Za crnu misu, mada predstavlja osnovni sotonisticki obred, ipak postoji vjerovanje da podrijeklo i price o njoj potjecu iskljucivo iz literature i legendi, ciji se korijeni mogu naci u srednjem vijeku kad su ljudi poceli kombinirati krcanske rituale s magijskim. Prema nekim izvorima, danas poznati oblik crne mise razvio se tek negdje pocetkom 17 stoljeca s progonima vjestica.
Ponekad sotonisticki svecenik stavlja hostiju u vaginu zene s kojom ce imati spolni odos tokom mise, ili je odnos analan. Rijeci molitve se citaju naopacke, od kraja prema pocetku. Svrha crne mise je svetkovina zla i obicno za cilj ima bacanje uroka u proklinjanje, kao i oslobadjanje tzv. energije nakon spolnih odnosa.
Termin “crna misa” prvi put se spominje u Engleskoj 1896, mada je posve sigurno da su se takve crne mise odrzavale i ranije, tokom sedamnaestog stoljeca. Najvjerovatnije su zaceci crne mise nastali kad su carobnjaci i magi poceli koristiti neke dijelove krscanskih rituala da bi ih iskoristili za vlastitu magiju, a kako su u nekim slucajevim ciljevi bili zli, doslo je do perverznog okretanja katolickih rituala. Ali ipak, crna misa, kao svetkovina Sotone i Antikrista, novijeg je doba. Najvjerovatnije su se odrzavale na francuskom dvoru i na okupljanjima engleskog Hellfire kluba, te na ruskom dvoru, a malo je vjerovatno da su templarskog porjekla. Crne mise bile su dio religijske prakse Sotonisticke crkve Antona Szandora LaVeya u Los Angelesu, a sluzile su ne kao parodija krscanskog boga, jer LaVey nije u njega vjerovao, nego kao svetkovina slavljenje Sotone. Medjutim, i u ovoj organizaciji crne mise vrlo brzo su odbacene, jer su okarakterizirane kao zastarjeli oblik stovanja.
Post je objavljen 27.07.2006. u 00:02 sati.