Nisam vam se mislila javiti, ali eto...

Guzda (pun pravednog muškog gnjeva) spava, a ja šmrkava, šugava i još nešto na š (ali ne znam šta) sjedim za stolom u kuhinji.

Kako to već biva na blagdane od kojih se očekuju čuda nad čudima - još ujutro smo se posvadili. Tj. Guzda se drao, a ja sam pokušala izgladiti stvar tipa "pa zašto sada vičeš" - što ga je još više raspizdilo. Pokušavam zaboraviti sve ružne riječi jer mislim da se ne treba osvrtati jer ću inače dan provesti plačući, što bi bilo definitivno bezveze...

Onda nam je došao frend, skroz iz Bjelovara... i on se posvađao sa svojom dragom, pa eto, da se malo ispuše - vozio se sat vremena da popije kavu s nama...

Baš veselo...

Sva sreća da nam navečer stižu frendovi, pa ćemo ipak nekako komunicirati...

A zapravo nam treba samo malo dobrog sexa... jebiga...

Što bi čovjek tj. žena - majka - radnica - kuharica - peglerica - i sve ostalo u kući - spremačica - rudarka mogla napisati o protekloj tj. još uvijek ovoj godini?

Bila je luudo - joj, ne znam što napisati (jednim okom gledam Gilmorice pa me malo dekoncentriraju)..

Uglavnom, nakon što sam kao napredovala - sve je ostalo u magli - jurnjave s kraja na kraj lijepe naše - jurnjave doma - jurnjave okolo - kuhanja kasno navečer - pisanje posta rano ujutro - stalno u cajtnotu (osim na dosadnim sastancima na kojima čovjek ipak ne smije otvoriti novine, ili laptop i malo se odmoriti.. hi hi).

Nakon dugo vremena uspjeli smo polijepiti Benetton po kupaonici (pločice dragi moji, pločice... luude zelene i plave boje - mrak). Naravno, vešmašina mi je još uvijek vani na terasi, pa je malo tricky s pranjem veša, no, what the hell...

I dalje ostaje rupa na mjestu gdje bi (kao) morao biti bazen... dugoročni planovi...

Čak je i na trenutke bilo situacija kada sam zaboravila da se svijet vrti oko novaca, kada mi nisu bili potrebni bankomati. Kako je to dobar osjećaj!

Što se tiče bloga - bila je to plodna godina. Pisala sam (skoro) svaki dan, javila sam vam se iz bijelog svijeta (imam još uvijek karticu Internet-cafe-a u Firenci... možda ju skoro, skoro ponovno iskoristim!), javljala sam se i s mora. Čak sam ponijela laptop do Azurne obale, nakon što sam pronašla na Internetu da je cijeli hotel wireless povezan sa internetom...

Kako je bio dobar osjećaj priključiti se na blog i direktno se javiti iz kreveta s pogledom na more, biti s vama preko komentara, pozdrava, posta ....

Čak sam sa jednom malom crticom (ona ful sitna slova) bila na naslovnici. Wou...

Poslije, nažalost ništa...

Eto...

I što na kraju željeti u slijedećoj??

Neka ostane kao ova.. ja se neću buniti...

Imam osjećaj da sam jedina budna u ovoj zemlji.

A to nije mojom voljom, već moram na posao. Pogotovo kad čovjek (oliti žena u mom slučaju) dođe s jednog privatnog domjenka u sitne sate. Možda vama ne bi bili sitni sati (negdje oko ponoći) da niste kao ja - ranoranioci po sili zakona (tj. posla ali bolje zvuči).

Na domjenku sam (kao prvo) bila jedna od mlađih (ne računajući drugu i treću generaciju domaćina), da ne velim balavica, što je ponekad dobar osjećaj. Onda sam nekim uvaženim facama prodavala mudrosti "kako je lijepo živjeti na selu" do nekih malo grubljih istina o "prosjeku pročitanih knjiga po glavi seoskog domaćinstva" na dalje...

Ma bilo je ugodno, ali se onda čovjek mora otandrkati još sat i kusur do svoje kućice u božićnim ukrasima (kod nas samo jednobojno, za razliku od našeg susjedstva).

