Posjetila me tiho Noćna Mora
Točno u ponoć zakucala na vrata
Smijala se hijenasto kao da je fora
Zatočila u taj smijeh i otkucaje sata ...
Hladni znoj oblio je uspavano tijelo
Ljepljiva se prikaza urezala u dio kože
Iskesila nadamnom zubalo bijelo
Šaputala što sve učiniti mi može ...
Od kuda je došla i zašto baš k meni
Ja pozvala je nisam čak ni u javi
Ona nudi dodir ledeni i sneni
Pomutnju u srcu, uzbunu u glavi ...
Koliko sam smeća pokupila u toku dana
Podsvjesno, ne brinući kamo ga odlažem
Doputovala je u njemu bez imalo srama
Još me uvjerava kako joj sad lažem ...
U tom smeću bijaše i bijesa
Isuviše ljutnje i poneka laž
Sada me pritišće poput hladnog lijesa
U strahu i panici otkriva joj se draž ...
Tjeram ju od sebe; odlazi što dalje!
Nisam ja od onih koji su te zvali,
Na put ka svjetlosoti duša sad ju šalje
I neka se ne vraća da mi se zahvali ...
Još je jedna noć probdijena burno
Pametnija ću biti točno u podne
Pospremiti ću dotad svoje smetlište žurno
U snu očekivati vilenjake zgodne...
Post je objavljen 15.01.2008. u 09:15 sati.