FUCK THE POLICE AND GOVERNMENTS
07.07.2006., petak
Magija
|
Doista, može se postaviti jako mnogo pitanja o postanku i prvim početcima magije. U samom nastanku ljudske vrste, odnosno iz jednog stoljeća u drugo, ljudi su otkrivali i spoznavali najrazličitije metode da bi pomogli sami sebi a i svojim najbližima. Naravno, sve te metode koje su tada radile određene ili predodređene osobe su se razliovale po psiho nivou čovjeka, odnosno iz koje epohe taj čovjek potječe. Stručnjaci i znanstvenici su vrlo često pronalazili potvrdu o magijskom radu na prastarim predmetima i stijenama. To još nije bilo neko formirano, izoblikovano pismo, ali kroz svoje slike dobro su prikazali najrazličitije magično – ritualne seanse. Ako samo pokušate zamisliti ljude iz tog perioda npr. 2000. godina prije Kristovog rođenja, kako su se oni mogli osjećati ? Ljudi su se osjećali nezaštićeno, usamljeno, jer je njihov život bio izuzetno težak, surov - vrebale su krvoločne životinje, nisu znali liječiti bolesti, nisu znali tumačiti vremenske nepogode. Tada je bilo previše nerješivih nepoznanica za jednog zemaljskog čovjeka. U to teško vrijeme od koga je tada čovjek mogao tražiti pomoć i zaštitu ? Brza pomoć u koju su se mogli uvjeriti da pomaže je stizala jedino iz njihove duhovne, spiritualne snage vjerovanja u nešto. Birane misli ( vizualizacija ), a kasnije i riječi upućivali su svojim zažtitnicima, odnosno BOGOVIMA. Okultne nauke i magija, stoljećima su djelovale iza očiju javnosti, radi progona crkve i nerazumijevanja okoline, ali iznad svega sa razlogom, pošto bi javno objavljivanje značilo degradaciju i nerazumijevanje tih svetih nauka, što se upravo dešava posljednjih trideset godina. Nekada je to bilo znanje privilegiranih, mnogi renesansni umjetnici, koji su svojim djelima povukli Svijet iz mračnog srednjeg vijeka i crkvene dogme, ali i veliki filozofi (Spinoza), bili su članovi i inicijanti tajnih okultnih organizacija. Tajna okultna društva (npr. masoni), bila su jezgra tadašnje intelektualne i duhovne elite, koja je na temeljnim idejama slobode, jednakosti i bratstva, izvela Francusku revoluciju, i uvela Svijet u demokratsko i naučno društvo. Sa druge strane, u narodnim masama srednjovjekovne Europe, postojali su razni kultovi vjerovanja u vračeve, čarobnjake, vještice, vjerovanja u njihove čarolije i vradžbine. Čaranje, vračanje, čitanje sudbine bilo je oduvijek popularno medju ljudima, svaki čovjek želi svjesno ili nesvjesno dotaknuti "vraga", barem jednom u životu. Ta znatiželja prema nadnaravnom i nevidljivom, data je u prirodi svakome ljudskom biču. To je arhetip. Sa treće strane, takvi kultovi i vjerovanja održali su se do danas, i ne samo to, već su posljednjih tridesetak godina postali vrlo popularni, upravo dok Svijet doživljava svoj tehnološki i naučni zenit, i želi sve matematički modelirati. Ta pojava je vrlo zanimljiva, sa višeg gledanja, i dokaz je da se nešto ozbiljno događa u planetarnim tokovima energija (promjena Aeona). Naglašavam!, crna magija, kako je prosječan čovjek percipira, tj. kakva je kolektivna slika o tom pojmu, nema nikakve veze sa istinskom magijom i svim okultnim naukama, čiji je smisao sasvim drukčiji i daleko dublji. O tome vidi osnove I, osnove II. Upravo zbog te krive slike, i radi mistificiranja nečega, što je obavijeno tajnama i nerazumijevanjem, riječ magija, i sve okultne nauke došle su na crni glas, došlo je do degradacije i krivog razumijevanja, pošto je u kolektivnoj svijesti čovjeka, usađena slika "vraga koga priziva čarobnjak ili vještica", iza