Princ Kreketalo
Bijaše to prije mnogo, mnogo ljeta
U zemlji znanoj po Princezi neobičnog lika
Dogodilo se jutrom kada ona obično šeta
I ogledava u jezeru gdje nastaje njena slika ...
Ljutila se Princeza što voda iskrivljava joj lice
Odlučila je isušiti jezero malo
Raspametile se ribe, poludjele ptice
Kada iznenada Princezi u ruke, nešto je palo ...
Maleni Žabac koji krekeće danju ,a noću pisma piše
Jer začaran je od davnina u zeleno biće
Jutrom sa listova bistru rosu siše
I razmišlja o noćima kada nastaju priče ...
Zamjetio je Princezu iz muljevitoga dna
Kad se ogledala u jezerskoj bistroj vodi
Poželio je da ga riješi magijskoga davnog sna
I da pored nje u čižmicama kao čovjek hodi ...
Nadao se da je lijepa i da voda krivac je svemu
Možda mulj ne dozvoljava da ugleda divno lice
Jer poželio nikome ne bi on ovakvu ženu
Koja nalik je na one sa drveća ptice ...
Tako je naš Žabac odlučio Princezi reći
Kako poljubac će njezin da učini čudo
Ali kad je ugledao, poželio je netragom uteći
Jer Princeza se zaljubila u njega , uistinu ludo ,ludo ...
Pobježe Kreketalo u neku drugu priču
A Princezi nije jasno zašto ljubit on se nije htio
Još i danas svi za njime uzrujani viču
Jer ostvarilo se skoro ono, o čemu je snio ...
Eto tako,
Nije lako biti začaran u Žapca
Ali ni Princeza, ako ljepota njoj nije dana
Sada znamo što misle svi kad kažu;
Bolje i sirota , a u ruci držat vrapca
Nego biti i Princeza, uplakana i sama ...
|