Moja ljepotica

Teško je, gotovo nepodnošljivo gledati kako nestaje dobro poznati, voljeni svijet koji je čitavog života bio tvoje utočište.

Svjesna sam da mora nestati jer se mora ukloniti sve ono što predstavlja ugrozu, a opet...svaki komadić moje duše nijemo vrišti gledajući teške strojeve kako nemilosrdno ruše moja sjećanja i krhotine onog što je bio moj život.

Danas sam idući s posla vidjela da je započelo uklanjanje moje najdraže slastičarne. One iste o kojoj sam toliko puta pisala, jer uistinu svaki put kad prođem onuda vidim svog oca kako silazi sa Rogovog bicikla, pa me pažljivo skida sa malene sjedalice i ulazimo kod Behadina po moj najdraži sladoled od limuna i jagode. Gledam Behadina kako pretrpava kornet kuglicama sladoleda i pruža mi ga izlazeći iza pulta, sa širokim osmijehom na licu. Uvijek bi klimnuo glavom uz pozdrav i izašao za nama do vrata. Gledam oca i sebe dok me gura na biciklu stazicom parka, a zlaćani prah lipa prosipa se po nama šireći neodoljiv miris koji je urastao u svaku poru mojih sjećanja. Gledam sebe kao srednjoškolku kako ulazim u slastičarnu po sladoled koji je uvijek imao isti okus, kao da jedem prave jagode. Gledam svoj život koji se bespovratno izmijenio, nažalost ne samo zbog činjenice da je proteklo puno godina. Nestaje toliko toga što je zauvijek utisnuto u mene, poput pečata koji se ničim ne može raskinuti.

Ispunjena tim i takvim mislima polako sam prišla onome što je još ostalo. Balustrada na nekadašnjoj polukružnoj terasi, pročelje zgrade sa izlogom. Strojevi još ubacuju šutu i cigle u kamione. Ja vadim mobitel, da napravim još poneku fotografiju iako ih imam puno. I onda shvatim da ništa ne vidim od suza. Brišem slanost sa lica, brišem nos i ponovo vadim mobitel. Prilazim nogostupom da je uslikam, a te uporne suze cure i cure, i opet ih brišem. Konačno uspijevam uslikati moju ljepoticu, i krećem Nazorovom prema trgu. Hodam ostacima naših života, gledam sunce na nebu i cvijeće u izlogu Judaševe kuće, potpuno tupa od siline emocija koje su me maločas oprale poput proljetnog pljuska.

Budite zahvalni, jako zahvalni vi koji nikada niste osjetili takav košmar.