Sakica

četvrtak, 28.02.2008.

O njemu i bez njega - ukratko




Sve mi je s njim bajno i bajkovito. Gledam ga u usne dok priča i ne mogu odoljeti…ljubim ga.
Ako ga gledam u oči, on zastane u pola rečenice i spušta pogleda, pa ga diže, pa se crveni, pa se smješka,…opet ga ljubim.
Milujem ga po toj nestašnoj kosi, on me gleda zaneseno i prepuštajuće,…pa me ljubi.
Podsjeća me na crno-bijelog kozlića kojeg sam imala kao dijete (kako li se, k'vragu zvao? nameće mi se Šarko, ali nemoguće da sam mu nadjenula tako neorginalno ime,…bo? davno je to bilo).
Kada hodamo ulicom mora me držati za ruku ili oko struka, jer hodam prebrzo za njega, pa mu se neda trčkarati za mnom. A meni je lijepo, uzbudljivo, totalno zaljubljivo, oblacima hodljivo, pameću zagubljivo, apstraktno koloristično, ma što trubim?neopisivo!... kad me on tako mora držati.
Ja stalno nešto blebećem od nervoze i ushita i skakućem poput djeteta od zaigranosti i zapanjenosti što je tu kraj mene. On se samo smješka i sve potvrđuje kao da razumije sav moj hrvaški, a mislim da baš i nije tako, no ne smeta ni njemu ni meni, ionako blebećem nepovezano i sve same gluposti…Još me nije uhvatila želja za filozofiranjem ili, nedajbože, objašnjenjem moje vizije uspostave bilateralnih odnosa između naših državica ili, možda, rješenja svjetske gospodarske krize…Uh, ne smijem ni pomisliti na to!
Kad nisam s njim…i dalje se smješkam. Postajem gadno smotana, čaše mi padaju iz ruke, zabijam se pri hodu u prolaznike, stupove,…sreća ne vozim, sigurno bih izazvala par lančanih sudara dnevno, spotičem se o jedini kamenčić na ulici, dođem u trgovinu, ne znam što sam htjela kupiti,…ali se smješkam. Cijelo vrijeme. Kad mi netko nešto priča, bez obzira na ton i svrhu, zaista se trudim pratiti ili bar uloviti smisao, ponekad i temu, ali…ali…ali uvijek mi se pred očima motaju njegove usne, njegove oči, jamice na obrazima, njegova stopala, njegovo držanje dok vozi auto po najvećoj magluštini koju je Rijeka ikad vidjela i dok zaljubljeno pristojno gledi u mene dok blebećem, a ja ga upozoravam da bi bilo pametnije gledati ispred sebe dok vozi, pa poljupci, poljupci, poljupci na semaforu dok je crveno, bogami i kad pređe u zeleno…
Prije nego se sretnemo je gadno. Tada ne znam ni kako se zovem. Ne znam ni koja je godina, a kamoli stoljeće… Drhte mi ruke, klecaju koljena, piški mi se, ispušta vjetriće, povraća, prazne crevca, znoji mi se i ježi mi se, muca mi se i ne prepoznajem svoj glas, sto puta dnevno se upitam: Što je meni ovo trebalo???! Mogla sam fino ljenčarit uz Zabranjenu ljubav grickajuć kikiriki il' možda čips, može i kokice.
Ipak, kad se konačno sretnemo uspije me malko smiriti jedino to što vidim da je njemu puno, puno gore.
- 16:20 - Komentari (13) - Isprintaj - #

petak, 15.02.2008.

Vrila Gacke

Koležinica i moja skromnost su, poput pravih ljubiteljica hidroloških spomenika prirode, posjetile predivna Vrela Gacke - Tonković vrilo i Majerovo vrilo. Pravi ugođaj za dušu i tijelo...
Ovce (koje fakat imaju nadrealni strah od ljudi, bježale su pri svakom mojem pokušaju da ih 'ćopim' fotoaparatom), patke, pastrve (a ni ove nisu bolje od ovaca i janjadi), neki američki dvomotorac koji se pitaj boga kako tamo našao, sve zeleno, plavo, osunčano, vodenasto,...ma divota...o sitno rezanom ličkom kupusu da ni ne pričam...
- 15:12 - Komentari (16) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.02.2008.

