punjena ljudska glava ili glava koze, te da su obozavali ?avola u oblicju crne macke. Bafomet je, duhovno bice s kozjom glavom, vidan i u modernom sotonistickim ritualima i ponekad se smatra zastitnim simbolom sotonizma! U srednjovjekovnoj umjetnosti i literaturi (na primjer, u Danteovom "Paklu"), ?avo i njegovi pomocnici demoni opisani su ili naslikani kao figure uzasavajuce ruznoce i samo su djelimicno ljudi. Ove sablasne slike trebale su da daju predodzbu ruznoce grijeha i uplase muskarce i zene kako ne bi svjesno zgrijesili (iako su, moglo bi se reci, i rezultat izvjesnog perverznog uzivanja likovnih umjetnika i pisaca). Tamo gdje je ?avo naslikan kao polucovjek, sa rogovima i kozjim nogama, takva slika moze da predstavlja jos jednu nit u ovoj kreaciji - opstanak narodnog sjecanja na preistorijska paganska bozanstva. Imena ?avola i njegovih demona (Belzebul, Asmodeus, Astarot i Beherit, na primjer) izvjesno su imena paganskih bozanstava koje su Jevreji prihvatili a onda odbacili kako se razvijao njihov monoteizam Oblici Sotonizma Moderno krscansko vjerovanje nastoji da odbaci neprijatne slike srednjeg vijeka, zajedno sa materijalnom prirodom kaznjavanja u Paklu. Ali, opstaje ideja o zivom principu zla, bez obzira na to kako se zove. Konacno, i ortodoksni i neortodoksni krscanski svecenici jos uvijek praktikuju egzorcizam, istjerivanje demona iz opsjednutih ljudi! Za njih je postojanje ?avola i zlih duhovnih bica, koji permanentno napadaju ljude, neupitna cinjenica, kao sto su neupitne cinjenice dan ili noc! Obozavanje ?avola ili sotonizam ima nekoliko oblika, koja se medusobno ne mogu uvijek precizno razluciti. S jedne strane, postoji stara teofizicka tradicija da je takozvani davo Jedan Pravi Bog cije je mjesto uzurpirao Bog kojeg stuju jevreji, krscani i muslimani. Zatim postoji davolje obozavanje vjestica, koje ima korijene u vjerovanju siromasnih i ubogih da im je ?avo ponudio pomoc i zadovoljstvo koji su im uskraceni u ovom zivotu, to jest pomoc i zadovoljstvo koja im je uskratio Bog u koga vjeruju krscani, jevreji i muslimani. Konacno, postoji satanizam kao pravi, perverzno-intelektualni kult, koji svjesno i namjerno, odbacuje krscanskog Boga i krscanske vrline i oplemenjuje zlo u ritualima koji skrnave rituale krscanstva (na primjer, kada je Alister Kroli zabu krastacu nazvao Isusom Kristom i razapeo je na krst). |
06.07.2006., četvrtak
POST SAMO ZA KOMUNISTE |