Toliko dragi moji, odo zakurblat auto da se malo ugrije.

Uff....

Boli me glava, ali onako tužno...

Jučer sam odgledala "Grbavicu". Koji težak film...

Svaka čast dečkima koji su se borili u ratu, ali ovo je personifikacija ženske patnje. Nema veze što se u filmu radi o Muslimanki koja je silovana u srpskom logoru i forsirana da zadrži dijete. Bilo je toga i kod nas, bilo je toga i kod Hitlera, tko zna što se sve dešava u Africi...

Ovo je drugi film koji me pogađa na tzv. "ratnu tematiku". Prvi je onaj s Meryl Streep - ne mogu se sada sjetiti naziva filma. Ona glumi poljsku Židovkinju u Americi i priča o strahoti kako se jednog od djeteta morala odreći u korist života drugoga... a na kraju su obadvoje pobijeni u logoru... tako nekako. Mislim da je Meryl dobila za tu ulogu Oskara.

Drugo, u "Grbavici" se prikazuje klasičan primjer kako majka može pružiti djetetu i više od svojih mogućnosti jer pokušava preko tih poklona kompenzirati neka svoja sranja..

To se dešava i mojoj frendici. Ostala je razvedena, i sada troši i ono što nema da bi obukla, obula i nahranila svoju djecu. A djeca kao djeca - stalno nezadovoljna, zločesta i zlobna... No da..

"Tko sam ja da im sudim"...

Maloprije izađoh iz kade. I mackam se novom "Escada" kremom za tijelo. Fina mirisna bijela kremica...

I sad razmišljam: da na bočici ne piše to što piše - vraga bi se ja tako palila na običnu bijelu kremu.

Kako smo zapravo mi - dal' napisati žene ili i muškarci - jeftini. Čim na maji "maja s aždaja" odmah se palimo. A da je s placa - bljak... Okrenemo glavu - jel' eto, gle luzera...

Zapravo su takvi pokloni lijepa stvar. To su stvari koje ti je uvijek preskupo samom sebi kupiti, a kad kupuješ za druge - eee.. što si jeftino prošao.

Tako sam ja svojim teenage curama (od frendice) kupila za nikolinje bokserice u TopShopu. Za vlastito dijete teško da bih dala 50 kn za donji veš, ali nekome za poklon - super!

A sutra radni dan...

A šta da vam kažem??

Ujutro smo otpakirali poklone. Naravno, u piđamama...

U crkvi je bilo manje ljudi nego obično na ovako veliki blagdan.

Valjda više nije u modi ići, čak niti na Božić u crkvu. Ah...

Ukupno gledano na sve poklone u globalu - izgleda da sam se ove protekle godine slabo prala - nadobivah se mirisnih kupki, sprejeva i parfema...

No dobro, za parfeme sam se fest borila, pa sam valjda i zaslužila...

Ponekad muškima moraš malo i nacrtati da te shvate. He he... (neću napisati ho-ho-ho jer je to totalno seljački - američki).

Sutra mi stiže šira familija. Kilnućemo puru. Nek kosti frcaju...

Ps. I da - svima što mi šalju forvarduše božićnog tipa - ne očekujte odgovore!! Pogotovo onima koji mi šalju sa službenih mobitela.

Da vas ne davim nekim sladunjavim rečenicama - znate da to nije moj stil, a opet, da ne ispadnem neka vještica koja ne slavi Božić, želim reči samo ovo:

Nadam se da ćemo svi veselo dočekati malog Isusa. Veseliti se toplom domu, okićenom boru i hrani na stolu...

Sretan vam svima Božić, a onima koji ne slave....

Mala i ja ispekle zvjezdice, srčeka, (polu)mjesece i (kao)ružice. Osnova tj. tijesto je s voćnim šećerom i sladilom, pa smo staviti dijetnu čokoladu, jedino su srebrne i zlatne kuglice slatke..

Doduše i ovo ostalo je slatko i kalorično, no, nek je bal...

Svi pričaju kako su pretjerali s kupovanjem i nakuhavanjem. Kod nas, u ovim našim krajevima gdje živimo, običaj je ispeći pećenicu tj. odojka za Božić. To se peće na Badnjak, pusti da se hladi i jede na Božić.

