Sakica

utorak, 25.09.2007.

Creske crtice

Colleguinique i ja smo 'brstile' po Cresu. Cres…najljepši, naj…naj…najšarmantniji otok Jadrana. Biser primorskog arhipelaga. Ovce, divlje svinje, macaklini, gušteri, zelembaći, kirnje, cipli, delfini, mirta, planika, lovor, hrast, maslina, uvale, kamene kuće, slatki creski dečki, pokoji traktor, pokoji konj, magare…ma, da ne nabrajam. Naši klijenti (poslovni, mislim) uvijek kažu da slika govori kao tisuću riječi. Nešto smo i pofotkale. Uvjerite se sami…

Ipak, jednu zgodnu ego-trip zgodu moram spomenuti.
Klijentica i ja čekamo colleguinique dok kupuje baterije za fotić (njezin papa samo Duracell). Hladnojutarnji creski vjetrić pirka oko nas i kroz nas. Ruke sam zabila do laktova u džepove. Stisla se k'o kokoš. Uto prilazi creski sjedokosi starčić. Pozdravlja klijenticu. Gledi u mene lijevo, pa desno, pa gore, dolje…Smješkam se iz ljubaznosti.
Smješka se i starčić. Prozbori:…koja elegancija.
Ode. Ja se smijem. Pitam klijenticu: Malo je švik-švik ovaj starčić?
A, ne… (ona će)…to ti je Solis.
…
A-ha.
Nerado priznajem, ali priznajem, da mi je ego nahranjen za sljedećih mjesec dana.

A sad uživajte u galeriji nastaloj koristeći se neopisivom ljepotom ovog otoka. Fotke su, inače, nastale na potezu Valun-Lubenice.
Preporuka: Otok je najbolje obilaziti predhodno ispivši 2dcl malvazije od Radovana.











Aaaa, vidi ga...konj! Glad...glad... (s pristojne udaljenosti). Mali, daj šapu, ovaj, kopito.




Pravoj seoskoj curi uvijek je najmilije
sjest na najljepši traktor u selu!
- 08:54 - Komentari (42) - Isprintaj - #

utorak, 18.09.2007.

Izvještaj s vjenčanja

Pohodila vjenčanje. Ne svoje, naravno, već svoje Sheere i njezina mužića (kako su mi bajno dragići moji izgledali i zračili!)
Dan prije sam Sheeru 5 puta priupitala da l' je nervozna. Odgovorila je 4 puta da nije,
a 5. put me značajno pogledala i odgovorila da jest. Ja sam bila cijelo vrijeme nervozna. Dakle, dan prije vjenčanja i na sam dan vjenčanja. Zašto je tomu tako ne znam objasniti,
bit će da dobro kanaliziram razno razne emocije svojih prijateljica.
S obzirom da nisam sklona nošenju svečane odjeće (ili barem one koja podsjeća na to), a bogami ni kupovini iste, moradoh (?) se snaći i opelješiti sekine stvari. Tu se, dakle, našla neka crna haljina gotičkog stila, štikle domina stila, zlatan sako, a assesories u obliku crnog svjetlucavog šala 20tih godina, hulahoptke od 20 dena, torbica na koju sam prišila zlatne (nije pravo zlato u pitanju, naravno) mašne i kuglice s bora te zlatne špange zabodene u moju kosu - sve iz vlastite kolekcije.
Nositi crne hulahoptke (ili hulahopke, kako li se već to zove) nije baš ugodno po lijepom i vrućem vremenu, ali to je ipak bolja solucija nego pokazivati gležnjeve i listove a la Martina Navratilova tako javno. Moj gornji dio tijela je možda poetski, ali ovaj donji je presportski te se nikako ne uklapa u sliku elegantne ženske osobe kakvom sam se htjela prikazati. Naravno, nosila sam i Audrey Hepburn naočale.
Primjetila sam da štikle tako ugodno propadaju u zemlju kad hodaš po njoj. Hodati po kamenčićima na 70% nizbrdice baš i nije neki gušt.
Crnu muštiklu nisam imala mada bi se ona izvrsno uklapala u taj moj modni izričaj. Kad sam to sve nabacala na svoje metlasto tijelo mislila sam da će izgledati izvrsno ili barem dobro, ali priznajem da sam se u par navrata prepala vlastitog odraza u ogledalima koje sam susretala na vjenčanju, jer je taj odraz previše podsjećao na Angelicu Huston u ulozi Morticie.

