O dobroti i ljepoti

Ponekad shvatiš da je za sreću potrebno tako malo. Recimo kap ljudske dobrote i tračak ljepote u tvom dvorištu.

Maleni crni psić stigao je tko zna otkuda u krug naše firme. Vrlo mlad i prestrašen; čim netko krene rukom prema njemu trgne se i skupi u klupko poput ježa. Ima ranice na vratu, očito je negdje bio zavezan. Šapica ga boli, pa uglavnom leži pod klupom i drijema. Kad ga netko zovne, mahne repićem, ali pokret ruke je dovoljan da izazove strah. Jedan mladi kolega došao je danas po njega, s novim crvenim povocem i džepom prepunim grickalica za pse. Isprva bojažljivo, a onda sve hrabrije jeo je iz njegove ruke mašući repićem. Na milovanje se ispočetka svaki put trgnuo, a onda je shvatio da dodir ljudske ruke ne mora uopće biti ni strašan, ni bolan. Dok mu je stavljao povodac, bilo je straha u njegovim toplim psećim očima, ali je odvažno krenuo u svoj novi dom. Zastajao je putem, pa bi kolega strpljivo pričekao i opet posegnuo u džep za grickalicom. Meni su, naravno, krenule suze. Ganula me dobrota mladog čovjeka koji se sažalio nad sudbinom uboge životinje, ganulo me povjerenje koje maleni psić ipak ima prema čivjeku unatoč svemu ružnom što je do sada doživio od ljudi u svom kratkom životu. Od srca se nadam da je današnji dan samo početak jednog divnog prijateljstva, i da će psić godinama uživati uz svoga čovjeka.

Moja rožica još nije ni blizu punog cvata, tek je krenula otvarati pupove kojih ima na stotine. Stara je dvadeset i sedam godina; donijela sam je od bratića koji je svoju rožicu držao malenom, šišao je na kratko. Moja rožica stremi ka nebu. Ostavim je i onda u svibnju uživam u njenom raskošnom cvatu. Njene grane padaju poput cvjetnih slapova i divno miriši. Ona je bijela, ali se nekim čudnim križanjem sa starom ružom koja je bila posađena pored nje pojavilo nekoliko grana koje cvjetaju crveno, pa izgleda poput šahovskog polja s jedne strane. Danas, nakon onog stravičnog pljuska i grmljavine, izašla sam na dvorište i nisam mogla odoljeti da ne pofotkam njeno šarenilo, koje će kroz par dana biti još bujnije kad se otvore brojni pupovi koji još drijemaju u njenom lišću.

Dvije naoko bezazlene priče, a opet tako tople. Griju dušu u onim danima kada je teško i kada jedva pronalaziš snagu, jer se sjetiš dobrote i krasote kojoj si bio svjedokom.

( moja rožica na fotkama, baš je volim tako šarenu; psića nisam fotkala, radije sam uživala u pogledu na njegovu radost )