Ležeće i leteće torte

Dugo nisam pisala o tortama, zapravo sigurna sam da je jedan jedini pričuljak posvećen torti, i to Švarcvaldici koju sam nedovšenu, s apetitom bubnula u živicu. Nikad mi torte nisu išle za rukom, isto ko ni mojoj mami. Koliko god se trudila, uvijek su moje torte bile nesklavurne, naherene i izgledale su nikako. Šta ti vrijedi šta je fina za jest kad izgleda ko da je ispala na pod iz frižidera.

E sad kad sam sebe ispljuvala, sad mogu opisat par dogodovština koje su se desile majstoricama za torte, naravno ne njihovom krivnjom.
Prva mi je pala na pamet jedna kolegica s posla, koja je spekla tortu za svoj rođendan, al nije bilo mjesta u frižideru da je bubne na hlađenje ( navodno se čekalo da se pojede pola lubenice pa da se torta onda uglavi unutra ), pa ju je za vraga stavila na balkon, al na pod ( navodno je na stolu bilo neko pečeno meso, odojak šta li ). I sad jedu oni lubenicu, da se napravi mjesto za tortu, kad vani počelo puhat i navlačit se nevrijeme, i nekakav ubogi golub dolepršo na ogradu od balkona. Muž ničim izazvan veli – gle goluba na ogradi, a sin poleti vidjet goluba i dok je nesretnica otvorila usta puna lubenice da vrisne – pazi na tortu, maleni je ugazio prvo jednom pa onda i drugom nogom i osto stajat ko malo veća figurica. ( Navodno s mužem nije razgovarala tjedan dana, da ko je bio kriv nego on; kud je uopće spominjo goluba? )

Druga je proslava rođendana jedne preslatke curice, i znate kak to ide – svjećice u torti, pjeva se sretan rođendan i dolazi trenutak da roditeljica nareže prekrasnu tortu ispečenu u svrhu podizanja šećera na nepoznate vrijednosti. Donosi nož, vodu za burit nož, tanjuriće i vadi svjećice. Malena slavljenica tiho joj kaže – ja ne bi da ti režeš tortu. Mama joj govori – pa zato smo je spekli, sad ćeš vidjeti kako je fina. Malena slavljenica malo glasnije ponavlja - ja ne bi da ti režeš tortu. Mama joj govori – pa vidiš da sva djeca čekaju tortu, zato smo je spekli. Malena slavljenica sad već skroz glasno ponavlja - ja ne bi da ti režeš tortu. Mama uzima nož u namjeri da krene rezat, a malena slavljenica zavidnom brzinom sa obje ručice iskreće tortu sa avzaca na pod. Ima torte na sve strane. Mama u šoku, djeca u šoku, bome i mi u šoku, a malena slavljenica ladno kaže – pa rekla sam ti da ja ne bi da režeš tortu. Ispaćeni otac donosi kantu od napoja, a šokirana mama u prizemlju reže drugu tortu, zbog koje se namrtvo posvađala sa svojom mamom jer ju je spekla iako joj je rečeno da nema potrebe da se peče.

I za kraj, meni jedna od najdražih slika kad je na jednu od nekadašnjih besmrtnih fešti stigla jedna od gošći, sređena ko za kraljevsko vjenčanje i u novim cipelama sa kožnim đonom, noseć avzac sa tortom. Nas par naslonjeno na ogradu od terase gledamo kako prilazi svečanim korakom alkarskog vojvode; u zao čas podveze se jedan od kožnih đonova i ona izvodi neponovljive manevre ko akrobatski pilot da joj avzac ostane u ruci. Viče – vatajte tortu, i zbilja je neko uspio uhvatit tortu da se ne slamazdra na beton. Ona se malo natukla i prvo izula cipele pa se onda krenula dizat, sva sretna jer je torta ostala u hrpi, možda je koja ružica otpala u manevrima.

Jel ima neko među vama da je imo ovakve situacije? Istinu na sunce.