Sakica

Novogodisnji post

Evo, mili moji, nas u novoj 2009.g. Kao i svake (tako ni ove) nisam se pozeljela uplitati u svojevrsnu avanturu donosenja novih odluka koje pocinju od 1. 1., jer ionako znam unaprijed da nije dobro tako stresno planirati, pa se suocavati sa stresom tokom cijele godine kad se nesto desi sto te novogodisnje planove i odluke moze ometati, ne daj boze - omesti.
Zato sam sve lijepo prepustila zabavi, zabavi i nicem but the zabavi, ponajprije stoga sto sam vrlo uspjesno prebrodila najprije zimsku, pa blagdansku, pa poslovnu, pa konzumeristicku, pa financijsku krizu,...a na kraju me zadesila i kriza identiteta. Srecom je sve to sada iza mene i nije se niti u jednom trenutku dala krstiti nazivom - depresija (a i to je vec uspjeh sam po sebi). Nisam o tome htjela napisati niti slovo sudeci po mojim postovima koji su izostali, a sad se vec pitam nisam li usla u fazu nijekanja (pise li se to tako?) da sam u depresiji? No, bolje to niti ne spominjati, a kamoli o tome misliti.
U svakom slucaju zelim Vam svima sretnu i bericetnu 2009-u i puno, puno dragih prijatelja, malih, ali ispunjujucih sretnih trenutaka, puno neobuzdanog (ne i histericnog, naravno) smijeha, novih zivotnih spoznaja (uglavnom onih pozitivnih, mada se i iz negativnih dade stosta nauciti), da zablistate na poslu kojeg radite (ili u skoli, kako tko), da mozete biti ponosni na sebe zbog vaseg neokaljanog dostojanstva( tocnije - da prepoznate taj osjecaj) te da vam netko napokon kaze da vas voli i to upravo zbog vas samih!

Na sljedecih par/nepar slicica mozete pogledati kako je veselo bilo na jednom od doceka u Rijeci, a tu je i prigodni video sa istog doceka (ne suditi preostro o mojim plesnim koracima, molim).







(stisajte zvuk)