Tri mala Slovenca umaskirana u glam afroamerikance

Ah,…nadaleko poznati riječki karneval. Prijašnjih godina me nije toliko oduševljavalo to okupljanje ne pretjerano zanimljivih i kreativnih maski i druženje sa sve samo ne trijeznim ljudima ispod njih. Ove godine se, fala bogu, održao i carneval party. Doduše, nismo nešto previše vremena proveli uz milozvučne elektronske note jednostavno zato što je Rijeka, inače poznata kao najkišovitiji hrvatski grad i ovih veselih maškaranih dana opravdala reprezentativnost takvog grada. Dakle, kišilo je na sve strane i ne samo da je kišilo već je i puhalo orkansko jugo, pa je nemoguće bilo skakutati s kišobranom u ruci, a da to sliči na nekakav normalan plesni ritam. Ipak, dogodilo se nešto neočekivano što mi po tko zna koji put od tog famoznog trena izaziva osmijeh na licu i neku toplu dragost svugdje u tijelu.
Dakle, kad se naše malo društvance već pošteno naplesalo i ponapijalo po svim pristojnijim riječkim barkama i kafanama i kad je već bilo vrijeme za polazak kući, sasvim slučajno (mada sudbina nije slučajna, tvrde neki) naišli smo na tri mala Slovenca umaskirana u glam afroamerikance. Jedan od njih je…Tomaž.
E sad…ovo dalje ne čitati osim ako niste…Tomaž...
…slatki, dragi, sramežljivi, superpristojni, sa svim obilježjima nekog čiji body language govori više od njegovih riječi…Tomaž!
Zovi ti mene bedastom i ludom ili kako se god to reklo na slovenskom, ali…uhvatio si me na trenutak tim svojim preplavim okama. Jednostavno sam postala svjesna svojeg zaustavljenog daha kad su me 'upozorili' da se moram zagledat u tvoje oči, jer su upravo nevjerojatne. Sve je postalo plavo, prozirno plavo i iznenađujuće zavodljivo, ljepše, dublje i zanosnije od cijelog slovenskog primorja (a i šire, rekla bih). Tomaž, odmah sam znala u svojoj opčinjenosti i velikodušnosti da bih tebi, samo tebi, svakako tebi dozvolila neograničen ulov ribe po cijelom cjelcatom Jadranu da kojim slučajem ja o tome odlučujem.
Nemoj mislit da nisam primjetila tvoje simpatično crvenilo ispod sve te silne farbe koju si metnuo na lice kad sam ti rekla da si sladak i sramežljiv, zar ne? - gledajuć te ravno u oči. Mislila sam se poigravati, a zapravo sam se totalno raznježila kad si (iznenađujuće za odraslog muškarca) spustio pogled i promrmljao da ti nikad nije bilo jasno zašto si u osnovnoj školi trebao učiti 'srbo-hrvaški' i da sad kad znaš zašto – žao ti je što se nisi više trudio (možda mi tada ne bi ponudio 'košulju' umjesto 'perike', a moj superbrzi mozak već stvorio sliku mene u košulji i to tvojoj i to Murinoj, a bogme mi se i svidjelo...).
U svakom slučaju, mislim da si me dobro razumio, jer ja tebe svakako jesam. Naročito kad sam spoznala da je tvoje lice uvijek nekako preblizu mojega ili kako se cijelo vrijeme opravdavaš da se osjećaš poput 'cunje' (hoće reći 'krpe' po slovenski) jer si se dan ranije naalkoholizirao na maškarama i da inače nisi ovakav. I da! Ne piješ inače nego samo fina vina…tako da znam da me jednog dana, valjda, očekuje fino zavođenje uz fino vino. Baš fino! Primjetila sam i tvoje puse na rastanku koje su trebale završiti na obrazima, a završile su zločesto na kutovima mojih usana i ostavile mi tamo još par sati crne tragove od tvojih nacrtanih brkova. Primjetila sam i blagi upitnik razočarenja kad si me pitao kako ćemo ostat u kontaktu, a ja sam ti brzopleto (kao da žuriš na vlak, haha, ne znam zašto sam zamislila tu scenu) izvalila da su tvoj brat i moja frendica već razmijenili brojčeke i da ćemo se mi već snaći. Uff, kako sam glupa ponekad…Trebala sam uzeti u obzir kako sam ja jedna od najnesnalažljivijih osoba koje poznajem, a ni ti nisi daleko, koliko vidim...
Kako bilo, vratit ćeš se ti, nadam se ne kao glam afroamerikanac, mada…mmm…ni to ne izgleda loše, hehe…, a ja neću past u napad da pričam viceve o Slovencima i Sloveniji, ali kad smo već kod viceva (a i veći smo malkice od Slovenije, pa nam to daje pravo da se 'šalimo', čitaj 'hvalimo'):

SPORT

Od sportova u Sloveniji najpopularnije je plivanje. Kako slovensko more, međutim, nema propisane olimpijske dimenzije, Slovenci ne plivaju u moru, nego na snijegu. Pošto, pak, na snijegu ne mogu plivati, oni po njemu hodaju, a obzirom na činjenicu da po njemu ne mogu hodati, oni se po njemu kreću na naročitim drvenim letvama. Kako je, međutim, na tim
letvama po snijegu nezgodno hodati, oni se njima spuštaju po planinskim padinama. Plivanje se u Sloveniji zove još i smučanje ili skijanje. Od ostalih sportova u usponu je alpinizam, dok je atletika u krizi jer trkači na srednjim i dugim prugama ne mogu dobiti austrijsku vizu.

Netko je spomenuo da se dobar provod u Rijeci vidi po tome ako se izgubi kišobran. E, pa ja sam ga izgubila…i nije mi žao. Tooomaž, vrni se nazaj, lepo te prosim...!!!
- 11:52 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    

Srpanj 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (4)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (7)
Lipanj 2007 (7)
Svibanj 2007 (9)
Travanj 2007 (8)
Ožujak 2007 (7)
Veljača 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga






  • OBAVEZAN DOLAZAK!



    Saki u ribičiji (ma, je l' se to meni brci naziru??!)

    ludBok! U ovom blogu se, uglavnom, piše o meni. Imala sam kao dijete kronični nedostatak pažnje, pa si lijepo sad to sve nadoknađujem, između ostalog i ovim svojim blogekom, ali i ostale teme će bit, kad tad, spomenute:muzika, izlasci, putovanja, art, malko filozofiranja...ma, sve ćemo dotaknuti-, naročito - muškarce... sramežljivi slobodno na :
    sakira@net.hr

    A evo još jedan: amorositta@gmail.com






    Google
















    Get your own Chat Box! Go Large!


    Sakica, pripadnica fem-fem gerile...

    image hosted by ImageVenue.com

Linkovi

Misao

  • thumbup Zabrljaj život!Bar ćeš znati da si živ."


    Koja glupa slika!


    A vid' mace! Napila se...

Pročitati, pogledati, poslušati