Samo se smijte, ljudi

Danas sam mom suzračniku ( koja riječ, novostvorena, za čovjeka koji ide na zračenje kad i ja; jel vidite vi to )našem osamdesetogodišnjaku, odnijela svoju skromnu knjižicu na poklon, sa posvetom koju možete vidjet na fotki.

Osto je onak...malo zatečen, zahvalio se i pažljivo zamoto knjigu u onu kovertu koja unutra ima mjehuriće. Samo on zna zašto tu kovertu nosi u svom ruksaku, isto ko šta ne zna čiji je broj telefona zapiso na istu tu kovertu.

Naravno da je i danas bilo smijurije, i to neviđenih razmjera. Na cete simulaciju došla je jedna gospođa, pa sa čuđenjem gledala tih pet šest muškaraca u čekaonici i onda izjavila:
-Bože, pa šta vi muški tu radite, kaj nije ovo klinika za ženske bolesti?
Nakon prvotnog šoka koji smo svi doživjeli neokrunjeni kralj čekaonice je mrtav ladan odgovorio:
-Gospođo, za dečke ne znam, al moguće je da sam trudan a da to ni ne znam. Iako obzirom na dob sumnjam da bi u pitanju mogla bit vanmaternična trudnoća.
Mi se zakocenili od smijeha ( svi osim gospođe, ona ga je gledala ko osmo svjetsko čudo ). Znate kako smo se smijali kad je jedna od sestara otvorila vrata od neke tamo bukse da vidi šta se dešava.
Kad je trebo otić na vece i popit vodu prije zračenja, kaže on meni:
-Gospodična, ja se točno bavim mišlju da prekinem ovu trudnoću, pa nemrem ja to više. Ko bu dural to, plus trudovi kad krenu? Jel imate vi tu neku štelu, nekog dobrog ginekologa da me riješi muke?
Mi se opet zakocenili od smijeha ( svi osim gospođe, nikako nije mogla procijenit o čemu on priča ). Toliko sam se smijala da sam morala polokat još vode ( a popila osam deci, moju mjericu za zračenje ) jer sam počela štucat.

Šta vam hoću reć? Smijeh je čudo. I smijeh je lijek. Smijte se, samo se uvijek smijte jer ćete izliječit sve što vas muči.