No, dosta o meni, pričajmo malo o…
Vjenčanje je bilo bajno. Malo u crkvi, malo u restoranu. Klopa izvrsna. Iz vegetarijanke sam se pretvorila u flexiterijanku, što hoće reći da sam jela malko meseka, jer je već bilo 'ulovljeno', pogubljeno, toplinski obrađeno, a usput i…fino, a i vjenčanje je moje prijateljice, pa da ne kvarim ugođaj svojim zanovijetanjem.
Naravno, sjedila sam za stolom zakletih neplesača, ali su se vremenom svi opustili i zatancali. Ja sam se tvrdoglavo držala stolice dok me mladoženja nije nakon 10minutnog nagovaranja potjerao na podij i vrtio po podiju, pa ja njega, pa opet…Htjela sam u zemlju propast od srama. Sreća sam na lice zabetonirala kilogram pudera, pa se crvenilo nije dalo primjetiti.
Do tog trenutka je sve relativno normalno teklo, a onda je počeo neki urnebes od muzike, prijatelj 'čipkasta podvezica' (sorry) me zgrabio za ruku i počelo je urnebesno brzo trčanje po cijeloj sali (netko bi to nazvao plesom, kolom ili sl.). Tako je nas 30tak trčalo po toj Sali držeći se za ruke, visoko sam u sekinim štiklama dizala noge da dobijem na brzini. Bojim se da toliku količinu energije koriste i šprinteri na 600m, pa još 7x toliko…
Do jučer sam vježbala sitnim koracima održavat se na štiklama, a danas (to kao na vjenčanju) sam već trčala. Ne, nisam ljosnula, ali sam očekivala da bi se to moglo desit. Izvukla sam se nekako kad sam skužila da prolazimo u toj mahnitosti pored terase, pa sam istrčala na nju.
Tamo sam naišla na nekog 21godišnjaka s kojim sam provela skoro sat i 45 minuta razglabajući o krizi u svijetu, emancipaciji, horoskopima, sexu, drogi, gospodarstvenim problemima Hrvatske, preventivnoj medicini, itd., itd. Sjetila sam se sebe s 21 godinu. Jesus, današnja mladež je tako napredna!
Usput sam bacakala okce na zbivanja na bojišnici. Tamo je moj prijatelj osvojio čipkastu podvezicu (zato ću ga 2 tjedna tako zvati), a pri bacanju buketa neudanim damama i ženskoj djeci sam se malko pogrbila i zaklonila lice rukama da ne bih morala sudjelovati u obliku laganog izmicanja ulijevo kad ugledam buket koji leti straight to my face.
Bilo kako bilo, vjenčanja su tako potrebna i lijepa. Treba svo to romantično združivanje proslavit. Čestitam supružnicima i ovim putem!
- 15:47 - Komentari (27) - Isprintaj - #

utorak, 11.09.2007.

