Usamljenost
Usamljenost je stanje uma
Oh, kako čovjek može usamljen biti
Kada ne vidimo ni drveće, niti gdje je šuma
U pećini od samoće želimo se kriti ...
Okružuju nas ljudi , prijatelji , stranci
Tisuću riječi među nama teče
A okovali su nam Nutrinu nevidljivi lanci
I svaka karika kao žar nas peče ...
Od kuda dolazi i gdje se skriva
Taj osjećaj usamljenosti među masom svijeta
Možda razum ponekad u njoj i uživa
Ali osjećaj nam govori kako sve je šteta ...
Šteta je ne dopustiti dodir drugog tijela
Šteta je ne darovati radostan smijeh
Šteta je rasipati se u tisuću dijela
Šteta je usamljen biti, ali nije grijeh ...
Usamljenost je stanje uma
I Duša odabrala je iskusiti nešto novo
Kada ne vidimo ni drveće, niti gdje je šuma
A opet proživljavamo sve kroz otisnuto slovo ..
|