Sakica

Oj, Vrbniče nad morem...

U ove vrele ljetne dane najbolje bi bilo leći pod smokvu i spavati (kažu žitelji Dalmacije skloni dalmatinskoj fjaki=stanje duha i tijela kad ništa ne možete, baš ništa), eventualno otići na more (ako nađete ikakvo slobodno mjesto za ispružit se na plaži ili barem sjest), ali ako vas ćopi alergija na sunce il' nešto slično tome (mrzite turiste, npr., one na plaži) možete se uputiti diljem lijepe naše i uživati u pitoresknim gradićima u kojima se nađete. Eto, colleginique i ja smo, tako, posjetile Vrbnik. To je jedno simpatično mjesto na otoku Krku s ne previše turista, ali zato s mirnim srednjovjekovno zgusnutim uličicama, voltama, neobičnim dimnjacima, Vrbničkom žlahtinom,...
Kad smo već kod vina...nismo ga ispijale do besvijesti, ali smo zato kušale sladoled od vina koji je...hm, ne presladak i pomalo je neobičan, ali nakon dva zalizaja ne možete prestati dok ga ne potamanite do kraja i prevodenast je, hoću reći - previnast, pa lizanje morate obaviti što brže i spretnije...E, sad...da li sam se napila od jedne kuglice ili mi se to samo učinilo.?..ne mogu sa sigurnošću ustvrditi.

Napravile smo i foto session, pa možete i pogledati.





Ovdje sam tako dobro ispala da se nisam mogla odlučiti koju bih sliku stavila,
a koju ne. Torbak sam, normalno, sama dizajnirala i sašila još dok sam bila mlada i neiskusna krojačica.






Putem smo srele nekog ljubaznog mještanina koji nam je dopustio da držimo njegovu pušku dok sam mu ja objašnjavala da sam ulovila 'ovoliku' ribu (laž, čista laž), a on je na to dodao da je njgova riba koju je ulovio imala 'ovoliko' oko (još veća laž). Nakon toga sam se sjetila ljubljenom T-u poslat razglednicu, pa me možete ovdje vidjeti kako škrto kopam po novčaniku tražeći kun'ce za marku za Slo, jer su te skuplje nego za Hr (sasvim logično).



Na zadnjoj sličici možete vidjeti kako kupujem poklončić za 30ti rođendan svojeg prijatelja, pa mi se baš učinilo zgodnim da mu poklonim ovo klepetalo da bi lakše prebrodio krizu tridesetogodišnjaka koja ga neminovno čeka i da se ne bi osjećao poput starog babca.
Juhu...kako ovo dobro klepeće...!