Momačka

Bila na Sheerinoj 'momačkoj'.
Sheera je žena. Mislim, buduća žena svog muža. Organizovaše oni tako lijepo party. Ja se veselila. Plesala. Smijala se. Štošta. Terapeutski. Naježim se kad se sjetim euforičnosti trenutka.
Zašto 'momačka'? Zato što je omjer žena i muškaraca bio cca 5:105
Ugođaj je bio vrhunski. Predobar štimung sa svim vrstama elektronske glazbe do sad izmišljene (osim techna, ipak smo malo prestari za dudice u ustima).
Na nekim muškarcima sam vježbala svoj bruce lee zahvat.
Nije ugodno kad ne čuju dobro od preglasne glazbe, pa te usput, je li, moraju uhvatit oko struka da bolje čuju, ali uz bruce lee zahvat svi ruke miču kao da se predaju. Zbunjena lica superiornijeg roda (što mišljaše oni).
Brbljala na sva usta. O čemu? Bo? Nije ni važno, ali o velikim životnim stvarima (bar ja tako mišljah).
Prostorijom se promaljao miris gulaša od vepra.
Svjetlucave kugle na stropu izrađene od stiropora i folije (Sheerin lijep design). Maznula kuglu, pa je zagubila.
Šumetina oko nas sa svjetlucavim očima zbunjenih životinja. Vuk? Medvjed? Ne znam.
Kasnije se družila s ljudima koji imaju jedinstven smisao za humor.
Teško uklopljivo. Najbolje ih je pustit da se iskazuju i smijuckat se.
Odspavala. Puno spavala. Sad imam o čemu razmišljat barem tjedan dana. Posijala negdje čak dvije majice, a zima dolazi. Trebat će mi. Sljedeći tjedan moram u potragu za njima. Nadam se da me pronalazači mojih majica neće tražit po mirisu.
Ah, kako sam lijepo umorna i ispunjena.
Volim zabave. Baš jako volim zabave. Volim mislit da me to ispunjava.

Danas je utorak. Dobro je. Ponedjeljak sa svim svojim glavoboljama i usporenim pokretima, totalno mutnog, tupog i teško probavljivog izričaja je bio sličan ovom spotu.
- 15:55 - Komentari (29) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.09.2007.

Ljeto 2007.





Me, myself and I se nismo pretjerano zabavljale ovo ljeto 2007. Nije da nismo izašle iz doma svoga, ali izostala je ona dobra stara euforija izlazaka i izleta u nepoznato, pa onda povratak lijepom, skromnom domu svome s tisuću pitanja u glavi: Gdje sam ja to bila? Ma, koji su ono ljudi? Što se to dešavalo? Ma,..tko sam ja?
Dobila sam potrebu napisat jednu okraću retrospektivu događajčića, jerbo imam osjećaj da je ljeto naglo stalo, da ne kažem krepalo i to od hladnoće.
Baš sam sinoć izvukla zimski jorgan, legla s njim u krevet na svoje grijajuće crvene plahte, u svojim lijepim crvenim dokoljenkama koje navlačim samo po potrebi u doba najžešće zimetine. A takva je upravo počela.
Eh, mislim si, što bi sad dobro lego moj EF da se pričvrlji uz mene i da me grije, grije, jer ni crvene plahte ni čarapetine do koljena ne mogu potjerati krv kroz žile ove sante kao što on, je li, može. Jest, on je i dolazio u posjet, ali mi se para da je više vremena provodio s mojom mamom i s mojim djetešcetom nego sa mnom. Mama je imala s kim brbljati i kome kuhati, djetešce je konačno postalo mirno i drago, izustilo je i 'hvala' u par navrata kad se to od njega očekivalo.
Nego, da se vratimo osvrtu na ljetne teme. Uopće se ne sjećam da li sam bila na nekom partyju. Mislim da nisam, valjda bih zapamtila. Znam da jednom nismo išli, jer je frend imao kratki napad depre. Pa, jednom nismo išli, jer je frend zaspao (stari se, valjda). Paaa, nismo išli, jerbo nismo imali para. Ondak, nismo išli, jer je bilo daleko. Nismo išli ni onda kad nam se nije dalo. Iz lijenosti. Pitam se, još i danas, je l' oni to mene izbjegavaju, što li? Oh, da,…jednom smo išli i to na otočić Levan. Lijepi, mali otočić, putovali motornim brodićem, nabrijavali se kako će nam biti fino i kako ćemo se baš gala zabavljati, no…dočekalo nas je 30 mrkih policajaca u vidu racije, bemti, ispretresli nas do gaća, bio je sretan onaj koji ih je imao. Frendicu i mene je s cigarom u ustima i natjerala policajka da isprevrnemo sve iz torbica. To nam je zbilja bilo zabavo, cerekale smo se. Policajka je ostala ozbiljna, naravno, na visini zadatka. Frendica je izvadila hrpicu malih kozmetičkih preparata/testera, a ja hrpu nebačenog smeća (neka naša Istra blista-povedena eko akcijom i eko osviještena). Imala sam potrebu objasniti što to smeće radi u mojoj torbici. Nitko me nije razumio. Policajka nije okom tre'nula.
Jednog su frenda ispipali svugdje, izuli ga jadnog čak i iz japanki. Drugog su pitali da im kaže ima li štogod tako da ga sad ne pretražuju. Rekao je da nema, što se i očekivalo.
Sjedili smo snuždeni na otočiću još 45 min, pa odlučili odplovit doma. Eto mi moj party.

