Za ovo nema naslova

Kada bi samo svjetski eksperti znali kako je jednostavno izvoditi protupotresnu izgradnju i ojačavanje zidova rasklimanih i popucanih uslijed tisuća potresa. Pa mi bi mogli zgrnuti neviđene novce na prodaji tih neviđenih metoda.

Nije da je zgrada gradske uprave u Petrinji prva koja se učvršćuje na ovaj način, bilo ih je već. Razlika je možda u boji gurtne i dodatku mašne koja zasigurno ima jako važnu funkciju u cijelom pristupu rješenju problema. Sigurna sam da kod manjih puknuća može proći i ona široka ljepljiva traka, samo s njom se ne mogu raditi mašne pa se gubi na estetici. Od krucijalne je važnosti da se gurtne postave petstotinjak dana iza najjačeg potresa, nikako ne ranije. Do tada se zidovi ostave da pucaju jer onda gurtna bolje drži. Što su zidovi raspucaniji - metoda je efikasnija.

Isto je i sa krovištima. Krov katastra zjapio je u nebo jezivim oštećenjima, pa kad je sve dobro nakislo onda se krov pokrpao. To je isto jedna od suvremenijih metoda; samo najbolje za potresom pogođena područja.
Jedan ugao krovišta prve osnovne škole samo što ne padne; već danima ga gledam i pitam se kako već nije pao. Nadam se samo kad do toga dođe da nikoga neće biti u blizini. Koliko puta vidim djecu da hodaju nogostupom do tog dijela zgrade.

Bombardiraju nas brojkama o obnovljenim zelenima. Žute nitko ni ne spominje. Crvene čekaju rušenje.

Zapravo je jedina olakotna okolnost činjenica da mi više nismo normalni. Samo se pretvaramo da jesmo. Kako bi drugačije mogli gledati sve ovo što nas okružuje? Slušati sve te puste brojke radi kojih mi ljudi koji ne žive ovdje govore - pa kažu da se radi?
A mi hodamo ruševinama, ulicama sa načičkanim tablama - kretanje na vlastitu odgovornost i pretvaramo se da smo normalni, jer ne vidimo ništa od onog o čemu pričaju nadležni uredi, tajništva i ministarstva.

I raduje nas smijeh djece koja se igraju u parku; njihovi glasovi nas iscjeljuju, ali i padaju kao najteža kletva na one koji gotovo godinu i pol od kataklizme mirno spavaju, u kućama bez gurtni i pukotina, i ne čine ništa da ova agonija počne blijediti.