Budite uz njih...

Ako imate tu sreću da su vam roditelji živi, onda gledate njihove ostarjele i sve nemoćnije ruke, lica izborana i smijehom i tugom kroz sve godine života.

A nisu takvi bili. U sjećanjima čuvate neke davne godine kada im ništa nije bilo teško, kada su mogli i htjeli i željeli sve. Sjećate se zasigurno svih lijepih trenutaka koje ste proveli s njima.
One prve neprospavane noći zbog vaših temperatura ili plača doživjeli ste tek kad ste i sami postali roditelji. Ali sigurno pamtite njihove utješne zagrljaje kad bi bilo razbijenih koljena, sve brižno kupljene i zamotane poklone koje ste toliko željeli za rođendan ili Božić. Sve fine nedjeljne ručkove koje nitko nikada ne skuha kao mama; i vi ih sada kuhate, ali rižoto ili pohano uvijek su bili finiji kod mame. Pamtite sigurno i zajednička ljetovanja ili izlete dok ste bili klinci.
Kasnije su došla i neka prva ograničenja ili sukobi uvjetovani vašim odrastanjem i njihovim nastojanjem da od vas stvore dobre ljude. Sve to shvatiš puno kasnije, kada i sam postaneš roditelj i svjestan odgovornosti koju roditeljstvo nosi.

Što tek reći o bakama i djedovima? Posebna je ljubav koju u srcu nose samo za svoje unuke. Sve se podređuje njima, i živa je istina da nad unucima strepiš više nego nad vlastitim djetetom. Učinio bi sve da ih zaštitiš od svega i da im skineš zvijezdu sa neba, ako je požele držati u svojoj ručici.

Nikada si nemojte dozvoliti da ne možete pronaći i odvojiti vremena za svoje roditelje, ili bake i djedove. Sve isprike – umoran sam, sutra ću, ne da mi se sada...odmah ih odbacite. Njima vaša posjeta ili poziv znače sve. Iako su vam istu priču vjerojatno ispričali bezbroj puta jer im je bila smiješna, nasmijte joj se opet. I opet. Stotinu puta ako treba. Držite njihove naborane ruke i smijte se s njima. Doći će trenutak kada više nećete imati koga nazvati i nećete imati koga posjetiti. Ostaće tek izblijedjele fotografije i živa sjećanja na sve ono što su vam pružili. Doći će trenutak kada ih naprosto više neće biti u onom voljenom, fizičkom obliku. A onda je kasno za – trebao sam, mogao sam, htio sam...isprike samom sebi ništa neće izmijeniti.

Međunarodni je dan starijih osoba. Ako niste danas, nazovite ih ili posjetite sutra. Vrijeme provedeno s onim tko te uistinu voli je najskuplji poklon koji mu možeš dati.