Naravno, uz tu vatricu se na Badnjak ispeku šarani na rašljama.

A onda, ako kreneš u goste - svi te nude pećenicom... malo neinvativno. No, tko mene pita...

Drugo, zar osim parfema nema drugih lijepih, zanimljivih i zgodnih, puuno jeftinijih poklona?? (čitam malo po tuđim blogovima o izabranim poklonima).

Moja šira familija, nakon što smo si u par prvih godina ispodijelili od knjiga, cd, odjeće, donjeg veša i sl., te nakon što su nam se rodila djeca - odlučili da se pod našim jelkama nalaze samo pokloni za klince.

S jedne strane smo se riješili one financijske brige, s druge muke smišljanja zgodnog i zanimljivog poklona.

S nekim prijateljima izmjenjujemo sitnice. Takav je dogovor.

I što reći uoči Badnjaka??

Opustite se, uživajte....

Eto, i to ludilo gotovo...

Uspjela sam se probiti kroz naš seoski konzum. Zafrkala sarme jer mi nakon svih tih feštarenja, janjetine i odojka treba nešto kiselo, pa na žlicu...

Kraljica Majka odbila seoski doček malog Isusa. Sad ćemo mi morati u Metropolu k njoj.

Idem peći zvjezdice.

Čujemo se...

Juhuuu....

Pobjegoh iz blata Velegrada (Guzda se još uvijek probija negdje po Gradu, he he tko mu kriv..). Shvatih danas, šta ćete, plavuša, da su me izbacili s blatne livade "obiteljskog radija". E jebate i Sonja i Vicko i Drele i svi ostali...

Sutra se samo ljubim, pijem, jedem, primam poklone (da da, dobih od poslovnih kolega - koji su u mojoj firmi napravili posao od dobrih nekoliko miliona, ja sam im spasila nekoliko stotina tisuća svojim umijećem organiziranja posla - limenu kutiju Nivea s tekućim sapunom i kremom Q-something). Pretrgli su se od biranja poklona...

Nastavak sage o blatu:

Jučer se ufuram na istu blatnu livadu koja predstavlja parkiralište. Stoji pokraj neki tip. Vidim ja da ima neku jaknicu s natpisom, no, nemam ja ništa s njim.

Onda se sparkiram (na rikverc, da se poslije lakše izvučem van).
Onda izađem.
Onda uzmem i obučem jaknu.
Onda uzmem torbicu (sa zadnjeg sica).
Onda dođem do tipa koji me pita umilnim glasom "idete u ovu zgradu" i pokazuje iza leđa.

Ja mrtva hladna velim ne - "tamo preko" i pokazujem na drugu stranu ceste.

I onda me tip lijepo zamoli da se tu NE parkiram jer je to privatno zemljište!. Da je to parkiralište od dotične zgrade iza njegovih leđa.

Pa para mi je išla iz ušiju...

Koji ku je čekao da uopće izađem u tu blatnu kaljužu?

Najbolje je bilo prošli tjedan, kad su naše cure s posla dobile kaznu jer su parkirale na "zelenoj površini".

Jebate zelena površina - blato do jaj(nik)a!!!

Toliko o "bijelom zagreb gradu"! Nek si Bandić sam gaca po ovome.... on tak i tak skuplja glasove, a ja??

Ps. I dalje kategorija - karijera: preko blata do zvijezda!!

E jebemu.. postala sam prava socijalistička majka - radnica. U kasni sat kuham, u rani sat se dižem, spremam sendviče, ostavljam hladne ručkove... ma fak i život!

A onda sjednem u kolica (koji naziv za malu kantu s ljetnim gumama!!) i pravac Metropola - negdje u pripizdinu Novog Zagreba. Pohađam neki tečaj, nije bitno što..

Zgrada gdje se taj dotični tečaj nalazi je neka staklena zgradurina, okolo nje same staklene zgradurine, ne starije od bebača u pelenama - i ništa više!!

Naravno, oni koji u tim dotičnim zgradama rade, parkiraju se (valjda je netko gledao američke filmove) na Svoje parkiralište (pod rampom) sa Svojim brojem parkirališnog mjesta. A mi ostali luzeri u blato!

