Sve je moguće

Danas sam nekako sva izmiješana, kao akvarel koji se nije dovoljno osušio pa se prelijevaju boje jedna u drugu.

Unatoč silnom vodenom valu koji je došao iz Karlovca, naš oštećeni nasip na Kupi izdržao je zahvaljujući nadljudskim naporima vojske, vatrogasaca i Civilne zaštite. Nažalost, ima Petrinjaca čije su kuće vrlo blizu nasipa Petrinjčice i voda im je ušla u podrume i domove. Kako nisam u mogućnosti obuti gumene čizme i otići im pomoći, jer moje tijelo još uvijek prolazi fazu oporavka, ovim putem im šaljem podršku - Maja, Josipa, Silvija i svi ostali, držite se; od srca želim da se što prije okonča vaša borba sa vodom.

Zatoplilo je; sunce se konačno ukazalo nakon što smo danima gledali olovno sivilo neba. Moj božur je procvao prekrasnim tamnocrvenim cvjetovima, a ona ogromna ruža konačno je počela cvjetati. Trebaće još par dana da se pretvori u cvjetne slapove pa ću vam je pokazati.

Jedem kao neman, što je jako dobro. Već sam jednom večerala, i dok ovo pišem jedem po drugi put. Raduje me to, jer sam uslijed bolesti izgubila nekih osam kilograma, što je za mene poprilično puno jer nisam ni imala neku veliku kilažu. Pa kako da se ne veselim što jedem i jedem i jedem. Vjerujem da je to još jedan, siguran znak kako će sve biti u savršenom redu.

Razmišljam koliko sam sretna, zahvalna i ponizna zbog spoznaje da sam još uvijek tu, i da mogu gledati svoje najdraže frajere kako rastu. Smijati se provalama manjeg najdražeg drajera i uživati slušajući kako najdraži frajer prekrasno svira gitaru.
Život je tako lijep. Pogotovo kada vam je darovan tri puta; nakon trećeg puta naprosto znaš da je sve moguće. Samo treba vjerovati i ustrajati u vjeri.

Voli vas Rossovka. Budite uvijek i u svemu ljudi jedni drugima.