Sakica

utorak, 28.08.2007.

Misli s plačiplaže




Sinoć sam bila na svojoj plačiplaži.
To je nekakvo mjesto gdje obično odem kad me uhvati kakva nesanica, tuga il' nešto gore, pa onda tamo lijepo razmišljam. I razmišljam.
I jučer je bilo tako. Opet. Ovaj put je došlo brže od očekivanog (ne mogu se izvuč na PMS, jerbo ga nije bilo).
Sjedila sam sama u mraku, pored mora, vjetrić je 'puškarao' (hahaha, kakav izraz), ja sam blejala u more, pogrbljena...Na plaži je bilo još nekakvih ljudi. Nitko nije bio sam, a vjerojatno ni usamljen. Roditelji s malom djecom, zaljubljeni parovi, mlađarija koja na miru ispija alkohol, svi mirni, opušteni, pod velikim mjesecom. Samo su moje lunatičke misli plutale svugdje i...osjećala sam se...eto, priznajem, čak i sebi, ono što si ne bih nikad priznala, a to sad radim javno,...usamljeno.
Usamljeno!
Usamljeno i nepotrebno. Beskorisno.
I danas se tako osjećam. Osjećat ću se i sutra tako. A onda će proći.
Bilo je dobro dok je plačiplaža bila plačiplaža. Sad to polako prestaje biti. Postaje plaža. Bez plači, mislim.
Bojem se da je istina, ali nisam tek nesretna zbog nečeg konkretno (što bih svakako prebrodila zahvaljujući mojem borbeno praktičnom duhu). Ne! Postajem depresivna. Postajem ono čega se najviše bojim.
Ne kažem da nisam razmišljala o potencijalnim rješenjima moje krize i nadolazećih kriza, ali sada mi to još nije prihvatljivo. Koči me odgovornost (mada neki koji me znaju ne bi se složili da u meni ima trunke odgovornosti, no da znaju kako razmišljam, iznenadili bi se, hahaha, vrlo) prema djetešcetu. Još me uvijek treba (a i ja njega), barem dok ne ode na Akademiju.
Put u Afriku (il' negdje gdje me zaista trebaju) mi se opasno približava. Ne vidim svoju svrhu opstanka u svijetu šljakanja od 08:00 do 16:00, s premalo para, s gledanjem bezveznih emisija na TV-u, u izlascima koji mi glupo služe kao terapija, u svijetu gdje mi svaku fucking stvar netko želi naplatit, s nemogućnošću da potražim nekog tko bi volio mene i ja njega (netko zdrav), s nemogućnošću da nam rodim hrpu djece i da uživamo u njima gledajući naše male kreature kako rastu...
Znam da sve izgleda kao bijeg (ne tvrdim da to nije), ali...moram tamo gdje me zaista trebaju.
Ova ideja traje već godinama. Već imam i vezu za odlazak (preko crkve, hebi ga). Sve mi je jasnije da će se i realizirati. Tuđa nesreća me neće usrećiti, ali će me usrećiti pomoć koju mogu i želim pružiti. Makar kuhala oboljelima od AIDS-a (polušala s primjesama istine)
Ne želim se osjećati kao što se osjećam trenutno. Ovo je za mene jedini izlaz.
Želim se osjećati korisno. I potrebno. Poput one stare albanke (da, da, Majke Tereze).
Zapravo, već mi je bolje. Pojela sam hrpetinu čokolade. Držat će me sigurno 2 h u euforiji. Već i dišem dublje.
Sve vas volim. Naročito tebe.

Evo i spoteka (hehe, mislili ste da sam zaboravila?):



Spotek nema veze s Afrikom, ali...ima veze...s nečim...s ičim.
- 15:47 - Komentari (42) - Isprintaj - #

petak, 24.08.2007.

S koležinicom na ručku...

