Pa šta mi je sa očima...

Ja pod hitno moram napravit dvije stvari – promijenit dioptriju i počet pit ginko forte.

Naime, čula sam se jučer sa frendicom i komentiramo film koji je u subotu bio na jednom od rtl kanala, nebitno na kojem. Sjajna glumačka ekipa i urnebesna priča o četri sredovječne žene koje su dugogodišnje frendice i pročitaju „50 nijansi sive“ pa im se sve nešta uskomeša u životima. Prva se ponovo spetlja sa tipom s kojim je mutila prije četrdeset godina. Druga napravi profil na nekoj od mreža za upoznavanje zaljubljenih srdaca. Treća pokušava probudit ugašenu strast sa svojim mužem koji samo ruje po garaži. A četvrta je friška udovica koja upoznaje pilota i van sebe je jer joj je zavrtio mozak naopako.
Dalje je bitan samo pilot. Jer nas dvije dalje komentiramo da kako je pilot dobar ko dobar dan, liječi očobolju iako ima nekih kvrga na leđima, i ja konstatiram da me strašno podsjeća na Andya Garciju na kojeg sam strašno slaba, još od vremena kad je u jednom od nastavaka „Kuma“, sa kuhinjskom krpom preko ramena, mijesio njoke.
I ne da meni danas vrag mira, idem ja vidjet ko glumi pilota, pa da prekopam za još kojim filmom u kojem glumi. Ono, da malo riješim očobolju. I ajde sad probajte pogodit ko glumi pilota? Andy Garcia, da ko drugi. Ja ostala ko začuđeni svatovi. Pa da ja nisam prepoznala čovjeka koji mijesi njoke, halo?! Sa krpom preko ramena?! Pa šta mi je sa očima i glavom, jebote?! Sutra ujutro prije posla idem u apoteku po ginko forte i jaču dioptriju. Pa to je nedopustivo, jer ja stalno mislim da mi mozak radi ko kompjuter.

A kad smo već kod njoka...sjećate se možda da sam slagala jelovnik za Balibega? E ovome bi složila jelovnik da bi me na rukama nosio do kraja života ( mislim ko osobnu kuvaricu, naravno ). Za početak – goveđa juha sa grisknedlima, onima koje samo dodirneš žlicom i ona klizne kroz tu bijelu divotu ko kroz puding. Dalje – juneći šnicli koji se sa jedne strane namažu senfom i brašnom, prepeku se kratko, pa u masnoću ide češnjak, papar, lovorov list i po želji vezica peršina da samo pusti miris pa ide van; dobijete nezemaljski dobar umak jer se sve to krčka na laganoj vatri dok meso ne omekša. Prilog su naravno njoki, najbolje se sljube sa baršunastim umakom. Salata – po mogućnosti cikla, da zasere sježnobijelu košulju pa da moram ić to zlo namakat u lavoru ( košulju, ne jelo ). I za desert cvećnknedli ( za neupućene – knedli sa šljivama, sa finim domaćim vrhnjem i zlaćanim preprženim prezlom, onako kak se jedu u Brezju, plus naravno šećer i cimet ).

Pa da vidiš kako se pakiraju torbe za kretanje u šparetskom prostoru, tamo negdje po holivudskim brdima. ( A da proba pileći paprikaš...dobro, to kad vidim gdje je šta tamo u kuhinji jer za to treba isto puno suđa - daske, zdjele, ranjgle, sto čudesa. )

( fotke – Andy u „Kumu“ by Pinterest, i ova druga gdje ga nisam prepoznala jer nisam bila svjesna da trebam pit ginko forte by Vulture )