Mama je multipraktik

Sanjala sam sinoć svoju mamu, nakon jako dugo vremena. Pa sam uz kavu razmišljala puno i o njoj i o svim mamama svijeta i došla do sljedećih zaključaka.

Svaka mama je zapravo neviđeni multipraktik sa neutvrđenim točnim brojem funkcija; funkcije naime ovise o afinitetu svake ponaosob. Meni su recimo torte uvijek strašno loše ispadale ( il jako dobro, ovisno ko gleda; susjedova kuja sa oduševljenjem je jela biskvit od Švarcvald torte koja je usljed cureža kreme završila u mojoj rođenoj živici ). Al zato mi je sve drugo nakuhavanje išlo ko od šale, silom prilika počela sam kuhat sa šesnajst i s pravom si uzimam titulu ženskog Karapandže, zajedno sa ostalih dve milijarde žena koje svaki dan smišljaju šta skuhat a da svi ukućani jedu.

Već samom činjenicom da devet mjeseci u trbuhu nosi ono šta će kasnije volit više od života svaka od nas zaslužuje respekt. Čak i da zanemarimo jutarnje mučnine, divljanje hormona, žgaravicu, nalete gladi i prejedanje uz svjetlo iz frižidera u pola jedanajst navečer. Onda uslijedi porod, za koji svi uglavnom kažu - ma nije to ništa, malo boli al prođe. Pa to malo boli al prođe recimo traje šesnajst sati sa primljene tridesetdvije flaše dripa ko recimo kod mene. Jer šta je šesnajst sati poroda u odnosu na eone vremena koji su prošli otkako se upalila prva vatra u jebenoj špilji, i to zašto? Da se može kuhat jelo, eto zašto.

Mama je uvijek tu, dvadesetčetri sata dnevno. Ispočetka za presvlačit, dojit, uspavljivat. Kasnije za utješit i uvijek nać prave riječi i savjet. Još kasnije za reć - nemoj se još udavat, cijeli život je pred tobom. Još puno kasnije - šta sam ti ja govorila? Mama uvijek bezuvjetno voli i bila bi u stanju rašerafit glavu onome ko povrijedi njeno djetešce. Mama ima rentgenski vid; ona čim pogleda naprosto zna šta te muči ili boli i nemreš je zavaljat baš i da hoćeš. Mama ima oči i na leđima; koliko mi je puta samo znala reć - ne krevelji mi se iza leđa, vidim te. A peče recimo palaćinke i gleda u tavicu. Mama je savršen detektor čak i neke bezazlene male laži; nikak mi nije bilo jasno kak me pročita ko Asteriksa. Kad sam i sama postala ispaćenom roditeljicom, skužila sam da to naprosto dođe instinktivno. Znaš i gotovo. I pogađaš u devedeset devet zarez devet posto slučajeva točno u sridu, ko slavodobitnik Sinjske alke.

Mama je samo jedna, neponovljiva i unikatna po svojoj ljubavi i načinu na koji hendla sve probleme koji joj se nađu na putu. Nema toga šta mama neće riješit i nema situacije iz koje neće nać izlaz.
Mama je naprosto mama. Ende.