Poznat je po razlicitim imenima od kojih su najpoznatija Sotona, Lucifer, Iblis, Belijal, Belzebul i Belzebub . Mefisto ili Mefistofeles je njegov najcesci literarni naziv.
Dvije vazne niti upletene su u zapadno vjerovanje u Šavola. To su - njegova uloga i njegove moci. Monoteisticke religije (zaratustrizam, judeizam, hriscanstvo i islam) podrzavaju tradicionalno vjerovanje o ponosnom andelu, Luciferu, koji je zbog neposluha i prkosa vrhovnoj moci Boga, izbacen iz Nebeskog kraljevstva i otjeran u Pakao. Na kraju vremena bit ce osuden na vjecnu vataru Pakla, ali za sada jos uvijek ima znatnu moc na Zemlji.
Gospodar zla
U ovom tradicionalnom vjerovanju, on se konstantno bori kako bi covjeka odvukao sa staze spasenja i vjecnog zivota na staze grijeha, smrti i unistenja. On se moze da pojavi kao zmija ili kao zena ili (u slucaju Fausta ili na drugim mjestima) kao elegantan gospodin bjelosvjetskih manira. Milton ga u "Izgubljenom raju" opisuje kao lik koji u sebi sadrzi andeosku ljepotu i plemenitost drzanja.
Pojam ?avola kao boga zla vjerovatno se pojavio u periodu izmedu sestog i cetvrtog stoljeca prije nove ere, kada su Jevreji dosli pod uticaj Zoratustranaca. Kada je pocela da se uspostavlja ideja o jednom bozanstvu - svemocnom i aposolutnom dobru - osjetila se potreba, da bi se objasnilo postojanje zla, da se vjeruje i u bice koje predstavlja - apsolutno zlo. Vidi se da u svojoj nedokucivoj mudrosti Bog za sada tolerise ovaj arhitip, ali je osuden na krajnji poraz i unistenje.
U apokalipticnom periodu judeizma, koji pocinje negdje oko 100 godina prije Krista i traje do 70 godina poslije Krista, sa padom Templa, Sotona postaje veoma izrazen u jevrejskoj misli. Poslije pada Templa, istakla se sekta farizeja, koji su vjerovali da je Templ bio centar vjere. Bili su veoma moralni i eticni, i osnivaci su rabinske i talmudske tradicije, koja dominira modernim judeizmom. Farizeji gotovo da nisu pridavali nikakvu vaznost Sotoni.
U Starom zavjetu, Sotona nije protivnik Boga, nego nemilosrdan tuzitelj Nebeskog suda, koji tjera Boga da bez milosti kazni gresno covjecanstvo. U postbiblijskom judeizmu i krscanstvu Sotona postaje Princ zla, ali njegova ranija uloga moze objasniti zasto on, iako otjelotvorenje svih grijeha, u Paklu nadgleda kazne gresnika.
U Knjizi o Jovu, Sotona raspravlja sa Bogom o odnosu prema Jovu, a u prva dva stoljeca nove ere zabiljezene su cak tendencije da se od Sotone nacini vazna bozanska licnost.
Vrijeme inkvizicije
Mnogi smatraju da su dvije glavne cinjenice razlikovali templare od drugih srednjovjekovnih redova: odanost borbi i savrsena tajnost o unutrasnjoj strukturi i funkcioniranju reda. Sve do 14. stoljeca imali su skromne vojne funkcije, ali su zato bili mocni bankari i vjesti trgovci. Specijalizirali su se za transfer novca s jednog na drugo mjesto. To ih je ucinilo neobicno vaznim u historiji bankarstva i financija.
Niko danas sa sigurnoscu ne moze tvrditi da li su templari potpisali Ugovor sa ?avolom, ali je francuski kralj Philipe IV, u 14. stoljecu, odlucio da povede istragu o njima. Historicari smatraju da je francuski kralj htio da ih unisti kako bi se dokopao njihovog bogatstva i napunio kraljevsku riznicu. U toku, istrage, posto su templari podvrgnuti teskim mucenjima, inkvizitori su uspjeli da iz njih izvuku priznanja koja su, izgleda, ukazivala na bavljenje Sataninim kultom i homoseksualnoscu
Postojala je optuzba (a i priznanja!) da su se templari molili zlom Bafometu, koji je opisan kao punjena ljudska glava ili glava koze, te da su obozavali ?avola u oblicju crne macke. Bafomet je, duhovno bice s kozjom glavom, vidan i u modernom sotonistickim ritualima i ponekad se smatra zastitnim simbolom sotonizma!
U srednjovjekovnoj umjetnosti i literaturi (na primjer, u Danteovom "Paklu"), ?avo i njegovi pomocnici demoni opisani su ili naslikani kao figure uzasavajuce ruznoce i samo su djelimicno ljudi. Ove sablasne slike trebale su da daju predodzbu ruznoce grijeha i uplase muskarce i zene kako ne bi svjesno zgrijesili (iako su, moglo bi se reci, i rezultat izvjesnog perverznog uzivanja likovnih umjetnika i pisaca).
Tamo gdje je ?avo naslikan kao polucovjek, sa rogovima i kozjim nogama, takva slika moze da predstavlja jos jednu nit u ovoj kreaciji - opstanak narodnog sjecanja na preistorijska paganska bozanstva. Imena ?avola i njegovih demona (Belzebul, Asmodeus, Astarot i Beherit, na primjer) izvjesno su imena paganskih bozanstava koje su Jevreji prihvatili a onda odbacili kako se razvijao njihov monoteizam
Oblici Sotonizma
Moderno krscansko vjerovanje nastoji da odbaci neprijatne slike srednjeg vijeka, zajedno sa materijalnom prirodom kaznjavanja u Paklu. Ali, opstaje ideja o zivom principu zla, bez obzira na to kako se zove. Konacno, i ortodoksni i neortodoksni krscanski svecenici jos uvijek praktikuju egzorcizam, istjerivanje demona iz opsjednutih ljudi! Za njih je postojanje ?avola i zlih duhovnih bica, koji permanentno napadaju ljude, neupitna cinjenica, kao sto su neupitne cinjenice dan ili noc!
Obozavanje ?avola ili sotonizam ima nekoliko oblika, koja se medusobno ne mogu uvijek precizno razluciti. S jedne strane, postoji stara teofizicka tradicija da je takozvani davo Jedan Pravi Bog cije je mjesto uzurpirao Bog kojeg stuju jevreji, krscani i muslimani. Zatim postoji davolje obozavanje vjestica, koje ima korijene u vjerovanju siromasnih i ubogih da im je ?avo ponudio pomoc i zadovoljstvo koji su im uskraceni u ovom zivotu, to jest pomoc i zadovoljstvo koja im je uskratio Bog u koga vjeruju krscani, jevreji i muslimani.
Konacno, postoji satanizam kao pravi, perverzno-intelektualni kult, koji svjesno i namjerno, odbacuje krscanskog Boga i krscanske vrline i oplemenjuje zlo u ritualima koji skrnave rituale krscanstva (na primjer, kada je Alister Kroli zabu krastacu nazvao Isusom Kristom i razapeo je na krst).
Post je objavljen 07.07.2006. u 11:01 sati.