...šok za sistem...

...Uvaženi predsjednik najmnogoljudnije zemlje na svijetu, posjetio je Hrvatsku. Kratki prometni kaos u Zagrebu i par šturih, uglavnom kurtoaznih vijesti u medijima, uglavnom je sve što se o tom događaju moglo iščitati i već danas je sve palo u zaborav.
Kako si pisac ovih redaka utvara da je pomalo "alternativan" ( jel'da Borgi ), nadasve skeptičan i pomalo "zločest", mislim da se na sveopći užas "velikog brata" koji nas manje-više sve špija, nikako se ne može dopustiti da taj događaj prođe "lišo", barem ne na ovom blogu!...

...Predsjednik NR Kine, u pravilu, obavlja godišnje jedan službeni posjet nekoj stranoj zemlji. Čime je to Hrvatska zaslužila takvu čast? Mora da je bio u pitanju zbilja neki veliki motiv da kineski predsjednik "ispuca ausvajs" na jednu malu "beznačajnu" Hrvatsku. Sasvim je razvidno da Hrvatska nema na čelu jednog JBT-a, pa da strani državnici stoje u redu da s njim popiju fini konjak i popuše najfiniju kastrovu cigaru, iz osobne kolekcije. Mora da se nešto opako značajno moralo potpisat kad je kineski predsjednik napravio Peking - zzzuuummm - Zagreb - zzzuuummm - Peking! Još je znakovitije da svi šute! Pa ni onaj "halogospodinepremijeru" Butković u Jutarnjem nema što za reć!?!...

...Kako se ništa ne može saznati iz svekolikih medija, možemo samo pokušat vidjet što se još događalo i pokušat insinuirat nekakvu možebitnu povezanost...

...Šuker se pohvalio da je "izmuzao" otprilike milijardu eura kredita. Još se je pohvalio kako je to njegovim kolegama u drugim "mi-smo-u-kenji" državama, sajensfikšn. Ono što nije rekao, ili je meni promaklo, jest od koga je to maznul lovu? Kome je to milijarda eura "pocketmoney"? Tko ima višak te "mrtve" love i da ne zna kaj bi pametno s njim?...

...Sanader je iznenada svoju legendarnu bahatost i bezobraštinu, inače strogo rezerviranu za domaću uporabu, lansirao u međunarodnom miljeu. Usred europske unije, uputio je "braću" zlovence, da more idu tražiti od Berluskonija, jer od Hrvatske ništa neće dobiti!!! Zabezeknutom predstavniku EU, je pak rekao da je ponašanje Slovenije problem EU, zatvorio za sobom vrata i mrtvo-hladno, otišao u Zagreb!?! Da nije bilo Kineza u posjeti, ovo bih pljeskom pozdravio. I nadalje mislim da EU više treba Hrvatsku nego Hrvatska EU. Da smo normalna, uređena zemlja, vođena pametnim, normalnim ljudima, mi bismo postavljali uvjete EU u svezi pridruživanja, a ne oni nama. Ovako, za pomisliti je da se u džepu ima neka, sasvim neočekivana, rezervna varijanta...

...Poznavajući lik i djelo naših vlastodržaca, poučen svekolikim iskustvima zadnjeg desetljeća, pitam se, kaj su našeg opet prodali? Koliko će nam suvereniteta na kraju ostati? I nad čim?...

...Ajmo ideje...:)))))))))

...Ok, evo kontraverzne teme. Nećemo lamentirati općenito, nego ćemo se temom baviti u okviru našeg sadašnjeg stanja i trenutka...

...Kad se spomene sukob interesa, nedvojbeno je prva asocijacija gosp. Čaćić. Njega su, ga i budu, valjali po medijima svih vrsta, uzduž i poprijeko. Čovjeka stalno "rolaju" na tu temu a od svega jedino zvanično stoj činjenica, da mu je tam neko smiješno saborsko povjerenstvo reklo " no-no! pec!". A kad i to pogledamo malo pažljivije, možemo konstatirat da su ga to u stvari pokušali diskreditirat neki mangupi iz hadezeja, koji su i onako samo sa svojim glasovima u tom šaljivom tijelu, ishodili nekakav polusmišljeni zaključak. Ukratko, svi seru sa strane al mu na megdan, u nekoj direktnoj, necenzuriranoj, teve emisiji baš i ne izlaze po toj temi. Zadnji koji je to pokušao, bio je hadezejov gosp. Hebrang, s kojim je Čačić "obrisao pod". Vrhunac te "live-sit-komedije" bio je kad mu je Hebrang u očaju ispalio da je i on ( Hebrang ) nekakav poduzetnik koji nešto zna o "businesu", na što je Čačić pokrio glavu rukama i uputio mu jedan znakovit, dugi pogled ispod oka, pun neskrivenog sažaljenja. Tu je sad, za daljnu diskusiju, značajno primjetiti da je Hebrang PRIZNAO da je poduzetnik i to u PREZENTU!...

