Sva se struja gasi

Ajme šta se ja užasavam grmljavine i nevremena.

Čim mi se u vidnom polju pojave oblaci sa mogućnošću grmeža, ja sve poištekavam iz struje i zavučem se gdje mi je najsigurnije. U slučaju da se bliži noć, na gotovs vadim mirisne svijeće kojih uvijek imam jer pušim ko luđakinja, znači ni svjetlo se ne pali. I onda se skutrim i čekam da se sve smiri.

Jednom sam u Lici doživjela neviđene svjetlosne efekte na nebu usljed nevremena. Zacrnilo se nebo u desetak minuta, a iz oblaka sijeva na sve strane, ko da ulaziš u Mordor. Pofotkam ja nebo, da imam za stavit na fejsbuk, i brže čupaj svo kablovinje - ruter, vešmašinu, kuhinjsku peć. Ispaćeni životni supatnik gleda neku tekmu, mrtav ladan. Teve velićine pola zida, gledaš igrače ko da si na stadionu. Ja u sobu i ugasim teve i iščupam produžni kabal iz zida. On u šoku, da šta ja radim i da jesam normalna.
Reko - pa jel ti ne čuješ kak vani grmi? Da ne čuje jer je pojačo teve, i da šta stvaram paniku kad s te strane nikad ne bude nevremena. Nije ni dovršio riječ nevremena; kad je grom bubno...cijela se kuća stresla. Ja uzela daljinski i najstrože zabranila paljenje tevea. Nebo sve crnje, ko da će smak svijeta. On bi rješavo sudoku jer mu je dosadno, kreno upalit svjetlo. Reko - samo priđi šalteru, da te ja vidim. Pa da nemre u toj mrakači sudoku rješavat. Ja upalila svijeću. eto svjetla pa rješavaj, Čmrljio malo po tim brojketinama, pa konstatiro da je gladan. I baš bi pečena jaja jeo. Reko - ne bi, amigo. Peć je van funkcije usljed nepovoljnih vremenskih uvjeta. Ako možeš - čekaj da prestane grmež, ako ne možeš ima sira i vrhnja, salamurine i paradajza pa ćemo jest. Da ne može čekat, krepaće od gladi.

Palim ja još svijeća, ne vidim rezat paradajz jebiga. I taman krenem rezat, i opet jako bubne, i porežem se al majstorski. On leti po flastere, ko zna gdje su pa štrači svjetla sad vamo sad tamo. Izdajem ukaz kojim se obustavlja potraga za flasterima i stavljam na porezotinu cigaretni papir.
Sjedimo i jedemo uz svijeće, ko plemići. Taman kad smo pojeli, jenjalo nevrijeme. On brže uštekava teve i pali, da vidi bar još malo nogometa. Ja ne ulazim u sobu, za slučaj da bubne još koji put; ležim radi boljeg varenja u drugoj sobi i uživam u tišini iza one silne buke sa nebesa.

Kasnije izašli malo na friški zrak i ovi ispod nas vele da je bio baš dobar kaubojac i da su gledali film cijelo vrijeme. Moj ispaćeni životni supatnik šuti; kud će im reć da je rješavo sudoku i jeo uz svijeće ko u srednjem vijeku? Samo je izjavio - dobro da grmljavina nije poplašila konje. mogli su kauboji krvno stradat ko neki kad u nedoba režu paradajz.
Ja sam samo digla obrvu. U prijevodu - drugi put ni sudoku nećeš rješavat, reću ti da nema svijeća.

( fotka neba tog jezivog popodneva )