Tko još treba Buntovnika
Iskričavi bljesak u sivilu svijeta
Okorjelog zvjezdanog poslanika
Na glas kada kaže što ga sve smeta ...
Gledajući ljude što nalik su na noja
U betonskoj pustinji sakrivaju lice
U slijedu bezličnome bez imena i i broja
Ne prepoznaju svjetlost niti malene šibice...
U prvi red gurnuti će buntovnu dušu
Jer lakše je klimat glavom nego istinu zboriti
Već odavno žedni su , a ne prepoznaju sušu
Zaboravili su se za čovjeka u Ime ljubavi boriti ...
A iza leđa , gle glasnoga smijeha !
Ulaze u tuđi život bez imalo srama
Buntovnik je za njih skladište grijeha
Odzvanjaju tužne riječi, čuje se galama...
U buntovnoj glavi prebiru se misli,
Vrijedi li išta ikome još reći ?
Od sramote svi su se u sebe stisli
Vjeruju da Istini mogli bi uteći ...
Al' Istina sustići će sve jednoga dana
Pitati će svakoga; gdje si se do sada skrivao?
Šutnjom dozvoljavao da Svjetlo zarobljava Tama
I pri tome u svom kutu nijemo si uživao?
Tko još treba Buntovnika
Koji razlog zna zašto se bori !
Sjaj svoj daruje poput svjetionika
Stvoren da u tami za drugoga gori ...
Post je objavljen 11.01.2008. u 00:13 sati.