E jebemumajku, ja se napirlitam, jelte ipak idem u Velegrad u škole, obučem svoje najfinije čizmice - i drito u vodu do koljena.

A onda nisam mogla isparkirat auto van jer su se i drugi kenjatori (zagrebački) naparkirali sistemom "he he ja sam zadnji, ko' vas je*e"!!

A onda mi je procurilo, you know what - na dnevni uložak. U blizini niti kioska, niti dućana, niti robnog centra, niti mačke na cesti....

E fuk na kvadrat!!

I sad opet moram natrag u taj "raj"!

Pošto sam ovdje, barem što se tiče mog društva i familije inkognito tj. nitko ne zna za moja blog(iranja), mogu i javno obznaniti spisak darova što se skriva po ormarima naše male (seoske) kućice:

- Nasljednik - igrice za PC (nadam se da te nema - pronašla neke u Metro-u)

- Mala - još jedna kasa (obožava tu igračku, pa su one doma očerupane) i jednu PC igricu, nadam se da će joj se dopasti (nakon što Guzda nije dobro sakrio njezin memory- card za PC, što si je željela, pa ga je dobila prije Božića i prije Sv. Nikole)

- nećakinja, starija - majica iz H&M - crna i one neke čudne lutkice

- nećak - neko "uradi sam" čudo iz Turbo limača (Nasljednik će mu pomoći sastaviti)

- nećakinja, mlađa - Teletubbies telefon i male slatke hlačice, naravno roza iz H&M

- cure od Najfrendice - (one teenage-erke) istovjetne torbe samo u dvije boje (pa koja koju zgrabi), iz Turbo limača, svaka 29 kn (rasprodaja od prije dva mjeseca, he he...)

- Najfrendica - parfemčići iz Avona (stalno cvili za nekim dobrim parfemom, št je meni ipak malo preskupo)

- Kraljica Majka - praline something spacial - light, bez šećera - iz Austrije

He, he... Guzdin poklon neću objaviti... Tko zna, on mi je sumljiv, pa ne želim pokvariti iznenađenje...

Ima tu još nekih pizdarija za frendove. Najgori su mi oni kao "mali" prigodni pokloni. Pošto si to već nekoliko godina poklanjamo - ispadne traumatično izabrati tj. pronaći nešto novo i originalno!

Sve u svemu, ove godine sam davno počela skupljati različite sitnice, tako da sada ne glavinjam po dućanima (u kojima je sve u ovo predbožićno doba u full cijeni) i tražim pizdarije...

Još samo da nakupujem špeceraja da nahranim gladne goste.. Naime, ove godine sam ja domaćica vrloj family. A oni gladni, žedni....

Oglas: (samo za slobodne, mlade under 24 cure)

Pogledajte dotičnog jahača i navalite!!

Dečko je mlad, zgodan, pametan, sa diplomom..

Svaka majka bi ga za zeta željela!

Dečko se dokazao da može sam živjeti u bijelom svijetu, daleko od majčinih skuta (pazite cure, to je jaako dobra osobina!!).

Dečko je dokazao da si zna sam oprati veš. Dapače, i ispeglati dotični!

I nije umro od gladi!!

Cure... curice.... navalite!!!

Utješite mi jadnog prijatelja.....

Update: Znam zašto nije pobijedio Tomo i dobio lovu u BB - zaspala sam prije samog kraja...!!

Izgubih dobar glas...

Grlo mi se "steže" već danima. Sve jače me boli, iz nosa ide ono nešto zeleno... Glas mi je kao u mutirane Pink...

Da se ne uživim u opisivanje gadljivih detalja, ovdje ćemo stati.

Nekidan feštali s našim dragim penzićima. Naime, kao u dobra stara socijalistička vremena, moja firma i dalje njeguje običaj pozivanja penzića na kratki kulturni program (obično neke klinke hopšu, a najbolje je kad se vidi donji - starinski - folkloraški veš), malo im direktori bajaju kako nam je super pet, što zapravo njima ništa ne znači jer od toga nemaju nikakve materijalne koristi, i onda juuriš - na toplu juhicu i obaveznu janjetinu.