Upravo sam se vratila s ručka provedenog s Aplles. Popila sam uz ˝ pizze i 2 dcl pive što je potenciralo blagu omamljenost i sklonost smijurenju na sve i svašta, a bogami i žensko ćaskanje uz neobavezno druženje koležinica van radnih obaveza. Nametala se tema o tome kako je ministar poljoprivrede Republike Hrvaške klimao glavom i potvrdio da će cijene hrane uskoro narasti jerbo je u Slavoniji suša. Avaj, avaj. Kuku lele (kako bi neki verbalno izrazili svoju patnju).
Aplles je pametno zaključila da bi Hrvatska trebala uvesti zapadnjački sistem navodnjavanja i zaštite usjeva od takvih i inih elementarnih nepogoda (tuče, npr.) Veli da se to trebalo napravit barem pred 15 let, jer sad el ministro ne bi morao ulaziti u kukuruzišta u svojim finim ministarskim cipelicama i tužno nunati u rukama deformirano osušeni klip kukuruza uz najtužniji pogled i lelek u pogledu koji podsjeća na majku zaštitnicu svog kržljavo rahitičnog čeda (majku koja nije ujedno i dojilja). Sad bi se lijepo smješkao dok sluša vremensku prognozu, a geemoične super biljke (mada se o tome šuti) pod njegovom jurisdikcijom bi bezbrižno rasle lepe, slasne i debele nalik na…
No, kad bi se i sada uveo zapadnjački sistem zaštite od elementarnih nepogoda i sistem navodnjavanja,
pretpostavljam da bi se u tom slučaju svakako porezi trebali povećat, jer…bogo moj…treba to netko i platit. A tko drugi nego narod kome hrana najviše i treba. Cijene bi svakako narasle. Svakako hrane, jer se ona najviše troši, tj. najpotrebnija je, tj. kupovat ćemo je i dalje bez obzira na visinu cijene, jerbo je nepraktično raditi u uredu 8 h (a može i duže) i usput brinuti o kozi, luku i salati, a nekak nije ni noble u velikim urbanim centrima. To što 'rvati pobolijevaju od stresa ne predstavlja neki naročiti problem. Navikli smo, je li? Imamo par ratova iza sebe, što svjetskih, što lokalnih. Pa ne očekuje nitko, valjda, da se tako brzo izvučemo iz krize? Do jučer smo ratovali.
U restoranu nas je gnjavio neki simpatični mali mačić koji ima nevjerojatnu sposobnost mjaukanja u jednom 2minutnom udahu. To mjaukalo je ili jako gladno ili jako domišljato, upečatljivo svakako. Zamislile smo da mačić svaki dan vodi svoje bilješke (nešto kao ima svoj blog):

Blog gladnog mačića

21. VIII 2007.
Danas sam se probudio, protegnuo, otišao u restoran nešto maznut za užinu, nisam puno mjaukao, a neki veliki, debeli, crveni ljudi koji su stalno govorili: Ja, ja, šune kacen…su me tako nahranili kobajama da sam skoro puk'o.
22. VIII 2007.
Danas sam se probudio, protegnuo, otišao u restoran, pročistio grlo, duboko udahnuo i smjestio se kod dvije fine domaće tete. Mjaukao sam iz sveg glasa, glasnice su mi vibrirale brzinom svjetlosti, skoro sam dobio laringitis, a one su se samo cerekale i pričale gluposti o navodnjavanju i zaštiti usjeva od elementarnih nepogoda. Jesus, što žene znaju brbljati. Ja sam tako mjaukao i mjaukao, kad je konačno stigla pizza i salata s puretinom, stao sam se drati iz sveg preostalog glasa: Puretina! Puretina!
One su se i dalje cerekale i komentirale: Bože, što ovaj mačić može mjaukati! Kad su me konačno nahranile, ja sam stao s mjaukanjem. Mislim, sasvim logično.
Onda je u moj omiljeni restoran gdje uvijek jedem došao neki barba kojeg sam i ranije viđao. On ima ljetno odijelo i kravatu, zlatan sat, veliku kožnu aktovku i vrlo je ozbiljan. Ne pije ništa na račun kuće već samo nešto čeka, a moji konobari, kuhari i pomoćni kuhari se tako ustrtare i ustrče oko njega, svi traže gazdu, traže račune, sklanjaju boce ispod pulta. Kad on ode svi brišu znoj sa čela. Mislim, stvarno ne kužim kaj taj hoče, ali nikome nije simpatičan, pa tako ni meni. Gazda uvijek mrmlja kad barba ode: Mafija jedna, da mafija…
23. VIII 2007.
Danas sam se probudio, protegnuo, otišao u restoran, mama je načula da je suša poharala Slavoniju (bo? ne znam ni što to znači) i da će cijene hrane narasti. Kako moja mama ima fantastičnu moć zaključivanja-zaključila je da će se to definitivno odraziti na nama mačkama. Zašto? Kako?-pitao sam.
Mama kaže da će cijene narasti, a platežne mogućnosti tzv. srednjeg sloja neće rasti u skladu s cijenama, a kako se mi ne hranimo u elitnim restoranima, tako možemo očekivati da će i posjećenost u restoranima biti manja. Još jedan razlog tome je da će i cijene hrane u restoranima rasti. Dakle, morat ćemo se vratiti na prehranu iz kante za smeće.
Molim?!-dreknuo sam. Neću se hranit po kantama za smeće! Tamo ima puno starih ljudi koji neugodno mirišu (tj. ne mirišu već smrde) i koji nam svu hranu poberu ispred nosa! Neeeću!!!

image hosted by ImageVenue.com




Putem smo srele neko djetešce, cirka 5 god. U ručici je držalo plastičnu igračku pištoljčinu tipa Magnum 44 desert eagle. Prepadalo je poštene građane uzvikom : Ruke u vis!
Međutim, mi smo ga upozorile da griješi i da bi, zapravo, trebalo dreknuti: Pare ili život!
Djeca k'o djeca, brzo savladavaju gradivo, pa sad klinac viče što je naučio od tetke Aplles i tetke Sakice (to će mu sigurno puno dobroga dovesti u život). Za sada je to svima slatko i simpatično. Za 15tak godina neće biti. Ali za to nećemo mi biti odgovorne. Mi smo samo uputile dijete kako treba precizirat svoju nakanu.