čega se krije strah od samoga sebe, pošto svaki čovjek ima vraga u sebi, što je opčeznana uzrečica. To je dokaz više, koliko dogmatsko neznanje ograničava čovjeka u duhovnom napretku (naučni pogled na Svijet, postao je sa druge strane dogma 21 st., naglašavam, krajnje opasna dogma). Sa druge strane, neke istočne meditacione grupe nude "romantična" prosvjetljenja, ali skrivaju svoju pravu prirodu iza prekrasnih slika punih cvjetova i riječi "ljubavi", ali, meditacija je čista magija i evokacija! Magija je nauka o mudrosti, razumijevanje najdubljih zakona prirode i duha. Magija graniči sa religijom, filozofijom i mistikom, usko je povezana sa astrologijom, Kabbalom, biblijom, mitologijom, opčenitio, svim naukama. Za razliku od današnjeg filozofskog koncepta gledanja na Svijet, koji je ograničen u materijalnim okovima uma i tvrdih naučnih autoriteta (koji već graniče sa srednjovjekovnom crkvenom dogmom), sa druge strane, mistikom, gdje se čovjek prepušta prauzroku, i luta nebeskim sferama bez kontrole, prepušten idealima i emocijama; religije, gdje vjernik ne dira u nepoznato, već slijepo sluša čvrste naredbe viših autoriteta, magija je upravo metoda istraživanja duha, put u nevidljive dimenzije, upotrebom simbola, mantričkih formula, pokreta, koji čine u svojoj ukupnosti, magijski ritual. Vježbama magije se dostiže, razumijevanje mentalne i emocionalne energije, razvoj i kontrola duhovnih moči, transformacija energije i uspješna realizacija, bilo na "nebeskom" ili "zemaljskom planu". Ritualima magije, može se, primjerice, patnja transformirati u kreativnu, npr. intelektualnu energiju, ili seksualna energija sublimirati i transformirati u neki drugi vid energija. Magija je srodna Indijskoj Tantri i Kundalini Yogi. Sa druge strane, strpljivim vježbanjem magije, mogu se dostići magijske moči, koje se ipak previše mistificiraju. Drugim riječima, magija je praktična tj. iskustvena metoda spoznaje nevidljivog, tj. instrument spoznaje filozofije. Napomena! Okultne nauke slične su filozofiji. Dokaz tome je starogrčka filozofija iz koje izvore zapadna civilizacija. Temelji zapadne civilizacije, načina razmišljanja ljudi, govora, razumijevanja, kretanja i djelovanja je logika i matematika. Pitagora je dvadeset godina proveo u Egiptu, bio je inicijant Egipatskih misterija, istinske evokacija Atzilutha, što je šifrirano u Egipatskoj religiji. Filozofija i matematika Pitagore je Kabbalistička, duboko okultna. Aristotel je tvorac logike, načina kako funkcionira um. Današnja nauka, koja se voli hvaliti svojim dostignućima, npr. astro fizika, nije se previše odmakla od ta dva mudraca čovječanstva, koji su bili istinski Adepti magije. Ovaj primjer autor navodi, pošto je osjetio "bijes Atzilutha na čovjeka", koji se ponaša doslovce, poput urbanog barbarina koji gazi svetinje drevnih bogova! Sa treće strane, pojam magijskog rituala se previše mistificira. Mistificira se nešto što je nepoznato, nepoznato izaziva strah, strah je mehanizam prirode koji svaki čovjek nosi u podsvijesti. Ukoliko čovjek dira u nepoznato, sudbinu, prauzroku, nadnaravno, strah se pojačava, naročito ukoliko se dodirnu moči duha. Da bi netko postao Mag, ili Čarobnjak, potrebne su godine strpljivog rada, napornih i krajnje dosadnih vježbi disanja, ponavljanja riječi, vizualizacija, pokreta, kontrole tijela, crtanja sigila, Enohijanskih tabela, alfabeta, traženja formula i dr. Magijske vježbe su sveobuhvatne, filozofske, mistične, religijske, matematičke, dok se "spektakularne čarolije", događaju rijetko, ili gotovo nikada. |