Jedne godine je stigla famozna ideja iz centrale (ili se tadašnji šef "briljantno" sjetio) kako bi bilo zgodno ponuditi im nešto drugo, a ne janjetinu. Eeee..... Bilo je skoro pobune...

Jedne godine su odlučili da im ne podijelimo prigodne kalendare... Sva sreća da smo nešto muljali, jer ne znam kako bi im objasnili da im ne možemo dati ono što čekaju cijelu godinu!!

I zaključak na kraju: Oni što su davnih dana otišli u penziju (valjda neku zmuljanu invalidsku), još uvijek se odlično drže! Računajte koliko su neki u penziji, ako su u nju otišli davnih '70-ih! A neki nisu dočekali niti drugu ili treću feštu.....

Stavih ovo u kategoriju: karijera + zdravlje!! He he...

Kakav je život jedne seoske žene?

- uda se mlada

- muž je (obično) tvrdi konzervativni muškarac koji očekuje od žene da ga dvori, nikad ne protuslovi
(čast iznimkama)

- prije tridesete rodi dvoje - troje djece

- ide redovito u crkvu, gdje vodi i djecu

- ako i nađe neki posao to je obično mjesto čistačice, pomoćne kuharice ili sl.

- ne vidi grad, osim ako je netko bolestan

- ne ide na more (na selu je najviše posla ljeti)

- oblači na lokalnom sajmu ili u lokalnom mjestu dućani tipa "made in Turque"...


Ako je uz to vesela, nasmijana, okretna.....



Draga Valentina (33), laka ti zemljica.....

Update: Valentina je naša draga prijateljica, koja je naglo i nenadano umrla i ostavila iza sebe troje nejaćadi i bolesnog muža. A ovo gore su (nažalost) činjenice sela s početka dvadeset i prvog stoljeća, vjerovali vi ili ne...

Prije nego što se bacim u ralje krkljanca koji vlada u ovo (tj. za jedno sat i nešto sitno) doba na ulazu u Metropolu da se malo javim.

Nekako, uopće nemam osjećaj da su blagdani taako blizu. Bome ni djeca koju uvjeravam da što upecaju ovaj tjedan - to je više-manje gotovo za ovo polugodište. A njima jadnima ništa jasno...

Naravno, tako se ponašaju i svi na poslu, pa ne mogu reći da su me ove godine naši izvođači i podizvođači zatrpali nekim bajnim poklonima. Na kraju to završi na:

- nekoliko razglednica s logom firme i nerazumljivim škrabotinama kao potpisima (obično nemam pojma tko su ti dotični na potpisima)

- nekoliko razglednica s logom firme i finim potpisom (to su dobre sekreterice!)

- bila je jedne godine i jedna obavijest (čini mi se mail-om) kako nisu slali čestitke nego uplatili na neki humanitarni račum (nekako sam bila skeptična prema tom mail-u. Ne da nešto očekujem, ali su mi bili sumljivi..)

- nekoliko kalendara različitih veličina, s groznim slikama i logom firme uštampanim na dnu (ne bih stavila ni u vlastiti zahod)

- nekoliko rokovnika, što boljih što lošijih (valjda kako tko procjeni koliko sam im važna u poslovnom životu)

- najbolji su oni što dođu s kutijom i obilaze naše sobe i iz džepa vade upaljače i iz kutijice kemijske s logom svoje firme

- tu i tamo uleti neka vrećica puna drangulija tipa set za grickanje noktiju, čudne kutijice za kojem ne znam za što služe, vadičep (dajte mi flašu, imam već tri - četiri vadičepa!!)

- e da, imam i kolekciju kišobrana s logom firmi (nažalost, ti kišobrani ne prežive drugo otvaranje. jedan takav "poslovni" mi je krepao usred Firence kad sam ga prvi put otvorila u hotelskoj sobi!!).

I šta reći na kraju? Zvučim vam kao neka velika faca čim dobivam ovakve "skupe" i "važne" poklone???

A ja bih bila sretna (no dobro, kad bi netko imao sluha i kupio neki fini parfem, ne bih se uopće ljutila) da mi netko donese neku dobru čokoladu, griotte ili nešto sl.