Za sam kraj obavezno preslušajte i pogledajte ovaj video uradak:
- 11:55 - Komentari (32) - Isprintaj - #

srijeda, 15.08.2007.

Raspršene misli

Dragi moji, predragi, srce mi se para, život je poprimio drukčiji smisao, tužna sam, prvi nalet bijesa je prošišao pored mene (ugledah ga na trenutak), srcu se vratila stara dobra 'prijateljica' aritmija...ukratko...ZBLOKAŠE ME!!!
Zblokaše me, oooo...zblokaše me!
No, pustimo to sada...skupimo svu raspoloživu energiju i združimo snage (obraćam se svojim unutarnjim i vanjskim silama, mada su mi neki od vas itekako udobročinili svojim pokušajima...haha...pokušaje odblokiravanja).
Nalazim se u stanu prijateljice, tražimo dimije (jako široke hlače turkische porijekla) po netu, jerbo nam se to sviđa i to jaaako i...hahaha...naiđemo na sličicu izbora za miss BiH, hahahaha...smijeh me ulovio. Evo i slije, nije li zabavna i tužna istovremeno?



Bila sam na godišnjem. Čak 3 dana! Spojih ga sa weekendom, pa se i opustih nakratko. Ljenčarila sam uglavnom i to ne sama. Zato sam i ljenčarila. Posetil me EF (znate što mislim). Prepala sam se bespotrebno svoje slabosti koju zovem osjećajem slobode i mogućnošću pomanjkanjem istog, ali...nisam je osjetila...Bilo mi je genijalno. Genijalno! Svađali smo se ...oko ne pamtim čega...smijali se...to znam, ali zaobilazim...Prava je milina upoznat nekog djetinjastog i razigranog.

Ohh, kako me zblokaše! Otvorila sam ovisnica.bloger.hr, ali...ali...nisam zadovoljna...nema te unutarnje sreće dolaska na posao i sjedanja za comp, prćkanja po blogovima svojim virtualaca (skoro napisah prijatelja). Nedostaje mi taj ushit (kako jedna takva stvar može postat tako važna??! A važna je, jer veseli...jer je trebam....jer sam...ovisnica??!)

Osjećam se prazno....ma, ne, ne...osjećam se ... prevareno! Glup osjećaj, ne možeš se borit protiv toga. Ružan osjećaj. Nikom potreban.

Zapravo, takav osjećaj će, vjerujem, izazvat najprije želju, a onda nalet promjena. Morat ću mijenjat postojeće stanje. Ne volim promjene, a onda, ako bolje razmislim, one ne moraju biti tako loše...Da! Mijenjat ću nešto! Možda plahte, hahahaha! Šalim se, naravno.

Moja prijateljica ima the eye za lijepo i ukusno. Slikala je psihodeličnu ogrlicu koju sam joj jednom prilikom darovala (hvalisava sam, pa volim istaknuti da sam je sama napravila). Eto prilike za još jednu sličicu:



Čačkanjem čovjek svašta nađe, pa bacite okca na extraultramega zanimljiv nakit.

Neutješna sam, tako sam neutješna...zblokaše me (jako su mi misli raspršene, mislim da se ipak praznina i nemoć provlači između redova).
Čitat ću vas, ali ne tako često kao do sada.

Za vrijeme boravka EF-a 'nametala' mi se ova muzika u glavu (nije smetala, dapače...):



Spot možete lijepo pogledat ovdje.
- 15:51 - Komentari (21) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Srpanj 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (4)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (7)
Lipanj 2007 (7)
Svibanj 2007 (9)
Travanj 2007 (8)
Ožujak 2007 (7)
Veljača 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga






  • OBAVEZAN DOLAZAK!



    Saki u ribičiji (ma, je l' se to meni brci naziru??!)

    ludBok! U ovom blogu se, uglavnom, piše o meni. Imala sam kao dijete kronični nedostatak pažnje, pa si lijepo sad to sve nadoknađujem, između ostalog i ovim svojim blogekom, ali i ostale teme će bit, kad tad, spomenute:muzika, izlasci, putovanja, art, malko filozofiranja...ma, sve ćemo dotaknuti-, naročito - muškarce... sramežljivi slobodno na :
    sakira@net.hr

    A evo još jedan: amorositta@gmail.com






    Google
















    Get your own Chat Box! Go Large!


    Sakica, pripadnica fem-fem gerile...

    image hosted by ImageVenue.com

Linkovi

Misao

  • thumbup Zabrljaj život!Bar ćeš znati da si živ."


    Koja glupa slika!


    A vid' mace! Napila se...

Pročitati, pogledati, poslušati