Hešteg samolijepi

Manji najdraži frajer ima punu sobu plišanaca. Voli dijete plišance i gotovo.

Pa me nedavno, onako izdaleka, pita:
-Ideš li ti kupovati u Kaufland?
-Ne idem, Kaufland ima samo u Sisku. ( Znam ja zašto pita; skupljaju se naljepnice pa se kupuju plišanci – stabla. )
On sliježe ramenima i uz uzdah kaže:
-Onda ništa, ne možeš mi pomoći. Tamo ti se prodaju krasni plišanci, samo moraš skupljati naljepnice i onda kupiš plišanca – stablo.
Ali zato mogu pomoći u mom, kvartovskom dućanu. I tamo udarilo sa skupljanjem naljepnica, za drugu felu plišanaca. Ovdje su životinje u igri. Rajske dveri su mu se otvorile kad su me dovezli pred kvartovski dućan i kad je na vratima ugledao ogromni plakat sa životinjama.
-Pa kad već ovdje kupuješ, hoćeš li mi tu skupljati naljepnice za plišance?
-Naravno da hoću, ništa ne brini.
Daje mi pusu dok izlazim iz auta, već kreću, ali se spušta prozor i on me zove natrag:
-Nemoj zaboraviti uzeti onaj mali album da možeš lijepiti naljepnice, molim te.

I tako ja sad skupljam naljepnice. Nema mi veće sreće nego kad neko prije mene u redu neće naljepnice, pa ja uz šljašteći osmijeh mogu reći – evo ako vi ne skupljate, mogu li ja uzeti vaše? Pa nekad malo i zapričavam blagajnicu, ne bi li odrapila koju naljepnicu više. Jer manji najdraži frajer svaki put kad nazove pita – koliko ti još fali naljepnica?
Jučer je kupljen prvi kojeg je odabrao, zove se Miki i ima mornarsku majicu. Već je kod njega u sobi.

Uz pusu ide i upozorenje – nemoj zaboraviti uzeti onaj mali album da možeš dalje lijepiti naljepnice, molim te.
I kako da ga odbijem, kako?