Kralj čekaonice

Strašno sam umorna; svakodnevno putovanje, čekanje, zračenje ( a sve je počelo 6. veljače, majkosvetabožja ) plus ovo ludo vrijeme uzima svoj danak.

Trebaće mi totalno resetiranje kad sve ovo završi. A završiće, uz malo sreće, negdje početkom četvrtog mjeseca. Bilo bi idealno da moj ispaćeni životni supatnik do tada konačno digne taj usrani eurodžekpot, pa da konačno kupim kamenu kuću negdje na obali i počnem pisat neku hit knjigu. Štajaznam, tipa „Dnevnik malog Perice“ samo sa modernijim likovima, pa da se snimi filmska uspješnica tipa „Tko pjeva, zlo ne misli“. Al to prvo mora past eurodžekpot za to piskaranje, jel tako. Zašto eurodžekpot – pa da mogu ić na redovite kontrole helikopterom ko Šuputova na koncerte i da ne moram ić radit. Da samo pišem roman svih romana, sa što više smijeha.

Danas me u čekaonici oduševio jedan gospodin od osamdeset godina. Svaki dan neki drugi fensi sako i pripadajuća košulja, uvijek originalan u komentarima i odgovorima. Kaže da se ludo provodi na zračenjima jer mu to dođe ko pauza od žene ( ima osamdeset a njih dvoje su zajedno pedeset tri godine ). Jer da mu nonstop zvoca kaj bi kuhala i onda stalno gleda u onaj papir šta sve on ne smije jest dok ide na zračenje i onda se namrtvo posvađaju jer bi on jeo sve, a ona ne da ni čut. Sutra ujutro ona mora okulistu u Dubravu u isto vrijeme kad i on ima termin zračenja, i kaže da mu već tri dana ponavlja da ne zaboravi spomenut da će malo kasnit u četvrtak; pitam jel probo objasnit da mu je već rekla, kaže da ne vrijedi pokušavat jer da je takva otkad ju je bolje upozno. U mirovinu je otišo nakon dvadesetpet godina radnog staža, ugradilo mu Marlboro bajpas ( tako ga on zove ) i kaže da je reko sinovima da će prije ili kasnije propušit ponovo, kad vidi da je vrijeme za odlazak. Čisto da vidi jel taj Marlboro bajpas još šljaka. Kad su mu rekli da ode na vece i popit vodu ( to je sve predigra za zračenje ) kaže – pa to sam jedva dočekal, moj život nije do ovog ispijanja vode uopće imal smisla.

Daj mi Bože da doživim barem još dio njegovih godina, da ostanem tako bistrog uma i smisla za humor.