...šok za sistem...

...Došao je i taj dan! "Ona" se doselila u vaš životni prostor, u vaš život! Nakon mnogo planiranja, usaglašavanja, izrečenih obećanja i obaveza povukli ste najradikalniji potez u svom dosadašnjem životu. Iznenađuje vas neki čudan osjećaj, iskreno i niste tako euforični kao što ste mislili da ćete biti. Iznenađuje vas crvić koji vam šapuće da od danas više ništa nije isto i da vas čekaju velike promjene. Na početku ste super, sve je sjajno, puno je smijeha i "krstite" svaku prostoriju. Realnost dolazi polako, tiho i neprimjetno..

...Prva promjena nastupa u kuhinji. Kad ste prije otvorili friđ, u njemu je stolovala cuga, ponešto jestivo i podosta toga što se čak i micalo, male civilizacije i penicilin ili ponekad samo svjetlost. Sada čarolijom friđ sadrži uredno složene jestive stvari. Sudoper, kojemu se dno ulubilo od neopranog suđa koje je eventualno ponekad oprala neka vaša frendica - dobrica ili mama, dok vam je došla u posjet, sada je prazan i sjajan. Nemreš bilivat, kuhinja stvarno izgleda veća i svjetlija, a o redu u ormarićima nema potrebe ni pisat. Sviđa vam se sve to i sad vas je sram kak ste prije živjeli, zadovoljni ste, ali sve ima svoju cijenu...

...Prve promjene koje vam se baš i ne dopadaju nastupaju u spavaćoj sobi. Krevet je stalno posložen i to je principijelno ok, al kad vas pita zbog čega morate sjest na složeni krevet kad oblačite čarape, okice vam se lagano počinju okretat. Bili ste u vojsci i prošli dril slaganja kreveta i nije vam baš po volji da vas netko zajebava u vlastitom domu zbog falde na krevetu. Ormar je priča za sebe. Ma koliko velik bio, postaje premali za sve njezine krpice. Vaše stvari su pomaknute u kut, na gornje police, složene nekom čudnom logikom po kojoj su vam "pri ruci" stvari koje inače nikad ne nosite a ono što stalno nosite je negdije ispod ili iza. Rečenica "gdi mi je..." obilježava svako otvaranje ormara i lagano počinjete pizditi...

...Kupaonica postaje "horor". Vama u kupaonici treba sapun, šampon, pribor za brijanje i dezić. To je sad zgruvano na lijevi rub najgornje police a kupaonica je preplavljena tubicama, bočicama i drugim điđama neprepoznatljive svrhe i sadržaja. Ulazite pod tuš, puštate vodu, "splahnete" se i posežete za šamponom na maloj polici u tuš kabini. Logično je da tamo stoji šampon i sapun ali sada više nije tako. Polica je pretrpana nekim bočicama i niti jedna nije vaš šampon. Zasljepljeni vodom i parom, napipate nešto što najviše liči na šampon i obavite pranje. Ispalo je da je to njezin gel za tuširanje, naravno da mirišite kao "pičkica" i taj ste dan predmet sprdnje među svojim kolegama i kolegicama. Prvi put vam je to zeka, drugi put zamolite "nju" da ne drži i tam "svoju kemiju", a peti put izlazite mokri i poluslijepi ispod tuša sa svim tim bočicama u rukama, šljapkate u kuhinju do kante za smeće i sve bacite u nju. Imate prvi ozbiljni "fajt". Onima koji se briju žiletima ili britvicama ostaje zagonetno kak su stalno tupe. Dragi moji, nemojte ni pomišljati kaj se sve s njima u međuvremenu brijalo...