Pohodila sam čak 2 filmska festivala. Onaj motovunski (o kojem sam pisala, pa neću sad) i onaj u Ičićima, tzv. Liburnia film festival. Pokušali smo odgledat neki najdosadniji dokumentarac ikad snimljen o Terezi Kesoviji. Mislim da nije stigla trubiti o svojoj kući u Konavlima, ali dokumentarac je bio tako dosadan da smo se, normalno, povedeni time-razbrbljali. Gospon Bajok (organizator) je stalno dolazio do nas i stišavao nas tako da smo se marginalizirali i šaptom pijuckali naše pive. Što od pive, što od bosih nogu, smrzla sam se k'o pi…
Kad je započeo Disco'n'action (super psy punk band) nešto sam sitno skakutala s noge na nogu, ali je bilo prehladno za jače razbacivanje. Celebrity-ja nisam niti jednog zamijetila. Zapravo, bio je neki tip tamo obučen u laneno bež odijelo, puna šaka brade i lula u ustima. Izgledao je vrlo režiserski, a kad se rasplesao pitala sam se koji li se to halucinogeni kriju u njegovoj luli?
Doma smo išli krcatog automobila po zavojima, želudac mi se nešto javljao, jedva sam čekala da prođemo tih 20tak km, jerbo sam i dalje htjela glumit damu u očima moji starih i novih prijatelja. Čisto malo sam bljucnula kad sam se već našla na stepenicama svoje zgrade. Tamo gdje me nitko nije mogao vidjet. Sutradan popodne sam bacila oko na stepke. Bila je ostala jedna mala mrljica bijele sasušene pjene. Sreća, pa je u Rijeci orkanska bura.
Neki moji prijatelji su pohodili Egipat, neki Irsku, neki … bla, a ja sam se lokalpatriotski prešetavala po okolici Rijeke. Eh,…nije bilo dosadno, ali nije bilo ni zabavno.
Svaki dan gledam more (živim na moru), a okupala sam se i osunčala se jedva 5 puta. Što zbog kiša u VIII mj., što zbog ' ne da mi se' sindroma, što zbog posla, a kad su uvjeti weekendom bili optimalni za takve radnje-e onda bih dobila takvu mengu da sam bježala i od češnjaka i od sunca iskeženih očnjaka i prozirne kože.
Ipak se dade lagano zaključiti da sam nešto sunca i uhvatila sudeći po bljeđim zonama moje kože koji su ostali prekriveni za to kratko vrijeme izlaganja sunčevim zrakama. Te zone su, usput, i erogene, pa sam došla do zaključka da se zato i koriste kupaći kostimi.
Ovoljetnoj neaktivnosti u goste su stigla i 2 kg ugodno razbacana po grudima (postali mi mali push-upovi) i bedrima. Receptori za mirise su postali jači, glasnice za oktavu više proizvode zvuk, koža nježnija i mekša, na tijelu mi hladno, u glavi vruće.
…
Da nisam…??!
Ma ne, ne, to nikako.
Bilo kako bilo, tješim se da ljeto još traje, barem kalendarski i da ću se još stić (k'o nekad) rastaviti na sastavno-rastavne atome i ponovo sastaviti, a sve popraćeno bljeskom euforije i extaze…što ga kenjam, hehe.
Zaboravih spomenut da sam režirala (jao, jao ponosa) neki trash ovo ljeto. E, to me nasmijavalo.
- 15:47 - Komentari (28) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.09.2007.