...Druga prava zvijezda teme "sukob interesa", je tek u strelovitom usponu. Sklon sam prognozirati da će on letvicu podignuti na zbilja, nedostižan nivo. Siguran sam da će postati u nacionalnom sportu "sukob interesa", ono što su Valentino Rossi u motođipiju ili Veliki Michael u formuli - The Best Of All Time! Naravno, kao što predpostavljate, riječ je o novom gradonačelniku "Najluđeg grada na svitu", "veličanstvenom" gospodinu Kerumu. Ruku na srce, čovjek ima međugalaktički potencijal po tom pitanju!
Kao što smo vidjeli, njegov prvi megaprojekt - svako splitsko dite ima da bude u dječjem vrtiću, nastao je sasvim spontano ( zlobnici kažu stihijski ), ali je sasvim razvidan njegov tempo. Svakih trideset dana jedno djelo za opće dobro dostojno Betmena ili Supermena. Aaaaapćiha!...

...Dakle, postavlja se glavno pitanje! Što mi, građani ove tragikomične zemlje, imamo od svega toga? Što političari imaju od toga? Što padobranci iz privatnog sektora imaju od toga?

...Dosadašnja iskustva nam govore sljedeće. Političari su se mahom pokazali totalni "pikzibneri". Vesla ih kako tko hoće, veslaju ih pajdaši iz međunarodne branše, veslaju ih kojekakvi "investitori" tuzemnog ili inozemnog porijekla, dribljaju ih čak i ovdašnji polupismeni lokalni mafijaši. Rezultat svega je da svekoliki građani ove zemlje egzistencijalno tonu sve dublje. Da se rasprodaju i posljednji tragovi obiteljskog srebra nasljeđenog od predaka. Da postajemo ekonomska i politička kolonija, a stranom kupnjom nekretnina, izvora, otoka i poljoprivrednog zemljišta, stvarna kolonija školovanijih, bogatijih, snalažljivijih stranih interesnih skupina. Svemu tome je kumovala naša politička elita. Ona nije došla iz elitnih svjetskih visokih škola kao što je to na dalekom zapadu normalno. Ona je regrutirana od onih koji su bili najglasniji po lokalnim birtijama, ili sa nekakvih kvaziintelektualnih političkih kružoka zgubidana sa previše slobodnog vremena, prevelikih ambicija u odnosu na objektivne intelektualne mogučnosti, koji su se sastajali u nekakvom opskurnom mjestu, ispijajući loš gemišt. I takvi su "strajbali" sve tuđe, sav tuđi proliveni znoj, zaokupljeni samo bakšišem koji je padajući sa stola završio u njihovim džepovima bez dna. Danas, niti jedan pripadnik "političke elite" kod nas nije siromašan. Imaju se udjeli u off-shore kompanijama, domaćim velikim tvrtkama, nekretninama i sl. Jedino čega se boje, jest konkurencija. I to ne bilo kakva konkurencija! Konkurencija tipa prvospomenutog u ovom postu. Konkurencija nekog tko zna sve o novcu i investiranju, konkurencije nekog tko je dovoljno bogat da ga se ne može kupiti i dovoljno upućen da ih možebitno može strpati i u zatvor ako dovoljno ojača. I tu se sad izvlači iz rukava pik as, koji se zove "sukob interesa". Nevjerojatno je da svi to "puše". Pa zar nije smiješno da političar, javni dužnosnik, ima lica prozivati nekog zbog sukoba interesa, a vlasnik je nekoliko desetaka miliona kuna dionica elitnih hrvatskih tvrtki, vlasnik nekretnina u vrijednosti dvanaestak milijuna kuna itd. Pa otkud to može biti ako si samo na plaći u javnom sektoru i nikad nisi bio u "sukobu interesa" - navodno! Pa kak se to onda zove, ako si suvlasnik neke firme koja uvozi neku opremu a istovremeno i osoba koja raspisuje javni natječaj za tu istu opremu.

I onda takvi imaju lica prozivati nekog iz privatnog sektora za možebitni "sukob interesa"!?!?!

