Moj svemir i sve moje

Moji najdraži frajeri stigli su danas na ručak. Punjene paprike i ćufte sa pire krumpirom ( one iste paprike radi kojih je bilo malo problema u Lidlu ).

Najdraži frajer navalio je kao vuk na svoj tanjur, a manji najdraži frajer smrknuo se kao kišni oblak, jer to kao ne voli jesti. Naravno da voli, ali eto – nadao se pohanoj ili pečenoj piletini pa se neznatno razočarao.
Uvijek kad dođe do takve situacije dotaknemo se priča o baki Elzi i njenim malim vukićima ( ne pitajte otkud sam to iskopala, naprosto je nastao serijal priča o baki Elzi i jelu koje jedan od vukića neće jesti ).
-Ti znaš koliko ja tebe volim. Ali i kod mene, kao i doma, važi pravilo – ako ne budeš jeo, nema ni keksa ni sladoleda.
-A onda mi nagrabi – mrmlja, ali ipak jede. Gleda starijeg brata koji grabi po drugi put, pa onda ide lakše.
-Vidiš kako brat jede. Ma sigurno je i tebi fino – govorim mu.
On klima glavom i pojede gotovo sve iz tanjura.
Nastavljamo sa sladoledom i keksima koji su trenutno in, a jedva smo našli gdje ih ima za kupiti. Šopa i mene jer su baš fini – integralni keksi sa zobenim pahuljicama i sokom naranče, preliveni s jedne strane čokoladom.

Gledamo Mašu i medu, pa onda malo najdraži frajer i ja igramo „Četiri u nizu“; trebate složiti četiri mala žetona da bi pobijedili. Manji najdraži frajer isto želi igrati, pa onda nas dvoje igramo protiv brata. Strašno brzo shvaća sve, pa tako i ovo, samo mu treba pokazati. Raduje se jer smo pobijedili i počinje pjevušiti nešto na engleskom. Očima pitam najdražeg frajera – što to pjeva, on mi šapće – Get ready, Daft Punk. Tu sam ja malo i u šoku, brže tražim na youtubeu pjesmu, pa ubrzo odzvanja cijeli dnevni boravak pjevanjem. Riječi nam nisu najtočnije, ali koga briga; imam dva dječaka koji pjevaju Daft Punk, halo. Iznenadilo me i što manji najdraži frajer uopće hoće pjevati, obično to on sam obavlja kad i kako želi i nema šanse da ga nagovoriš.

Još smo malo hodali po dvorištu, gledali jagode u cvatu i paradajze, on je naravno razočaran jer je očekivao da će vidjeti plodove. Srećom ima starijeg brata koji mu strpljivo objašnjava da će se cvjetovi uskoro pretvoriti u majušne plodove.

Ubrzo odlaze, teta stiže po njih. Ljubim ih i govorim ono što svaki put kažem – volim vas najviše na svijetu, uvijek to pamtite. To mi je postala mantra nakon što sam skoro poginula u prometnoj; kad god se pozdravljam sa onima do kojih mi je stalo izgovaram – volim te, a za njih je tu i dodatak - najviše na svijetu, uvijek to pamtite.
Oni su moj život i moj svemir. Moj cijeli svijet satkan je od njihovih pogleda i zagrljaja i smijeha.