Dan žalosti

Pročitah da RH ima 4 kanadera. Četiri! Jedan je na redovnom servisu (nakon 50 sati leta)! Usred sezone požara! Drugi je u kvaru (haha, ma je l'?). Treći je poslan u Grčku. To bih nazvala još i pozitivnim da recimo nismo opterećeni našim požarima, a Grčkoj pomaže ostatak svijeta. Imamo i četvrti. E, taj je tu da se nađe. Lijepo će on nama ugasiti svih 5-10 požara koji plaze po lijepoj nam suvoj obali. Dnevno! Aha, bude, bude.
U DVD šaljemo maloljetnike (DVD je, inače, kratica za Dobrovoljno vatrogasno društvo)!
Zašto Dobrovoljno? Zašto ne na državnom nivou? Zašto maloljetnici???
Dobrovoljno je zato valjda što je preskupo državi opterećenoj požarima (koji svake godine iznenade) isplaćivat plaće za cijelu godinu, jer požara nema cijele godine.
Maloljetnici vatrogasci? Aha, to je, valjda, zato da ih se makne s ulice, da ne padaju pod utjecaje lošeg društva, da ne postanu narkomani? Zgodno je to osmišljeno, ali maloljetnike se ne šalje na gašenje požara. Glupog, bezveznog požara gdje nije prijetila nikakva opasnost stambenim objektima, opremljenih najadnijom 'profesionalnom' opremom za gašenje požara, što uključuje i mobitel umjesto UKV-veze! Treba li spomenuti da na mjestu nedavne pogibije sedmorice vatrogasaca nije bilo signala za mobilne mreže (upravo sam saznala da je preminuo i osmi vatrogasac)?
Kakav je to vatrogasni strateg koji šalje maloljetnike u samo srce požara?
Bez vode??? Kao-voda će stići uskoro? Treba li paziti na smjer vjetra prije nego što se vatrogasce spusti u, da li da se tako izrazim, vatru (možda je meni lako sad ovdje mudrovati, ali, eskuzemua, vatrogasni strateg bi trebao to znati)?
Svi traže krivce, poslana je horda kriminalista, vlada je obećala osuditi krivce, blah, blah, blah…
Mana, jedna od mana, ove države je da se loše stvari najprije trebaju dogoditi (dakle, stradati nevini životi) da bi se počelo razmišljati o tome što zapravo treba napraviti da se takvo nešto ne bi opet dogodilo. Mada sumnjam da će se o tome razmišljati (staru brigu nova zamjenjuje) jer razmišljamo unatrag, nikad unaprijed: Naći ćemo krivce, nekog ćemo osuditi, netko mora biti odgovoran…Naslućuje li se tko je ovdje odgovoran?
I još nešto. Zašto nemamo sanitetski avion za prijenos unesrećenih? Zašto nemamo 'zrakomlat' s vitlom za spašavanje unesrećenih? Preskup je?
I onda se ne treba čuditi kad izvižde (može i izviždaju) premijera.

A danas je dan žalosti.
Poginulo je osam vatrogasaca.
Zbog nebrige.
- 15:18 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Srpanj 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (4)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (7)
Lipanj 2007 (7)
Svibanj 2007 (9)
Travanj 2007 (8)
Ožujak 2007 (7)
Veljača 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga






  • OBAVEZAN DOLAZAK!



    Saki u ribičiji (ma, je l' se to meni brci naziru??!)

    ludBok! U ovom blogu se, uglavnom, piše o meni. Imala sam kao dijete kronični nedostatak pažnje, pa si lijepo sad to sve nadoknađujem, između ostalog i ovim svojim blogekom, ali i ostale teme će bit, kad tad, spomenute:muzika, izlasci, putovanja, art, malko filozofiranja...ma, sve ćemo dotaknuti-, naročito - muškarce... sramežljivi slobodno na :
    sakira@net.hr

    A evo još jedan: amorositta@gmail.com






    Google
















    Get your own Chat Box! Go Large!


    Sakica, pripadnica fem-fem gerile...

    image hosted by ImageVenue.com

Linkovi

Misao

  • thumbup Zabrljaj život!Bar ćeš znati da si živ."


    Koja glupa slika!


    A vid' mace! Napila se...

Pročitati, pogledati, poslušati