Hvala na pažnji....

Vratili se sa seoskog dječjeg rođendana. Pretpostavljate već - bili kod mog najdražeg Kuma!

Kako je bilo??

Jaako zagrebački "hoh". Što mi se definitivno ne sviđa u seoskoj sredini. Kao prvo, istovremeno je bio i dječji rođendan (dječaci iz Slavljenikovog razreda), koji su onda izbacili Malu van kao uljeza. No dobro, to su ipak dječja posla.

Kao drugo: dobili smo nareske, francusku, malo kolačića... Svi su se (jadni) gosti divili novoj zamisli - nema roštilja, nema masnog... Meni je to bilo jadno. Ako me ne misliš nahraniti poštenim ručkom (a pozvani smo bili na ručak), nisi me trebao zvati. Došli bi na kavu i kolačiće - i basta....

O tome da (uglavnom) nismo imali o čemu pričati... o tome sam već pisala. Sva sreća da su stigli i drugi kumovi pa smo se malo s njima podružili..

A kakva sam ja u njihovim očima?

Mene sve kume drže za vješticu - što prema djeci što prema Guzdi. Kao ja njega jadnika... moš mislit. U našoj kući sam ja definitivno pepeljuga.

Drugo: one rastežu kataloge od avona i komentiraju parfeme, maskare i ostalo... ja (uglavnom dobijem) imam druge parfeme, kozmetiku kupujem u dm-u (i skupu i jeftinu), radim nešto što one ne razumiju, pa razgovaram s njihovim muževima jer me oni više razumiju.

Treće: uvijek ismijavaju moju (po njihovim mjerilima) skupu odjeću. Previše naporno radim da si ne bih priuštila nove čizmice (ma moš mislit novaca - dala sam za njih 800 kn! koje li rastrošnosti!) ili majicu iz Benettona, pa nisam ja Vlatkica u Gucci-u.
Doduše, izbivala sam sa par tih zajedničkih skupova tako što sam slala sms-ove iz Firence, Amsterdama i sl. europskih destinacija, dok one ne odu dalje od Bj.....

Ma, what the hell.... nije ovo žalopojka...

Pošto su iz BB izbacili (od dostupnih) najpametniju van - nemam šta komentirati...

Drugo, danas sam (nakon desetak dana) otišla kod Kraljice Majke. Baba se duri i gleda sapunicu. U stilu - koji Ku si dolazila kad meni traje serija (ne zaboravite da mi do nje treba dobrih sat vremena vožnje automobilom!). I šta da joj veliš? Da ju žališ što je sama po cijele dane?

No, na kraju je ispalo da:

a) njen zet je jedno divno stvorenje koje sam Ja, njena kćerka nagovorila da joj liči stan (a on se zajebo u proračunu slobodnog vremena i nije stigao to odraditi) par dana pred Božić. Koje sramote... Nema veze što su mu to (vjerojatno) jedinih par slobodnih dana u cijelog godini i tko zna kad će opet uspjeti odraditi to farbanje...

b) njen najdraži sin je tako jadan umoran, eto, dođe on k njoj, umoran od posla (da se razumijemo moj najdraži braco radi uredski posao), malo si pročita novine kod majke (kao sluša ju), odmori od djece koju bi inače doma morao, barem malo bedinati...

Ma volim ja obojicu, ali suosjećam sa šogoricom!

Ps. Navodno Perica nije uspio ništa nažicati od Guzde... Nisam ga htjela stavljati na detektor laži... Nek ih obojicu nosi...

Stigo bivši prijatelj i bivši muž moje najbolje prijateljice. Sjedi u kuhinji i trkelja Guzdi.

Naravno, uz kavicu i cigaretu (no dobro, lijepo je pitao da li smije zapaliti, za razliku od mnogih pušača koji zapale mrtvi hladni, pa samo traže pepeljaru...).

Žica pare Guzdu... po n-ti put. Da ne spominjemo da je Guzdi dužan... o ho ho...

Davno sam odustala odgajati Guzdu i ispravljati njegovu lakovjernost...

Baš me zanima najnovija fora...

