Proljetne tuge

Samo tuga i još tuge ovih dana, a stiglo je proljeće i trebali bi ga udisati punim plućima. Nažalost, sjećanja na neke tuge koje zauvijek ostaju i tužne vijesti sve su češće dio naše svakodnevice.

Mojoj je mami jučer bio rođendan. Već je to dovoljno za puno sjete i sjećanja na sve što mi je darovala kroz život, a darovala mi je tako puno. Cijeli su mi dan pred očima samo iskakale tako žive slike svega što smo zajedno prošle.

Jučer je građanska inicijativa Petrinjsko proljeće u našem parku, na zaštitnu ogradu oko uništenog paviljona, postavila simboličnu podršku Zagrebu o drugoj godišnjici potresa. Dok sam tražila fotografije za hamere prisjetila sam se tog jezivog nedjeljnog jutra i potresa koji me probudio. Bilo je vrlo hladno; naložila sam kamine, skuhala kavu i zvala redom moje Zagrepčance, gledajući izvanredne vijesti na televiziji. Zauvijek mi se u sjećanje urezao prizor majki ispred bolnice u Petrovoj, koje su u tankim bolničkim spavaćicama stajale vani golih nogu, držeći u naručju svoje tek rođene bebe. Tada nisam mogla znati da će moj grad za svega devet mjeseci poharati još razorniji potres i pretvoriti nam živote u svojevrsnu kataklizmu ispunjenu strahom, očajem i iščekivanjem. Kao što sam napisala u prigodnom tekstu - grli te Petrinja, Zagrebe. Grli tvoje ranjene i srušene kuće svojim ranjenim i srušenim kućama.

Jučer je, na svoj imendan, usnula u vječnosti Vesna vukovarska. Hrabra žena koja je na svim snimkama djelovala tako smireno u paklu kojeg je proživljavala. Kako se osjećala gledajući tolike ranjenike, pogotovo kad su došli dani bez lijekova, zavoja, vode i hrane - to je samo ona znala. Na njenom se licu nije moglo iščitati ništa. Nije na njemu bilo ni straha, ni panike. Imala je takav impresivan mir, za ne povjerovati; kao da radi i živi u savršenim životnim okolnostima a ne u klaonici Vukovara. Kad god bih je vidjela na ekranu, zapitala sam se - pa gdje pronalazi takav mir, otkud izvire?

A onda sam shvatila - Vesna vukovarska odlučila se uhvatiti u koštac, u borbu na život i smrt sa zlom koje ju je okruživalo, i Vesna vukovarska izašla je kao pobjednica. Cijena pobjede bila je skupa, krvlju ispisana, ali pobijedila je zlo.
Valjalo bi nam se u mnogo toga ugledati na nju; možda bismo i sami uspjeli pobijediti sve demone koji nas okružuju. Vesna neka mirno sniva u vječnosti; sad je sa svim onim dušama koje je okrijepila svojim mirom u najstrašnijim danima njihovih života.

( photo Vesne Bosanac - Narod )