Borba
Planeta je bolesna , na mukama leži
Čovječanstvo se čini kao tumorozna tvorba
Okovana putanjom ne može da bježi
Za opstanak preostaje jedino još Borba ...
Sve brže i brže okreće se sada
Magnetski polovi promjenili su strane
Na izdisaju, umorna , a ipak se nada
Kako spoznaja će nova u čovjeku da plane ...
Korijenje se u dubinu pred ljudima sklanja
Grane ogoljele odbacuju lišće
Požutjela tratina o bistroj vodi sanja
Smog kroz vjetar pluća nam otežalo pritišće ...
Pustinja ne poznaje kristalni pijesak
Već okorjelu koru koja puca sve jače
Livada zaboravlja na lavandu i vrijesak
Priroda uznemireno stenje i plače ...
Al' Priroda je Borac , pun medalja i časti
Otima se zagađenju , paljenju i sjeći
Koliko još mora drveća izrasti
Da zapisane budu i ponajmanje riječi ...
Gdje ništa ne raste , sada stablo niće
Gdje bila je stijena , crveni se tlo
Ponornica opet nudi vodu za piće
I iznova zaboravlja na nanešeno zlo ...
Još je jedna bitka teško dobivena
Preostaje Borba na život i smrt
Čovjek nudi ruku što krvlju je oblivena
Možda jednom ponudi mali rajski vrt ...
|