...Dnevni boravak oduvijek je bio vaše kraljevstvo. On sadrži stvari koje su vama svetinja. To su teve, hifa i kauč. Dali ste mrtvu lovu za zvučnike, danima ih pomicali po sobi da bi definirali njihov razmještaj koji daje najbolji saund i logično je da je sav razmještaj ostalog namještaja tome podređen. Eliminacija utjecaja stojnih valova u sobi na zvuk iz hife je pipljiv i dugotrajan posao. Zapamtite! Prvi put kad je ušla kod vas u stan, odlučila je, i to si postavila kao svetu misiju, da bu razmjestila dnevnu sobu. Ona zna da je to preradikalna promjena ali baca mamac. Mamac je miljejček na sonyu i eventualno vazica. Koji klinac ima tražit miljejček i vazica na teveju? Ak tu šaptom padnete, gotovo je. Došli budete s posla ili puta a cijeli dnevni boravak bu okrenut na glavu. Popizdit ćete kad čujete da hifa više tak ne svira, da teve više nije na dobrom mjestu za gledanje tekme sa škvadrom. Nakon iscrpljujuće i žustre rasprave popušit ćete eventualno neku kompromis varijantu, neki raspored "između" kojim nitko neće biti zadovoljan. Tu večer nema seksa...

...Možete se smatrati sretnima ako nije bacila vašu kolekciju magazina pod šifrom stare novine. Ak ih nije hitila sigurno su negdje zbiketirani i nema šanse da ih sami nađete. I kako ćete sad na wc? Pa nemreš kenjat dok čitaš gloriju, milu ili slično štivo. Zna se, muški ide na zahod sa auto revijom, hifi magazinom ili plejbojem. Btw, nema šanse da ovaj zadnji preživi njeno pospremanje...

...Tolko o okupaciji, onak,u grubo. Vaše frendove i njene frendice bum "obradil" u nekom drugom blogu a gore napisano se ne događa drugima, to se događa svima. Živi bili pa vidjeli...:-)

ZDRAVSTVO, Nacional - Piše: Nina Tomljanović, 15.06.2007. 10:41
Zbog previše recepata liječnici će platiti kaznu

Dosad je za lijekove ukupno potrošeno više od 1,5 milijardi kuna, zbog čega je komisija Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kaznila oko 300 liječnika, od njih 2800, koliko ih je uključeno u mrežu obiteljske medicine posljednjih mjeseci...

...Dakle, sve ovo što se događa sa našim zdravstvom se zbilja može staviti u kontekst " atentat na mozak ". Prvo malo o elementarnim principima poslovanja koje smatram normalnim. Ako ste poslovni čovjek koji živi od svog rada onda vas praksa brzo nauči da je dobavljač najvažnija institucija u vašem radu. Dobavljač je svetinja i prva stavka na troškovima koju treba namiriti, meni što ostane. Naravno da takav stav ima i neka " pravila igre ". Ako plaćam avansno, onda očekujem i pristojan rabat. Za par posto se ne dižem iz stolca. Isto tako, kad kupujem npr. tenisice gotovinom. Ako na izlogu postoji da trgovina prima kartice, očekujem popust za gotovinu. U cijeni je sadržana i provizija kartičnih kuća ( uobičajno 6% ) i ako nama popusta nema ni trgovanja, jednostavno da jednostavnije ne može biti...

...E sad, kako se ponaša naša organizacija zdravstva. Nama, korisnicima, treba zdravstvena usluga liječnika i adekvatna terapija. Tu je svrha njenog postojanja. Mene ne zanima birokratski aparat iza toga, niti njegova organizacija. Jedino što me zanima je da kad dođem kod doktora, dobijem kvalitetnu dijagnozu i adekvatnu terapiju. Točka !

...A kako se taj nakaradni sustav ponaša? Veledrogerije, npr. prodaju ljekove mastodontu koji se zove sustav zdravstvene zaštite. Sustav, plaća te iste ljekove za npr. 270 dana. Normalno je, da ako posjedujete veledrogeriju, tada lijek X, uz takvo neizvjesno plaćanje, više neće koštati npr. 10, nego 50 ili 100. Mastodont tada nama, korisnicima, uredno ispostavlja račun 100+provizija. Zašto se lijek ne plaća avansno i plati 8? Kako mogu, administracija, ministar, zamjenici, silni savjetnici i ini paraziti zdravstvenog sustava, uredno i redovito primati plaće, dnevnice, regrese, stimulacije, ako su dužni dobavljaču i mrtvo hladno izjaviti u radnom ručku da nema novaca? Kakva je to odgovornost prema nama, korisnicima i platišama, ako administracija troši više nego cijela stomatološka služba u Hrvatskoj???? Pa normalno je da u mastodontu ne haju za situaciju i da im nikada neće biti dovoljno novaca. Oni su tu "bogom dani", nisu odgovorni ni prema kome i imaju "neuku i glupu raju" koja će sve to platiti bez suvišnih, suvislih pitanja. Pametniji će ionako otići u Sloveniju po lijek koji život znači, platiti ga 300 umjesto 800...