No, frajer je zapravo jako zabavan tip. Onaj tip prijatelja koji će te dići iz bilokoje depre svojih vedrim - lakoćemo pogledom na svijet. Samo mu ne posuđuj novce.... I zapravo mi je krivo što se njihov brak sjebao (jelte ošo on za novom suknjom...), pa se mi i dalje družimo s njom, a ne njima...

Eto, draga Rubia, fala ti do groba za ovo čudo od novog dizajna!

Samo još da ućeramo one boxove desno, a ne skroz dolje i super pet!

I da vas ne zavede slika, ja definitivno nisam tako mlada (ni zgodna), jel tako Jahaču?

Još jednom - hvala, hvala.... (išla bi rima "svaka ti dala", ali mislim da bi radije htjela - "svaki ti dao")

Makar je odaziv velik, mislim da je vrijeme da prestanem pisati o s(ex)u, pljunemo u šake i odemo To raditi, a ne kucati po tastaturi....

Zato samo jedna kratka o Sv. Nikoli:

Mala je sva nesretna stigla iz škole. Svi njezini su uglavnom dobili novce! Pa ja sam šokirana. Što će djeci od deset godina novci?? Ajde, još mogu razumjeti da se ljudi razulare pa pokupuju puno / skupe poklone (to se meni desilo jedne godine, malo sam se zanijela), ali pare??

Naš Nasljednik je u čizmicu (tj. smrdljivu tenesicu) dobio neki komplet na sklapanje - generator. Mali je oduševljen, vrti s tim (puca mi glava od kurblanja). Čak spominje kako bi bilo dobro da to odnese da vidi profačica iz fizike!! Čak niti on nije dobio ni bon za mobitel (što na neki način smatram novcima)!

Eeee... gdje mi živimo?? A kako li je tek u gradu, kad je ovako na selu kod nas???

Da nastavimo u istom revijalnom tonu...

Ona želi s(ex) kada:

- kada se stvarno želi pos(ex)ati

- kada je kupila nove cipele/čizme/kaput/bilošto On smatra bacanjem love, dapače puuno love

- kada se želi osvetiti Njemu jer ju je prevario, pa sad to hoće s Drugim tj. s prvim koji uleti

- kada se hoće samo malo pomaziti, a On to shvati totalno muški - misleći samo na s(ex)

- kada joj se ipak s(ex)a...

On to radi kada:

- puno ne razmišlja

- kada mu se s(ex)a, što bi značilo (skoro) stalno

- kada nije nogometna utakmica

- kada nije svjetsko/europsko/selsko prvenstvo u najvajžnijoj muškoj stvari na svijetu, a nije s(ex)

- kada nema Nje (gospođa/majka/domačica/peračica gaća i sve ostalo) u blizini

Zapravo ne znam zašto ovo pišem. Nije da mi je manjak/višak istog....

Za razliku od jedne moje frendice koja stalno baja okolo kako bi se ona jelte puknula.. s bilokim. Na kraju bira li bira. Čeka (valjda) žena princa...

Samo da znate, ovaj je 442 post. Da se vidi koliko sam plodna u ovoj (blogo)sferi!

Gdje je To dobro / nedobro raditi:

- vešmašina (zašto na prvom mjestu?? malo neudobno, no neki se smijulje da je u njihovom slučaju ona ipak bila uključena, he he)

- auto (e sad, kad si mlad - i fićo ti je dovoljno prostran, poslije, ne pali niti merđo)

- prijateljeva studentska soba (svojedobno je postala i bračni krevet kad ostali gosti tajnog vjenčanja odu u kino da ljudi konzumiraju brak)

- hotel (previše liči na "sponzoruše" ili to isto u muškom rodu)

- livada, dekica, potočić, mravi, "zašao ti mravac u rukavac" if you remember the song (meni ovo sliči samo na američke filmove)

- bračni krevet (odlična stvar osim ako nisi u tuđem - npr. roditeljskom, a dotični ranije dođu doma, gadno, gadno)

- toilete kafiće (koliko alkohola treba popiti da se to desi?)

- BB kuća (kad će se konačno netko puknut, a da se svi veselimo??)

- hi, hi, skoro zaboravila "zornjak"...

