Što bi čovjek tj. žena - majka - radnica - kuharica - peglerica - i sve ostalo u kući - spremačica - rudarka mogla napisati o protekloj tj. još uvijek ovoj godini?

Bila je luudo - joj, ne znam što napisati (jednim okom gledam Gilmorice pa me malo dekoncentriraju)..

Uglavnom, nakon što sam kao napredovala - sve je ostalo u magli - jurnjave s kraja na kraj lijepe naše - jurnjave doma - jurnjave okolo - kuhanja kasno navečer - pisanje posta rano ujutro - stalno u cajtnotu (osim na dosadnim sastancima na kojima čovjek ipak ne smije otvoriti novine, ili laptop i malo se odmoriti.. hi hi).

Nakon dugo vremena uspjeli smo polijepiti Benetton po kupaonici (pločice dragi moji, pločice... luude zelene i plave boje - mrak). Naravno, vešmašina mi je još uvijek vani na terasi, pa je malo tricky s pranjem veša, no, what the hell...

I dalje ostaje rupa na mjestu gdje bi (kao) morao biti bazen... dugoročni planovi...

Čak je i na trenutke bilo situacija kada sam zaboravila da se svijet vrti oko novaca, kada mi nisu bili potrebni bankomati. Kako je to dobar osjećaj!

Što se tiče bloga - bila je to plodna godina. Pisala sam (skoro) svaki dan, javila sam vam se iz bijelog svijeta (imam još uvijek karticu Internet-cafe-a u Firenci... možda ju skoro, skoro ponovno iskoristim!), javljala sam se i s mora. Čak sam ponijela laptop do Azurne obale, nakon što sam pronašla na Internetu da je cijeli hotel wireless povezan sa internetom...

Kako je bio dobar osjećaj priključiti se na blog i direktno se javiti iz kreveta s pogledom na more, biti s vama preko komentara, pozdrava, posta ....

Čak sam sa jednom malom crticom (ona ful sitna slova) bila na naslovnici. Wou...

Poslije, nažalost ništa...

Eto...

I što na kraju željeti u slijedećoj??

Neka ostane kao ova.. ja se neću buniti...