...I na kraju, još nešto. Ako bi gospoda novinari, trebali predstavljati "savjest" svakog normalnog i zdravog društva, kako je moguće da u člancima i intervjuima, stvari ne postave na pravo mjesto i ne nazovu pravim imenom. Predpostavljam da imaju neke ambicije u životu, a to je ono što razlikuje prave novinare od običnih piskarala...

1. Imaju li Hrvati u BiH bilo kakve formalne, pravne ili neke druge obaveze prema RH?...nemaju!
2. Ima li RH bilo kakvu formalnu ili zakonsku jurisdikciju nad Hrvatima BiH?...nema!

3. Može li RH prema gore navedenom ikako provesti sankcioniranje izbornih mutljaševina u npr. 11. izbornoj jedinici?...ne može!
4. Mogu li se onda tamo uopće provesti regularni izbori?...ne mogu!

Točka, nema više, kraj priče, kakav ustav, kakva promjena ustava, ništa nije potrebno jer nema osnovnih preduvjeta za provođenje poštenih i regularnih izbora izvan granica RH. Isto vrijedi i za npr. Srbe koji dolaze autobusima na glasanje ili glasaju u Srbiji a uopće ne žive u RH. I nevjerojatno je da nikog od tzv. državotvornih stranaka nije briga kakav utjecaj sadašnja izborna "kemija" na strukturu vlasti u npr. Vukovaru, istočnoj Slavoniji, Lapcu...

...Iskreno me čudi kako se nitko, ali baš nitko, u ovoj zemlji nije potrudio pokrenuti inicijativu za zabranu nošenja vatrenog oružja. Nevjerojatno mi je da političke stranke, "dušebrižničke" udruge svih fela, ministarstvo unutarnjih poslova, vladu, predsjednika republike, nikoga ne smetaju svakodnevne naslovnice pune incidenata kojima je zajednički nazivnik upotreba vatrenog oružja. U što se mi to pretvaramo, kuda ide ova zemlja? Imamo li npr. mi roditelji, pravo ne strahovati da nam neka pijana, napušena, našpricana ili jednostavno imbecilna budala, nekontrolirano pucajući ustrijeli djecu? Pa neka mi netko pokuša objasniti koji je štos u nošenju oružja. Kako netko normalan, razuman, uopće može doći na ideju da mu je potrebno nositi revolver? Kakvu to poruku šalju poneki uvaženi saborski zastupnici javnim izjavama, da uvijek hodaju naokolo naoružani. Iskazuju li oni tim činom povjerenje u vlastitu državu kojoj stoje na čelu? Tko nosi oružje, a nije službena osoba u službi, je jednostavno ili kriminalac ili luđak. Nema druge varijante, jednostavno da jednostavnije ne može biti, a mentalno hendikepirane osobe ne bi smjele uopće imati oružje u dohvatu...

...Pitanje svih pitanja je, imamo li mi pitomi, civilizirani, razumni građani ove zemlje pravo biti i osjećati se sigurnima i bezbrižnima?

... Mišljenja sam da je zaista potrebno napraviti radikalan rez. Ukinuti sva prava nošenja oružja osim onima koji to moraju po službenoj dužnosti. Svako neovlašteno nošenje oružja kažnjavati obaveznom zatvorskom kaznom. Tragikomično je da se raspucavanje ilegalnim oružjem po parkiralištu usred grada sankcionira istom kaznom kao "neštimanje" blagajne nekog trgovca za iznos od 20 lipa! Tko je tu lud? Zar mi, normalni, zaista moramo proživljavati život u okruženju nalik vestern filmovima B produkcije?

... Moramo li se, smijemo li se, pomiriti sa stanjem da nam jedino preostaje polaganje ruža na svježe iskopani grob nekog djeteta koje se bezbrižno vozilo na biciklu u "krivo" vrijeme na "krivom" mjestu...