- ma daj šta daš, samo da ti se digne (to je za one malo starije, he he...)

Naravoučenije: niti crvenkapice više nisu što su bile, a bome niti vuci (vuk, vukovi, vuci... - za one iz BB)

Morat ću napisati neki post o seksu.

Vidim, svi o tome pišu.

Kad se vratim s posla...

Familija spava, a ja sjedim za kuhinjskim stolom (u pozadini cmizdre ovi iz BB) i flaš(ic)om pive. Trebalo mi je tjedan dana da mi piva ne bude bljak. He he....

Prvo saga o spremačici: našla drugu, doduše, za manje sati (jer je ova navodno "kraljica krpe") - više para. Žena traži isplatu na satnicu. Ja opet nemam vremena, niti živaca da mi kuća bude u kršu (i slijedeći tjedan mi je na poslu koma), pa ćemo pisati dane i sate....

Ovaj put nema ljubavi, niti opraštanja slobodnih dana, niti poklanjanja.

Ful poslovno...

Drugo: Ribafish već dugo nije komentirato BB. Pa moram ja: nešto mi stalno tule....

No da, toliko su dosadni da ih nitko (uključujući moje klince) ne ferma, pa se ne gledaju tokom tjedna. Čak su se klinci ovaj petak rađe igrali u sobi na play-ku nego gledali teve. E stvarno su jadni (kako bi rekao naš Nasljednik)...

I dalje navijam za feminiziranog frizera. Inače, uvijek sam za žensku stranu, tako da mi je favorit B - ona mala plava, Violeta. Ima soli u glavi. Ne znam detalje što je i tko je, čak niti iz kojeg dijela lijepe naše, ali je cura ok.

A o Grazu?

Joj, draga moja Bugenvilia, zaboravi smo kupiti famoznu žlicu za cipele, a posljednja nam se polomila. Što ćemo mi jadni sad bez nje???

Ps. A ovi još tule (jelte na teveju - mala živčana dubrovkinja). Eto što su žene... Zato je onaj njezin odmah rekao da je što je bilo u kući - gotovo je. Čovjek već ševi neku u veceu "Saloonu-a", dok ova mala tuli. E jesmo mi žene glupe...

Nije nas jučer bilo doma...

Posjedali u naš merđo (jebi ga, nije auto nego kombi, ali nema veze) i put putujem - cilj: Grac.

Čak se i sam Nasljednik gurao da ide s nama (doduše, njega zanima samo Media markt). No dobro, ako su mogli štrajkati profesori, može i moje dijete jedan dan bez škole...

Najgore od svega što smo unaprijed znali da nam zapravo ništa ne treba, ali eto. Skupili par stotina eura na hrpu, pa huša haj...

Obišli onaj novi trgovački centar prije samog onog famoznog rotora na ulazu u grad.

Osim što sam se bacila naglavačke u H&M skupa s Malom, ostalo je sve kao i kod nas.

Pošto su cijene kao i kod nas, pošto sve te dućane imamo i doma (no dobro, u Zg.) sve mi je bilo nekako bezveze...

Malo smo bauljali po centru, popili jednu dosta dobru kavicu uz umjetno jezerce s nekim japanskim šaranima od skoro kilu....

Uspjela sam čak šarmirati prodavačicu u Swarovskom da mi promijeni njihov križić (kupljen ovog ljeta u Italiji) jer mi je poispadalo nekoliko kamenčića. Glupa talijanka mi nije napisala garanciju, račun je tko zna gdje.. pa mi je bio problem uvjeriti ju u kupnju. No da, ipak je to firma koja drži do sebe...

Onda smo otišli u Center West u još jedan H&M (ovdije ima malo više naših, manji je dućan, ali ima ljepši izbor stvari).

Guzda je sreo neke naše frendove, pa su dečki veselo otišli na pivu. Meni je već bio pun kufer dućana, pa sam i ja s njima sjela, dok je njegova žena malo šarala po dućanu.

Naravno, Ikea je klasika. Malo smo se promuvali. Kupili neke sitnice... Guzda je bio jako zadovoljan prolaznim vremenom kroz Ikeu. He he..

I što još reći za kraj: ni Graz nije što je nekad bio....