Za one "koji su veslo sisali", kratki naputak kako se narihtava javni natječaj. Raspišeš natječaj u kome transparentno navedeš uvjete koje oprema mora zadovoljavati. Sve kak treba, naoko bez muljaže. Onda ubaciš neku neprimjetnu caku, izmjeriš npr. razmak između nogica na opremi koju imaš osobnog interesa ponuditi i napišeš da oprema mora imati 5 nogica razmaknutih točno 1023,8mm. Naravno da su nogice kod konkurencije drugih dimenzija i automatski ne zadovoljavaju na natječaju. I nema veze što su dimenzije nogica sasvim nebitne za funkcionalnost, konkurencija se može "slikat". Analogno tome, sasvim je legalno uvjetovati i da ponuđač vozi auto registarskih pločica tih i tih. Legalno je i da uvjetujete npr. kupnju epruveta uz uvijet da ponuđač ima kran - kopačicu, sa rukom od 4,8m! Ovo je zaista primjer iz prakse. Nije radilo baš o epruvetama ali je analogija identična. Ma ko šljivi interes poreznih obveznika, relevantna je jedino "pinka" u džep!

...Pitanje je bilo, što padobranci iz privatnog sektora imaju od ulaska u politiku. Ako su dovoljno situirani, jedino ambiciju da budu zapisani u povjesnim knjigama kao osobe koje su nešto uspješno napravile za svoj grad ili svoju zemlju. Principijelno sigurno nisu gladni love, vlasti ili osvete, kao ovi "generički". Barem ako se radi o normalnim, školovanim ljudima...

...A odgovor na pitanje što mi svi imamo od toga? Pa vozimo se po cestama koje se zovu po jednom čovjeku, stanuje se u stanovima koji se zovu po tom istom čovjeku, a po svim ostalim "generičkim" političarima, se na žalost, ništa ne zove...

Izbor novog gradonačelnika Splita, dočekan je u javnim medijima uglavnom sa podsmjehom, izrugivanjem i otvorenim podcjenjivanjem. Pokušava se imputirati da su splićani, otkačeni po tradiciji, ovog puta ipak malo pretjerali u svom čuvenom "dišpetu", da su izabrali totalnog "redikula" za gradonačelnika, te da to nikako neće biti dobro. No, ima tu jedan mali zanemareni detalj o kojem treba razmisliti...

Pisac ovih redova, bio je osobno sudionik događaja kada je državni službenik, sa uniformom i značkom, iz jednog grada na obali, strancu uzeo iz ruke 50 eura da napravi papire za koje uredno prima plaću. Stvar je bila u tajmingu, "radnja" se događala u četvrtak i kako je bilo potrebno da se popratni papiri ispišu u petak, čovjek je otvoreno tražio 50 eura da to obavi u petak. Čekanje do ponedjeljka bi uzrokovalo još najmanje tri dana čekanja, što će reći i nepotrebne dnevnice za cijelu ekipu koja je radove trebala obaviti. Uglavnom, službenik je bio doveden pred stranog državljana koji mu je dao novčanicu od 50 eura i sve je bilo sređeno u petak. Navečer, uz piće, smo morali odgovarati na neugodna pitanja stranog državljana, kojemu je tako nešto bilo nevjerojatno. Prvo je primjetio da tom liku to očito nije prvi put, a zatim upitao kako tako nešto uopće može proći a da to ne zamjeti npr. porezna uprava. U njegovoj zemlji ( ugledna europska zemlja ), bilo bi nemoguće da takvi "prihodi" prođu nezapaženo. Moji osjećaji, vezani uz tu epizodu, bi se najbliže mogli opisati kao "zemljo, otvori se!". Stranac, fin, uljudan, nadasve korektan čovjek, uvučen je u jednu ružnu priču u kojoj se predstavnik moje zemlje prodaje ko zadnja kurva na Svačićevom, za bijednu lovu, da bi napravio posao za koji uredno prima plaću. Ne sjećam se da sam su više sramio svoje države nego tada.
Poanta cijele priče je ta, da principijelno, u gradovima duž obale, u petak iza marende, u kancelarijama državne ili gradske uprave, ne možete apsolutno ništa obaviti. Onih koji potpisuju, više nema do ponedjeljka, iza marende...

E sad, kako se tu uklapa gospodin Kerum? Pa, kao poduzetnik, koji je bio i sasvim mali, beznačajan poduzetnik, sigurno je vodio "ratove" sa birokratskim aparatom nebrojeno puta. Sigurno je gubio vrijeme, živce, teško zarađeni novac, na natezanje sa bešćutnom i arogantnom birokracijom, koja se u pravilu iživljava na svima koji nisu dovoljno veliki i moćni. On zasigurno nije čovjek koji će to lako zaboraviti. Naznaka da možda i imam pravo je i to što je, nakon izbora, prvo išao pogledati kad navedeni ujutro dolaze na posao!...

Zaposlenima po kancelarijama, malim kancelarijskim faraonima, ne bih želio u koži. Na čelo im dolazi čovjek slonovskog pamčenja, drajvan čistom osvetom, kojem lova više ništa ne znači. Dragi korumpirani, lijeni, indolentni službenici svih fela, došao je pejdej! Frustrirani Plebs je svoje rekao glasačkim listićima, sviđalo se to nekima ili ne...