Prošli Životi
Po bespuću života plovi moja barka
Valovi prošlosti vrte se u krug
Ali sve je privid, iluzija, varka
Val je poteškoća, ali i drug ...
Svaki obris nalikuje drevnome godu
Zapisano je vrijeme, milenij, eon
Ne propušta otisnuti ni najmanju zgodu
Koja svjetli upravo kao blještavi neon ...
Veslom zamahujem i stoljeća teku
Prisjećam se ljudi, prijatelja, znanca
I svi se pretvaraju u Životnu Rijeku
Začuđeno stojim ; ovdje nema stranca!
Odjednom je veslo utonulo u dubinu
Nekoliko godova namreškalo se smjelo
Zamućuju mi pogled u buduću sudbinu
Gdje znatiželjno srce zaviriti je htjelo ...
Tu i tamo nailazim na pokoje drvo
Što je sa korjenjem ukopano sve do srži
Pitam opet samu sebe; Što je bilo prvo?
Korijen ili voda koja takvu snagu u naručju drži...
Po bespuću života plovi moja barka
Isprepliću se valovi prošlih vremena
I vrijeme je privid, iluzija , varka
Sve dok Duša putuje opijena i snena ...
|